Takvoga ga pamtimo iz doba dok je igrao u Pazinu, pa u Dinamu i u Austriji. Kaže da se nije promijenio ni kao trener.

– Ne bih to bio ja da sam drukčiji, i sad sam agresivan i temperamentan kao što sam bio i kao igrač, nema tu sentimentalnosti. Ali, moj osnovni način rada je komunikacija s igračima. I to zasad ide dobro – kaže Igor Pamić, trener Karlovca, koji je veliko iznenađenje prvenstva.

Je li teže biti igrač ili trener?

– Sad mi je teže, ali i slađe. Kao igrač odigrate utakmicu i odete spavati, netko drugi o vama vodi brigu. Kao trener, vodim brigu o 25 igrača. I iskreno, to mi je doista slađe – kaže div iz Žminja.

Karlovac je zasad jedini, ili barem najviše, opravdao ulazak u prvu ligu.

– Ne znam za ostale, ali ja nisam iznenađen našim rezultatima. Kad smo ulazili u ligu, rekao sam da će mnogi na nama slomiti zube, veselim se što je tako već od početka prvenstva. Sad taj put treba zadržati. A onda, naša je liga vrlo izjednačena. Osim Dinama i donekle Hajduka.

Hajduka?

– Gledajte, Dinamo je za mene već prvak zbog jačine momčadi, a Hajduk ima mnogo bolju momčad nego što pokazuju rezultati i naravno da će se podići. A ostali su svi tu negdje. Velika je razlika između prve i druge lige, zato smo i doveli 11 novih, iskusnijih igrača, napravili selekciju. Prošle godine pitao sam mogu li klub i grad pratiti ambicije prve lige, rekli su da mogu i zasad nemamo problema. I vjerujem da će ljudi u Karlovcu i dalje gledati prvoligaški nogomet jer smo u taj projekt ušli ozbiljno. Ne onako, “ajmo probat, pa što bude”.

Pamić je očito složio ozbiljnu momčad u tom ozbiljnom projektu. Obnovljeni stadion, euforija u Karlovcu, sjajni rezultati. Biti prvi pratitelj Dinama, primiti najmanje golova (dva) u prvenstvu, potvrda je da se uz Koranu dobro radi. Već se sad može naslutiti ludnica, nastave li uspješno, kad 24. listopada kraj Korane dođe Hajduk, a pogotovo kad 21. studenoga u Karlovac stigne Dinamo. Bit će to doista prave fešte kakve je grad na četiri rijeke zaslužio.