Reakciju iz uprave NK Osijeka na ogromno nezadovoljstvo navijača zbog skandala oko sporne fotografije objavljene jučer poslijepodne na službenoj Facebook stranici, nije trebalo dugo čekati. Podsjetimo, radi se o fotografiji klupskog predsjednika Ivana Meštrovića u zagrljaju sa Zdravkom Mamićem te osječkim poklonom za najutjecajnijeg čovjeka hrvatskog nogometa; dresom s brojem 10 i natpisom „Maminho“. Simpatična ideja, sve pohvale.

Kada se očekivala isprika ili bar kakvo objašnjenje, dobili smo nešto sasvim drugo: svojevrsni „protunapad“ u kojem je predsjednik iznenađen da se takva galama digla oko, kako kaže, protokolarne stvari. Njegova izjava traje nešto manje od šest minuta i sadrži nekoliko pravih bisera za koje je uopće nevjerojatno da ih je Meštrović imao hrabrosti izgovoriti u ovakvoj situaciji.

>>  Marketinško samoubojstvo u najgorem trenutku
>>  Osijek se ispričao bijesnim navijačima
>>  Kohorta: "Nikakva isprika neće i ne može isprati novo pljuvanje u lice i bacanje kluba deset koraka unatrag."
>>  Predsjednik Osijeka ne vidi ništa sporno u darivanju "savjetnika" Dinama dresom

Odmah na početku, njihove se verzije ne podudaraju. Za jedne je to pokušaj šale na račun Dinama i Mamića, a za drugog stvar protokola i nešto normalno između uprava klubova. Ne štima baš, zar ne?
Za navijače je nemoguće prihvatiti takva polovična, da ne kažem i promašena objašnjenja u izjavi. Međutim, o kojima se točno radi? Krenimo redom.

1.) „...u dijelu našeg navijačkog puka izazvalo turbulencije...“

Okarakterizirati ogromnu, velikim slovima OGROMNU većinu navijača kao „dio“ ili je loš pokušaj spina ili je potpuno nepoznavanje situacije. Ali da ne pričamo napamet, potrudio sam se i prebrojao Facebook komentare na objavi u kojoj se klub ispričava za „šaljivu fotografiju“ koju su netom obrisali. Rezultat je sljedeći: od 49 komentara, 47 je izrazito negativnih, jedan kaže kako mu se potez kluba ne sviđa ali nije ga za to pretjerano briga te jedan jedini pozitivni. Dakle 96% negativnih komantara? Čak i ako vam društvene mreže nisu mjerilo, imate mail adrese i brojeve telefona svakog od preko 2000 ljudi koji su kupili godišnju ulaznicu. Pošaljite im upit, nazovite ih i pitajte što misle o vašoj šali. Ne sumnjam da će vam vrlo slikovito pojasniti svoje stajalište.

2.) „...moje predaje protokolarnog poklona predstavniku našeg prošlog oponenta - GNK Dinama, ovog puta Zdravka Mamića. Mogao je to biti i gospodin Mirko Barišić ili direktor Svetina...()...ja isto i primam dresove, ja isto tako kad dođe delegat iz Hajduka, ja primim dres Hajduka, ja primim dres Dinama...“

Gdje su slike svih drugih protokolarnih poklona koje je uprava kluba dala ili primila? Ako je istina da je to učestala praksa između svih klubova, zašto se one ne objavljuju? Po čemu je baš ova posebna? Predsjednik Meštrović sigurno već ima problema gdje smjestiti tolike dresove s natpisom „Meshtrovichinho“ koje tako redovito dobiva na poklon. Protokolarno.

S druge strane, čudo je kako osoba, koja je u ovom slučaju primatelj poklona, tzv. predstavnik kluba zapravo – uopće nije klupski zaposlenik. Zdravko Mamić službeno se vodi kao vanjski suradnik GNK Dinama i nema razloga da prima ikakve poklone, makar i „protokolarne“. Takvi pokloni odaju dojam da se radi o nečemu ipak malo većem, možda o kakvom suradništvu ili prijateljstvu s čovjekom koji više ni ne opovrgava da je iz svog kluba izvukao desetke i stotine milijuna kuna već se brani da je to učinio legalno? No, ima tu još...

3.) „Isto tako ne smijemo biti licemjerni pa odbijati sve ono dobro što nam donose uspjesi drugih klubova u HNL-u. Prvenstveno Rijeke i Dinama, ako hoćete. Zbog jednog Dinama, NK Osijek i svi ovi ostali klubovi iz HNL-a dobivaju milijun kuna ove godine.“

Je, dobivaju. Ali iz UEFA-ine blagajne i, vjerujte, da se sadašnju Dinamovu upravu išta pita, ne bismo dobili ni to. Nijedan hrvatski klub im zbog tih novaca nije dužan ama baš ništa – upravo je osoba s kojom se slikao predsjednik Meštrović dovela do toga da nitko drugi tom najvećem europskom natjecanju ne smije ni „prismrditi“, a sve što nam ostalo je skupljanje ovakvih mrvica. Za to treba biti zahvalan? 

4.) „Ja pozivam naše sugrađane, naše navijače... da se borimo na terenu, a ne oko terena.“

Eh, sad... Promatrati fenomen nogometa isključivo kao 22 tipa koji trče za loptom je odlika onih koji ga prate povremeno i, onako, neozbiljno. Međutim, u najpopularnijoj igri na svijetu granica koja dijeli „teren“ i ono „oko terena“ teško se definira i usprkos svoj toj modernizaciji, dotoku milijuna i milijardi eura i s njima raznoraznih lešinara koji od nogometa lagodno žive, nikad neće biti samo ono na terenu. Nogometna je utakmica mit prenesen u djelo, na teren, nekad čak i simbolička borba pravde i nepravde kakvoj smo mogli svjedočiti, recimo, baš u subotu na Maksimiru. A predsjednik Meštrović je  odigrao za protivničku stranu, zabio autogol uz objašnjenje kako je takav protokol.

Kako se ne zabrinuti kada vidimo na koji se način rješavaju prvi ozbiljniji problemi od dolaska novih vlasnika i uprave? Silom na silu, no protiv ljudi se ne može - vidimo to i u Zagrebu gdje je Dinamo, klub koji je nekad bio gradski ponos i simbol grada, a danas zbog bahatosti klupskih čelnika na samim marginama društvenog interesa; vidimo to i u Splitu gdje su navijači svoje zahtjeve uobličili u jedan ozbiljan zakon, progurali ga na izglasavanje u Saboru i na kraju dobili ono što su htjeli. Borba samo na terenu? Puno je to više, pogotovo u današnjoj Hrvatskoj, i žalosno je ako današnja uprava NK Osijeka to ne razumije.

Matija Palijan