Milan Badelj (28 nastupa, 7 golova, 1989.) - najbolji igrač Lokomotive, ono što je Modrić Dinamu, to je Badelj bio Lokomotivi. Može igrati bilo koju poziciju u veznom redu, pa čak i napadača. Najveća vrlina mu je "glava", poprilično inteligentan igrač, zatim ga krasi odlična igra i s lijevom i s desnom nogom, jako rijetko griješi u predaji (a ne igra alibi igru), dobar pas, izvodi većinu prekida, odličan je tehničar, asistent, ali i zna zabiti. Mane: samo solidne fizičke i trkačke mogućnosti. To ne bi bio nikakav problem popraviti da nema problem sa astmom, pa se sa njime radi pažljivo. I upitnih je taktičkih sposobnosti.
Sandi Hudorović (27 nastupa, 17 golova, 1989.) - napadač, po stasu podsjeća na Kalinića, jak je, ali i brz, zna zabiti, ali ima katastrofalno građenje, te kada primi loptu u noge ili pak pokušava prodor, to je u 70% slučajeva izgubljena lopta. Na početku sezone izgledao i dosta gore, pa sam se pitao što on tu uopće radi, al do kraja sezone je dosta napredovao. Najmanje još godinu dana u Lokomotivi, ako se s njime bude radilo, te bude ispravilo ovo što sam naveo, mogao bi biti kroz godinu dana spreman na povratak u Dinamo.
Ivan Tomečak (32 nastupa, 2 gola, 1989.) - desni bek, poslije Badelja se najviše svidio. Za razliku od Etta ovaj ima tehniku, a za razliku od Buljata ima fizičke mogućnosti, može ponavaljati tri dana po toj stran gore dolje. Centaršut samo prosječan koliko sam vido, iako Lokomotiva nema na koga centrirati većinom se po zemlji igra. Mana: upitne obrambene mogućnosti i snaga u duelu.
Tomislav Havoić (21 nastup, 6 golova, 1989.) - ofanzivni vezni, najmanje napredovao. Ostao na razini juniora rekao bi. Al onda u zadnjem kolu zabije gol, kakav 99% prvoligaša ne bi moglo. Treba još napredovati u svim segmentima.
Od ostalih tu su još Babić (1988, vezni) i Višević (1988, ofanzivni vezni/napadač) i Bagarić (1989, stoper). Babić ima veće iskustvo od svih nabrojanih, već je odgirao drugu ligu s Bjelovarom. Onako prosječan igrač, možda i najkompletniji od svih, ali se u ničemu ne ističe, ono potencijal za prosječnog prvoligaškog igrača. Višević je Australac koji je došao, zanimljiv igrač, Dragovoljcu u kupu prošao kroz 4-5 igrača, pa idealno asistirao Hudoroviću koji je zabio. Brz, solidan tehničar, al tek je nedavno došao. Bagarić je protitip Vučka, izuzetno visok, po utakmici bez pretjerivanja zna skinuti i po 20-30 lopti glavom, svaka je njegova, ima odličan udarac, no kao i kod svakog takvog stopera postavlja se pitanje kako bi on izašao na kraj sa malim brzancem od metar i žilet.
Uglavnom Badelj je spreman vratiti se u Dinamo. Tomečak možda, iako da bi mu prije trebala još godna dana kao i Hudoroviću. Babić, Višević, Havoić također bi trebali ostati. Pa će se nakon godine dana vidjeti tko je koliko napredovao od njih i što će biti.
U Lokomotivu sljedeće sezone dolaze Barbarić (1989, stoper), Antolić (1990, ofanzivni vezni), Josip Pivarić (1989, lijevi bočni), Maleš (1989., def. vezni/vezni).
Tako da će u svakom slučaju biti zanimljivo vidjeti kako će to izgledati momčad puna 19, 20godišnjaka, siguran sam da će netko isplivati.
I također bit će zanimljivo vidjeti kako će Badelj izgledati u Dinamu. Još na zimu su on i Kelava iznenadili na priprema, pa su ga opet odlučili još vratiti u Lokomotivu. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se možda sada uspjeti izboriti za minutažu.