Nenad Bjelica je jedan od rijetkih koji je oduvijek imao taj lokalpatriotski mentalitet zbog čega je, unatoč svom relativno kratkom boravku u Osijeku, bio smatran legendom našega kluba.
Ono što je razlikovalo njega i npr. Davora Šukera nije igračka sposobnost niti ono što je radio na terenu nego njegovo ponašanje, izjave i djela van terena.
Kako se osjećati danas kad se našoj ponajvećoj legendi pola Hrvatske sprda u komentarima kako će trajati 2 mjeseca, kako je došao jer će dobit otpremninu prije kraja ljeta...?
Pa onda tek njegove izjave kako se poziv Dinama ne odbija te da je odbio i španjolskog prvoligaša samo kako bi došao u Dinamo zvuče zbilja nevjerojatno i moram priznati da sam duboko razočaran jer ne mogu shvatiti kako netko tako jeftino može prodati ugled i poštovanje i prodati dušu za šaku para jednom od najvećih grobara našeg nogometa koji se prema svojim trenerima odnosi kao prema smeću, ulijeće im u svlačionice, diktira sastav i mijenja ih ko čarape?
Bio je jedan Bjelica Nenad...