Tekst jednog navijača sa bijelo-plavog foruma:

" Navijački put svakoga od nas započeo je uz različite generacije koje su nosile dres bijelo - plavog kluba. Oni koje od milja nazivamo malo 'starijima' odrastali su na istoku Gradskog vrta uz majstorske poteze Luksa, Grnje, Čordaša...Istok prepun zastava u našim bojama, čovjek na čovjeku, navijačka euforija na putu Osijeka do prve lige. Tisuće i tisuće navijača putovale su na sve strane bezuvjetno bodreći svoje ljubimce. Neke su očevi prvi puta odveli na utakmicu da prisustvuju čaroliji Špehara, Beljana, Ergovića, nešto kasnije Bjelice, Beširevića u jednoj predivnoj europskoj priči. Osobno pripadam onima koji su utkali u sebe taj grb kao dio svog identiteta, kao dio ljubavi prema ovom gradu i regiji sredinom 2000-tih godina. Vuica, Smoje, Balatinac, na 'vratima' legendarni Marin Skender bili su moji idoli i heroji. Nagovarao sam oca da me iznova vodi na utakmice na zapad, sve dok nisam prvi puta osjetio atmosferu i miris istoka. Bili su to sve sanjari, zaljubljenici, ljudi koji su na jednak način proživljavali iz tjedna u tjedan sve ono što sam osjećao i ja. Ljudi kojima je svaki dribling, svaka asistencija poticala trnce u tijelu, a svaka lopta u mreži suparnika erupciju sreće i zadovoljstva. Tada sam shvatio sve ono po čemu smo mi drugačiji od ostalih, a što nas sve, različite osobnosti i karaktere- u potpunosti povezuje. Prošli smo s klubom i one najteže dane, dok su se najcrnji oblaci kotrljali nad tribinama. Kada su jutrima dolazile loše vijesti jedna za drugom, kada su ljudi prazniji od poema koje su najavljivali nama navijačima samo prolazili, poput neke pozornice apsurda. Ni tada nismo gubili nadu. Kao da je u svakome od nas tinjao onaj tračak nade koji je bio uvjeren u svjetlu budućnost, u nove pobjede i velike proslave, vjerujući da će se u jednoj od onih kuglica u Nyonu naći i Osijekovo ime, ostavljajući mjesta na vitrinama za nove pehare. Bili smo dio povijesnih utakmica kluba koje se nisu igrale protiv europskih velikana, već protiv Hrvatskog Dragovoljca i Slaven Belupa. Tisuće ljudi slavilo je ostanak u ligi kao da ne postoji sutra, neke su to stvari koje se sijeku duboko u pamćenje. A ima ih mnogo... Suze Mile Škorića nakon promašenog penala, trk Alje prema istoku i penjanje na ogradu nakon što je realizirao odlučujući jedanaesterac za ostanak, utrčavanje u teren u ekstazi nakon remija protiv Dragovoljca, nebeski skok Josipa Barišića. Kao da motamo neki film na ''ubrzanom mode-u'', dolazimo u veljaču 2016. U prosvjede na kojima su stotine najvjernijih dokazale koliko im je stalo da naš bolesnik na aparatima ostane živ. Čak i kada su ga neki, naizgled moćniji od nas, neki koji su sve to gledali s visoka, htjeli odbaciti kao krpu. Bio im je nebitan. Zaklopimo potom oči i sjetimo se posljednje utakmice protiv Hajduka. ''Propast nećeš nikada'', pa doživio si i 70-ti rođendan, najdraži starče! Pjesma se orila stadionom, okolnim naseljima, gradom. Na licima punog istoka su se miješale suze radosnice s kapima kiše koja je neumoljivo padala dobrano nakon posljednjeg sučevog zvižduka. Sjetite se navijanja nakon Rijeke i poraza, sjetite se dočeka nakon Maksimira, sjetite se huka na Cibaliji, čudesne atmosfere nakon Istre i rođendana. Istok Gradskog vrta se puni, punit ćemo uskoro i Pampas, pa novi stadion! Punit ćemo i gostujuće tribine diljem Hrvatske, ići ćemo i ''daleko'', u Europu... Ovo je jedan novi Osijek, slavonski feniks, ovo su neki novi klinci koji stoje uz ogradu i trgaju se iz ruku svojih očeva navijača, kako bi bili što bliže novim čarobnjacima. Lopi, Ejupiju, Barišiću, Malenici. Naš Osijek u petak ne igra malu utakmicu. Za navijače Osijeka ne postoje male utkamice. Jer, protivnici nisu bitni. Ne, nije bitno što nam u petak u 18h dolazi Inter iz Zaprešića. Igra naš klub! U slučaju pobjede, iako u to više ni najveći skeptik ne sumnja, i matematički ćemo osigurati Europu! U nizu priređujemo najdragocjenije trenutke nakon utakmica, idemo to ponoviti, ma što ponoviti, idemo to napraviti još jače, još brojnije i još glasnije. Mi smo isto dio marketinga. Stanimo iza naših boja i transparenata na ogradi, uzmimo naše šalove, zagrijmo glasnice. Sve generacije, svi uzrasti, iz svih naselja, iz ostatka Slavonije i Baranje, proslavimo u petak europski Osijek! Budimo dio onoga što ćemo sa žarom u očima prepričavati i pokazivati našim prijateljima, rodbini, kolegama. Koji će svaku utakmicu biti uz nas kada shvate kakvu priču pišemo i novu bijelo-plavu vojsku. Iako Vakula najavljuje sunce, to ionako nije bitno, jer Gradski su svrt već odavno obasjali zraci!"