Eh...
Prije godinu dana sam ovog čovjeka dizao u nebesa i spominjao tekstove po zidovima...

Na kraju, zbilja ironično, u međuvremenu ovaj čovjek obrisan sa jednog zida, a puno navijača je (pa i mene) razočarao.
Jučer je kao trener Dinama opet za Goal.com u velikom intervjuu izjavio ovo:
"I meni je kao dječaku jedina želja bila igrati nogomet, a maštao sam o nastupu za seniorsku momčad Osijeka. Zbilja nikad nisam pomislio da želim biti vatrogasac, policajac, odvjetnik ili liječnik, već samo nogometaš. I kada sam završio srednju ekonomsku školu, nisam pomišljao upisati se na fakultet, već samo kako doći do željenog dresa."
"Meni će u srcu uvijek biti samo Osijek. Jedan dan nikada neću zaboraviti; imao sam 14-15 godina, a vani je bio snijeg do koljena. Osijek je igrao utakmicu protiv Slobode iz Tuzle, a na tribinama je valjda bilo sedam ljudi. I ja među njima. Tamo sam se smrzavao i zamišljao kako ću jednog dana zaigrati za Osijek. To je moja najveća ljubav, tako će biti zauvijek."
I sad sjedim tu i opet razmišljam... jesam li ikada od ijednog bivšeg igrača NK Osijeka, pogotovo na njegovoj trenutnoj poziciji čuo takve riječi za svoj klub i grad.
I onda se sjetim da sam ih čuo...ali su i zadnji put bile od Bjelice.
[uredio Radijator - 21. kolovoza 2018. u 01:57]