KALILOU TRAORE, MALIJAC U DRESU »ISTRE 1961« I PROTIV »VINOGRADARA« POTVRDIO KVALITETU KOJOM ODSKAČE OD KONKURENCIJE
Sad sam se već uklopio u momčad, ušao sam u linije kretanja i super se osjećam. Atrakcije na terenu? Nije to plod želje da se svidim publici, to je moj način igre. Tako igram, prirodno, bez presije, rekao je Traore nakon subotnje utakmice
PULA -
Najlakše je napisati da je njegova igra melem za dušu. Malijac Kalilou Traore vratio je kotač povijesti i u današnji moderan, industrijski nogomet udahnuo naizgled zaboravljeni dašak romantike. Igrač koji je u »Istru 1961« stigao zahvaljujući prijateljstvu pulskog trenera Elvisa Scorije i Španjolca na klupi engleskog »Tottenhama« Juande Ramosa, pokazao se punim pogotkom. Afrička zaigranost uz sjajne fizičke predispozicije u rukama pulskog stručnjaka oblikovane su u moćnog veznog igrača koji ne igra samo za sebe ili publiku, već je njegov neupitni talent stavljen u službu momčadi s Verude, ali opet, bez sputavanja njegove kreacije. Nije dugo Traoreu trebalo da se uklopi u pulsku momčad, ali najbolje igre pruža u posljednje vrijeme otkad se na travnjak vratio Ivan Lajtman, čime je struka »zeleno-žutih« dobila mogućnost dati mu »odriješene ruke« u napadu. U Sisku je igrao kao druga, »lutajuća« špica iza Račkog, a na Verudi igra ofenzivnog veznog u rombu sredine terena, opet s potpunom slobodom kretanja, jer tijekom utakmice igra i na lijevom i na desnom boku, i u sredini, a često se nađe i u samoj špici.
Minijature i atraktivni driblinzi
U dosadašnjem dijelu prvenstva Traore je postigao tri gola, no ono što je posebno dojmilo sve koji su ga barem jednom gledali njegove su minijature, driblinzi nakon kojih suparnici ispadaju smiješni, ali i sjajna proigravanja kojima suigrače gura u matne pozicije. U subotnjoj 5:0 pobjedi nad »Vinogradarom« Traore nije uspio zabiti gol, iako je u nekoliko navrata imao prilike za to, ali je opet bio na visini zadatka. Svi napadi Verudeža kretali su iz njegovih dugih nogu nevjerojatno lakog koraka, a driblinzima je već standardno izluđivao suparničke braniče koji su ga jedino prekršajima uspijevali zaustaviti. Na kraju je susreta možda malo i pretjerivao u ekshibicijama, no ne može mu se to uzeti za zlo, pobjeda je već bila u džepu, a publika od njega ionako stalno očekuje atrakciju, novi atraktivni dribling, još bolji od prethodnog. Nažalost, zbog jezične barijere, s obzirom da se Traore služi tek francuskim jezikom, »govoriti« može samo na travnjaku. Ipak, ovom je prilikom kao prevoditelj poslužio iskusni Dragan Tadić čija je uloga na travnjaku postala nezamjenjiva, iako se to od njega po dolasku u klub nije tražilo.
S Lajtmanom je sve lakše
- Bila je to super utakmica, dobro smo igrali i visoko pobijedili - rekao je skromni i simpatični, uvijek nasmijani Traore, nakon najuvjerljivijeg slavlja sezone. - Stvorili smo puno prilika za gol i igramo sve bolje iz utakmice u utakmicu. Sad sam se već uklopio u momčad, ušao sam u linije kretanja i super se osjećam. Atrakcije na terenu? Nije to plod želje da se svidim publici, to je moj način igre. Tako igram, prirodno, bez presije. Svakako da mi je od velike pomoći bio i povratak Lajtmana u momčad nakon ozljede. On nam puno znači i s njim se lako razumijem na travnjaku - zaključio je Malijac koji se u nekoliko navrata upravo s Lajtmanom dogovarao oko nekih akcija. Iste su, ne treba to ni reći, uglavnom završavale oglašavanjem opće opasnosti u gostujućem kaznenom prostoru.
Ovakav igrač u drugoligaškom okruženju dakako odmah upada u oči i samo površnom pratitelju nogometnih zbivanja. Premda u pulski klub nije bilo direktnih telefonskih upita za njega, brojni su treneri i nogometni manageri već s tribina uživo pratili pulsko čudo iz Malija. Srećom po Verudeže, o njegovoj se sudbini odlučuje u trokutu marokanskog managera, madridske agencije i pulskog kluba, a s Verudežima je dogovorena trogodišnja suradnja tijekom koje bi se Traore privikao na europski nogomet. Iz madridske su agencije već najavili dolazak na Verudu kako bi svog igrača gledali u jednoj prvenstvenoj utakmici i vidjeli kako se snašao. Ne treba sumnjati da će biti zadovoljni onim što će vidjeti, a povlaštenoj pulskoj publici ostaje nada da će čim dulje uživati u raskoši igrača kakvog se rijetko ima prilike gledati na hrvatskim travnjacima, ne samo drugoligaškim.
Roberto CAR
|
Bubić: Traore ima sve
U potrazi za nekim koji povijest pulskog nogometa poznaje kao svoj džep i koji se nagledao svakakvih igrača, nije trebalo daleko tražiti. Branko Bubić, direktor »Istre 1961«, osoba je čija riječ svakako ima specifičnu težinu. Na upit o Traoreu nije štedio komplimente, iako se u startu ogradio zbog eventualnog sukoba interesa, budući da je uposlenik kluba.
- Traore je odličan igrač, mlad je, sve mu ide u prilog. Zaista se ni uz najbolju volju ne mogu sjetiti nekog igrača koji je igrao u Puli, a koji bi mu bio sličan. Jednostavno ima sve predispozicije da izraste u vrhunskog igrača. Sjajan, tehnički dotjeran udarac, odlična igra glavom, ima nevjerojatnu startnu brzinu, posebno s obzirom na visinu od preko 190 cm i odličan pregled igre. Dosad je u devet odigranih utakmica kao vezni igrač postigao tri gola, što pokazuje da ima i »njuh za gol«. Još kad malo popravi igru u obrani bit će igrač koji bi zaista mogao daleko dogurati. Njegov je dolazak na Verudu prava stvar za naš klub i za promociju nogometa - rekao je Bubić.
|