Evo i pregled istarskih igrača za koje se pisalo na ovom forumu kako su pobjegli od nas...
Ottochian je i dalje sa Karlovcem ali oni moraju nama platiti 20.000 €...
Lepinjica i Pamić nisu prošli u Rijeku i ponovno se vraćaju u svojim klubovima....
Evo i pregled istarskih igrača za koje se pisalo na ovom forumu kako su pobjegli od nas...
Ottochian je i dalje sa Karlovcem ali oni moraju nama platiti 20.000 €...
Lepinjica i Pamić nisu prošli u Rijeku i ponovno se vraćaju u svojim klubovima....
Vrijeme je prijelaznog roka, stoga
me i ne čude priče koje kolaju gradom.Dolazi ovaj, onaj... Ovaj je premlad i
neiskusan, onaj prestar i spor, trebalo bi igrati više domaćih dečki, ima
previše furešta...Sve su to štorije koje se mogu čuti u nogometnim krugovima.
Tako je to u vrijeme merkata. Ipak, poučen iskustvima iz proteklih godina,
smatram da će najveće Istrino pojačanje ovoga proljeća biti «DEMONI». Priče o
dovođenju velikih pojačanja realnih i nerealnih za naše prilike, priče o
dovođenju igrača «spasitelja», a zatim priče o igračima koji imaju neosporivi
talent, ali igraju bez srca, čine mi se tako poznate. Često se uz takve
«zvijezde» i «zvijezdice» spominju velike cifre, bilo u kunama ili eurima,
spominje se težina njihovih ugovora. Pitam se, koliko u tim ugovorima ima
ljubavi prema zeleno-žutoj boji??? Kao zaljubljenika u sport i nogometnom
navijaču, uvijek su mi bili draži igrači koji su spremni uklizati na
«izgubljenu loptu». Neusporedivo više cijenim tip igrača koji ćestaviti glavu na kopačku, nego «zvijezde»
koji će jednom napraviti nekakve škarice i onda o tome pričati čitavu sezonu.
Jednostavno volim taj tip igrača koji će ostaviti srce na terenu. Dok na jednoj
strani grada kilometre gutaju i pluća pune zajedno mladi, stari, domaći i oni furešti,
u nadi da će izboriti mjesto među prvih jedanaest, što je želja svakoga od
njih, na drugoj strani grada među hladnim zidovima Rojca navijači se spremaju
za proljetni dio sezone. Štedi se svaka kuna kako bi se napravio neki novi
rekvizit. Razrađuju se ideje oko novih koreografija. Uz pokoju čašicu rado se
priča o starim vremenima, ali isto tako o vremenu koje tek dolazi. Podsjeća se
na stvari koje bi trebali ispraviti kako bi bili još bolja grupa na tifo sceni.
Postoji mogućnost da baš ovo proljeće bude prekretnica za pulski nogomet. Kako
god, bilo jedno je sigurno: «Naši ugovori ispunjeni su ljubavlju prema
zeleno-žutoj boji i mi svoje glasnice nećemo štedjeti kako u Puli tako i na
gostovanjima“. Upravo bi naš glas s tribina mogao biti poticaj igračima da daju
onaj zadnji atom snage na terenu, koji bi u konačnici mogao odlučivati da opet
sljedeće sezone u Puli gledamo prvoligaški nogomet na novom gradskom.Uopće ne sumnjam da će Demoni biti 12.
istrin igrač , ma i više od toga i da ćemo u proljetnom djelu svi zajedno
biti svjedoci novimpobjedama kako onim
izborenim na terenu, tako i onim izborenim na tribinama. ZAJEDNO U NOVE
POBJEDE.S.B
Vrijeme je prijelaznog roka, stoga me i ne čude priče koje kolaju gradom.Dolazi ovaj, onaj... Ovaj je premlad i neiskusan, onaj prestar i spor, trebalo bi igrati više domaćih dečki, ima previše furešta...Sve su to štorije koje se mogu čuti u nogometnim krugovima. Tako je to u vrijeme merkata. Ipak, poučen iskustvima iz proteklih godina, smatram da će najveće Istrino pojačanje ovoga proljeća biti «DEMONI». Priče o dovođenju velikih pojačanja realnih i nerealnih za naše prilike, priče o dovođenju igrača «spasitelja», a zatim priče o igračima koji imaju neosporivi talent, ali igraju bez srca, čine mi se tako poznate. Često se uz takve «zvijezde» i «zvijezdice» spominju velike cifre, bilo u kunama ili eurima, spominje se težina njihovih ugovora. Pitam se, koliko u tim ugovorima ima ljubavi prema zeleno-žutoj boji??? Kao zaljubljenika u sport i nogometnom navijaču, uvijek su mi bili draži igrači koji su spremni uklizati na «izgubljenu loptu». Neusporedivo više cijenim tip igrača koji ćestaviti glavu na kopačku, nego «zvijezde» koji će jednom napraviti nekakve škarice i onda o tome pričati čitavu sezonu. Jednostavno volim taj tip igrača koji će ostaviti srce na terenu. Dok na jednoj strani grada kilometre gutaju i pluća pune zajedno mladi, stari, domaći i oni furešti, u nadi da će izboriti mjesto među prvih jedanaest, što je želja svakoga od njih, na drugoj strani grada među hladnim zidovima Rojca navijači se spremaju za proljetni dio sezone. Štedi se svaka kuna kako bi se napravio neki novi rekvizit. Razrađuju se ideje oko novih koreografija. Uz pokoju čašicu rado se priča o starim vremenima, ali isto tako o vremenu koje tek dolazi. Podsjeća se na stvari koje bi trebali ispraviti kako bi bili još bolja grupa na tifo sceni. Postoji mogućnost da baš ovo proljeće bude prekretnica za pulski nogomet. Kako god, bilo jedno je sigurno: «Naši ugovori ispunjeni su ljubavlju prema zeleno-žutoj boji i mi svoje glasnice nećemo štedjeti kako u Puli tako i na gostovanjima“. Upravo bi naš glas s tribina mogao biti poticaj igračima da daju onaj zadnji atom snage na terenu, koji bi u konačnici mogao odlučivati da opet sljedeće sezone u Puli gledamo prvoligaški nogomet na novom gradskom.Uopće ne sumnjam da će Demoni biti 12. istrin igrač , ma i više od toga i da ćemo u proljetnom djelu svi zajedno biti svjedoci novimpobjedama kako onim izborenim na terenu, tako i onim izborenim na tribinama. ZAJEDNO U NOVE POBJEDE.S.B
inače ovaj Smoje mi ide sve više na onu stvar sa tolikim razmišljanjem....koji su to igrači bez ambicioznosti, prestrašno....
isti ugovor bi imao kao u Hajduk (120.000) i onda razmišlja da li bi igrao u Puli ili sjedio na tribinama Poljuda...nažalost boljeg stopera nećemo naći i zato ga čekamo ali ovo je previše....