Takvoga ga
pamtimo iz doba dok je igrao u Pazinu, pa u Dinamu i u Austriji. Kaže
da se nije promijenio ni kao trener.
– Ne bih to bio ja da sam drukčiji, i sad sam agresivan i temperamentan
kao što sam bio i kao igrač, nema tu sentimentalnosti. Ali, moj osnovni
način rada je komunikacija s igračima. I to zasad ide dobro – kaže Igor
Pamić, trener Karlovca, koji je veliko iznenađenje prvenstva.
Je li teže biti igrač ili trener?
– Sad mi je teže, ali i slađe. Kao igrač odigrate utakmicu i odete
spavati, netko drugi o vama vodi brigu. Kao trener, vodim brigu o 25
igrača. I iskreno, to mi je doista slađe – kaže div iz Žminja.
Karlovac je zasad jedini, ili barem najviše, opravdao ulazak u prvu ligu.
– Ne znam za ostale, ali ja nisam iznenađen našim rezultatima. Kad smo
ulazili u ligu, rekao sam da će mnogi na nama slomiti zube, veselim se
što je tako već od početka prvenstva. Sad taj put treba zadržati. A
onda, naša je liga vrlo izjednačena. Osim Dinama i donekle Hajduka.
Hajduka?
– Gledajte, Dinamo je za mene već prvak zbog jačine momčadi, a Hajduk
ima mnogo bolju momčad nego što pokazuju rezultati i naravno da će se
podići. A ostali su svi tu negdje. Velika je razlika između prve i
druge lige, zato smo i doveli 11 novih, iskusnijih igrača, napravili
selekciju. Prošle godine pitao sam mogu li klub i grad pratiti ambicije
prve lige, rekli su da mogu i zasad nemamo problema. I vjerujem da će
ljudi u Karlovcu i dalje gledati prvoligaški nogomet jer smo u taj
projekt ušli ozbiljno. Ne onako, “ajmo probat, pa što bude”.
Pamić je očito složio ozbiljnu momčad u tom ozbiljnom projektu.
Obnovljeni stadion, euforija u Karlovcu, sjajni rezultati. Biti prvi
pratitelj Dinama, primiti najmanje golova (dva) u prvenstvu, potvrda je
da se uz Koranu dobro radi. Već se sad može naslutiti ludnica, nastave
li uspješno, kad 24. listopada kraj Korane dođe Hajduk, a pogotovo kad
21. studenoga u Karlovac stigne Dinamo. Bit će to doista prave fešte
kakve je grad na četiri rijeke zaslužio.