KALILOU TRAORE, MALIJSKI NOGOMETAŠ KOJI JE SVOJIM DOLASKOM POJAČAO OPTIMIZAM U REDOVIMA »ISTRE 1961«
Sviđa mi se način igranja nogometa u Hrvatskoj. Igra se jako dinamično, s puno kretanja, a tehnika je na zavidnoj visini, što mi odgovara. Ovdje u klubu me najviše dojmila solidarnost u svlačionici. Svi su igrači skupa i rade za zajednički cilj, prvi su dojmovi Traorea
PULA -
Bilo ga je vraški teško dobiti za razgovor. Od dana svog dolaska u Pulu Malijac Kalilou Traore (kod izgovora prezimena naglasak je na zadnjem slogu) zaokupio je pažnju ljubitelja nogometa u Istri. S pravom. Prvo jer je u redove »Istre 1961« stigao na preporuku Juandea Ramosa, trenera engleskog prvoligaša »Tottenhama«, prijatelja pulskog trenera Elvisa Scorije, zatim zbog onog što je u prijateljskim susretima pokazivao na travnjaku. Od prvog je nastupa, utakmice s »Pomorcem« u Krnici, ali još više susreta na Valkanama s »HIT Goricom« u kojoj je izveo »slobodnjak« za pamćenje, razgalio maštu navijača »zeleno žutih«. Tehničar kakvog se samo poželjeti može, igrač poteza kakvi se, nažalost, rijetko viđaju na domaćim travnjacima, Malijac je vrlo brzo pobrao simpatije sa svih strana. No, usporedo sa sjajnim izvedbama na travnjaku, ide i priča o dosta povučenom 21-godišnjaku koji je prvi put napustio rodni kontinent, Afriku, i koji osim rodnog jezika zna tek Francuski. Malo zbog kulturološkog šoka zbog dolaska u potpuno nepoznatu sredinu, malo zbog jezične barijere, nešto i zbog prirodne opreznosti afričkih igrača prilikom prvog dolaska u Europu, kao i zbog problema s papirima za njega, prvi je razgovor trebalo dugo čekati.
Srećom nakon kraćeg nagovaranja prevoditelja Srđana Francola, koji je od početka Traoreu pomagao u prilagodbi i ujedno mu prenosio sve zahtjeve koje je Scoria stavljao pred njega, na kraju je ipak pristao na razgovor.
- Rođen sam 9. rujna 1987. godine u Maliju, a nogomet sam počeo igrati kao mali, mislim već sa sedam godina, rekao je 190 centimetara visok, poput gazele građen Traore neposredno pred »generalku« Verudeža s Medulincima.
- Dosad sam igrao za tri afrička kluba, »ASB Bamaco« iz Malija, te marokanskim klubovima »Wydadu« iz Casablance i »HUSA Agadiru«. Upisao sam i nastupe za kadetsku i juniorsku reprezentaciju Malija, za seniore još nisam igrao.
Prvi prelazak preko Mediterana za Traorea je značio sasvim novo okruženje.
- Ovo mi je prvi dolazak u Europu i prvo što sam ovdje zapazio jest velika razlika u mentalitetu, u načinu življenja. Pula mi se kao grad sviđa, ali me more kao takvo ne privlači. Nisam se kupao.
No, Traore nije u Puli ni došao zbog kupanja. Doveden je da pomogne Puljanima u povratku na prvoligašku scenu, da pojača veznu liniju koja je lani dosta »šepala« u kreaciji.
- Sviđa mi se način igranja nogometa u Hrvatskoj. Igra se jako dinamično, s puno kretanja, a tehnika je na zavidnoj visini, što mi odgovara. Ovdje u klubu me najviše dojmila solidarnost u svlačionici. Svi su igrači skupa i rade za zajednički cilj.
Poseban odnos Traore je već razvio s pulskom publikom. Svaki njegov dobar potez s tribina je popraćen aplauzom što će mu sigurno pomoći da se prilagodi novoj sredini.
- Sviđa mi se pulska publika, odmah sam vidio da cijeni dobre poteze, zaključio je vlasnik dresa s brojem 28 u redovima Verudeža, dodavši uz osmijeh kako je za ovo vrijeme ipak naučio neke hrvatske riječi.
- Znam reći »dobar dan«, »kako si«. Te neke osnovne stvari sam dosad naučio, rekao je.
Po svemu što se dalo vidjeti u prijateljskim susretima, mada to ne mora biti prava slika, Traore bi trebao oplemeniti igru Verudeža u sredini terena i atraktivnim potezima navesti pulsku publiku da pruži dodatnu podršku igračima na travnjaku. Problem je jedino što se još uvijek nije sasvim uklopio u igru, često ostaje izvan akcije, no s obzirom na to da ga trener Scoria bodri svakom prilikom, očito će u klubu imati dovoljno strpljenja i znati sačekati njegovo potpuno integriranje u sustav igre. Tada će na dobitku najviše biti oni zbog kojih se uostalom nogomet i igra - navijači.