PRIVATIZACIJA I NOGOMET, NK ISTRA 1961
Hrvatski nogometni savez dugo je tražio formulu s kojom će uz duboko
žaljenje i figom u džepu potopiti dijete Igora Štimca Ligu 16. Kada se
to nije moglo mesarski odraditi s pozicije moćnika, prividno poštivanje
zakona zadržalo se aktiviranjem moćnoga oruđa zvano licenciranje
klubova. Kako su kao uzori odabrani kruti UEFA kriteriji jasno je da je
i prije ljeta pola 1. Hrvatske lige već sada osuđeno na 2. ligu. Ako je to
tako, koja je svrha trošenja novaca za odigravanje prvoligaškog
proljeća. U tom kaosu želja, mogućnosti i dugovanja svih prema svima,
donekle solidan status ima NK Istra 1961. Ako se traže činjenice onda
su to nastavak izgradnje stadiona Aldo Drozina koji je odradio 1. fazu.
Hoće li i kada početi 2. korak ovisit će o birokraciji s kojom će se
danas razgovarati u Zagrebu. Sporno je dvoje od šest dogovorenih
podizvođača radova koji su dobili poslove gradnje krovišta i rasvjete.
Prednost u odnosu na ostale je i stabilna financijska situacija na koju
se uz naglasak na štedljivo gospodarenje nadovezao ruski biznismen
Mihail Ščeglov. Iz tog razloga igračima je isplaćena plaća za siječanj. Uskoro bi to trebali vidjeti i
zaposlenici radne zajednice. Sve ostalo, što se može smatrati dugom,
stane u nevelikih 2 milijuna kuna duga. Kada se i taj dio potraživanja
riješi, uz nov stadion, sređenu klupsku piramidu u kojoj jedan čovjek
neće površno raditi sedam različitih poslova tko će NK Istru 1961
izbaciti iz lige. Ako je prije par godina NK Istra bila najbolja u Ligi za bedake koja je
bila kritična tek za dva zadnja kluba, kako će se zamotano u fraze i
odluke nazvati oni klubovi i gradovi kojima će se na ljeto jasno reći
da ih u 2. ligu ne gura jedino mjerilo kvalitete, loš rezultat i
porazi. Kada se to stavi na papir, mogući sponzori ili ulagači koje ne
zanimaju Dinamo ili Hajduk mogu tek odmahnuti rukama i reći: "Zašto da
novce bacam kroz prozor?", a koristi nema. Vječni optimisti potežu asa
privatizacije. Ako uvjeta nema, a nema ih, čemu bi ta privatizacija
uopće poslužila. Da se radi na duge, recimo 10-godišnje staze. Nemojmo
se žaliti, kapital hoće profit i oplodnju uloženog, ne danas, već
jučer. Sve ostalo su samo priče koje ionako prolaze samo uz kavu i dim
cigarete.