Prvo sam htio napisati nešto kao mali putopis jer Čk i Vž definitivno zaslužuju par riječi, ali tko ima volje naširoko pisati poslije ovoga jučer. A i koga zanima prevrnuti kamion kod Jaske, miljenje u koloni 18 km i nadjebavanje 2fasta i ostalih suputnika da li papige tigrice pričaju ili ne i ako da, kojim dijalektom

Ukratko, tamo sve uredno, obrađeno, pokošeno, ceste bez rupa, kružni tokovi, sve nekakve hale, (više Vž), vidi se da rade kao mravi i da ih ima tko vodit - čista suprotnost ovoj našoj zarasloj bijedi. Trebalo bi ove naše lokalne pedere za uši tamo pa pokazati što se može učiniti kad te volja raditi za ljude. A ljudi izuzetno prijatni, zadovoljstvo popričati s njima.  

Stadion - ništa impresivno u odnosu na Verudu, ali uređen, novi semafor, reflektori ok, po stolicama (kojih valjda ima točno koliko treba da se zadovolje propisi) zaljepljeni brojevi (nije mi jasno što se inzistira na tome kad se ne dobijaju ulaznice s brojem, ali ok, možda jednom u budućnosti). Mjesta za parking koliko hoćeš. Dosta podsjeća na Verudu osim što stalno zvrji neki par birtijaša i nudi pivo. Na početku bruji agregat i poduža zvonjava iz nekog centra crkve u Hrvata. Gledalište mirno, burnije reagira kod golova. Za Čk čisto ok.

Utakmica. Čudna!
U prvom poluvremenu s 3-5-2 Međimurje ima trening po našoj lijevoj strani gdje je Kaca ostavljen sam na 2 igrača. U pomoć dolaze Roce i Traore koji stalno trče iz napada na taj lijevi korner. Dario kampira par metara u polovici Međimurja i razmišlja da li mu je bolje za gril danas popodne kupiti kod Libera čevape ili kremenadle.
Iz jednog tj prvog od tih prodora dobijamo gol, a kasnije nas samo onaj gore i Lisjak spašavaju od još barem 2 komada.
Istovremeno, prema naprijed to dosta solidno izgleda.
Šeha gađa vratnicu, Roce i Župan par prodora lijevo iz čega se nešto zakuha, Švrljuga desno, na žalost onda treba centrirati pa nakon upućivanja lopte prestajem s praćenjem utakmice i zvrjim po krajoliku. Zanomljivije i svrsishodnije. U 20. minuti izlaze 2 igrača, tu bi trebali profitirati kao gluhe svinje.

Pred kraj prvog dolazi naš gol, nabacivanje (iz sredine) na vrh šesnaesterca i Roce to lijepo prenosi iza golmana. 
Kad se već trebao svirati kraj, golman domaćina idealno ispucava Šehi na prsa na tridesetak metara koji u trku s crte 16 zakucava. Jeeeeeeeeeee!!!

Malo priblesave face se okrećem prema domaćim gledateljima  s nekom čudnom potrebom da se ispričam.
Zove Šiškebab, a ja mu ne znam objasniti kako to da vodimo. Ali dobro, bolje biti bez jaja nego bez sreće, narast će.

I onda će otpasti u 2. poluvremenu.
Scoria mijenja formaciju, taktiku, sve osim igrača.
Prelazimo na 4-0-4-1.
Sad ćete reći da što ovaj tu sere i da mi fali igrač. A... Ne fali meni u formaciji nego je Tadić jučer ostao na Zametu pomezit nešto kod Fadilje. Duhom. Tijelo je bilo u Čk, ali služilo je kao mantinela, mislim da su ga naši i njihovi pogodili par puta.
Dar-mar ne radi Eliomar nego Darmopil koji se prešetava u zoni između 20 -30 m s lijeva na desno.
Gol, drugi, treći, kraj!!!

U 2. poluvremenu mi imali 0 napada, Šeha bluzio međimurskom polovicom između 3 igrača bez šanse doći do lopte, u zadnjih 5 minuta dali gol izvana koji je poništen jer je netko u 16 škaricama unatrag izazvao opću opasnost. Učinilo mi se da sam kod izlaska na teren pred početak drugog vidio Tadića, ali nisam siguran. Začudo, od ta tri, nijedan nije pao preko Darija, s te strane više nije toliko curilo (malo je, ali ni blizu u odnosu na prvo).
Lisjak skinuo 2 zicera, a kod drugog gola s 30 m (šut nije bio u 90) zaboravio se pomaknut. Naša opjevana obrana totalno zbunjena i sad je blizu zbroja primljenih cijele prošle sezone. Scoria valjda čuva trudnoću pa se ne smije previše micati i uzbuđivati, izmjene 10 min. pred kraj.

U povratku čvrsto obećanje da me bez promjene pristupa gostovanje više neće vidjeti, gubitak teka i želje za traženjem pekare i predavanje jednog od suputnika (a nije 2fast) kako od ovih igrača nijedan ne bi mogao igrati u ondašnjoj ex yu 2. ligi jer su Drozina, stari Scoria i ekipa bili avoni za ove, a borili se za svoj klub više nego Međimurci koji su na kraju popadali na travu i ostali bez snage da mahnu publici. Možda sam fulao u imenima koja je spominjao, ali sam navio HRT1 i slušao evergrine kao Zagrljeni, Hajde da se mazimo i slične punk klasike. 

Srećom, ubrzo su prešli na papigice i kanarince spomenute na početku pa sam se vratio svom weltschmerzu.