2. kolo 2. Hrvatske nogometne lige, 27. kolovoz 2011.g.

JUNAK - POMORAC 0:0

Sinj, Gradski stadion:
Suci: Tihomir Pejin (glavni); Damir Batinić (Osijek), Igor Tonković (Našice)

JUNAK: Runje, Samardžić (od 81. S. Poljak), Ajduković, Ljubas, Mandac (od 46. Grčić), B. Poljak, Šindik (od 62. Sučić), Gale, Kozina, Klarica, Lagator
Trener: Mirko Labrović

POMORAC: Burcsa, Rudan, Turkalj, Čuturilo, Muminović (od 53. Prtenjača), Bjelanović (od 74. Perić), Šaban, Weitzer (od 86. Režić), Prpić, Damiš, Batkoski
Trener: Predrag Stilinović

Uvodne minute susreta protekle su ne bas dopadljivoj igri, ali ipak uz blagu terensku inicijativu gostiju. Na prvu trebalo je čekati do 20. minute kada je gostujući Prpić iskoristio neodlučnost domaće obrane te došao do lopte, ali u zadnji trenutak domaći loptu šalju u korner. Kako je susret odmicao to je pritisak domaćih jačao, a prvu priliku za Junak kreirao je Ajduković nabacivši loptu na glavu Klarice koji sa sedam metara puca pored gola. U samo pet minuta, u rasponu od 32. do 37., igrači Junaka stvorili su ti vrlo dobre prigode, ali rezultat se nije mijenjao. Prvo je Klarica ukrao jednu loptu na centru te se sjurio po desnoj strani, zavrnuo loptu u šesnaesterac za natrčalog Lagatora čiji pokušaj završava u rukama dobropostavljenog Burcse. Minutu potom sudac je označio indirekt u korist Junaka na nekih 12 metara od gola gostiju, ali snažan pokušaj Kozine gostujući vratar krajnjim naporom skreće poviše gola. Iz kornera koji je potom uslijedio Ajduković je pokušao glavom, no, lopta je prošla pored vratnice. Igrala se sudačka nadoknada prvog dijela kada je Šaban primio jednu dubinsku loptu, otresao se pratnje, ali Runje briljantnom reakcijom spašava siguran gol.

Drugi dio gosti su bolje otvorili i prvih 10 minuta praktički proveli na polovici Junaka, ali bez konkretnijih udaraca na gol. Sinjani su se potom pribrali te su potom i zaprijetili iz slobodnog udarca s nekih 30-ak metara, a udarac Bože Poljaka gostujući vratar atraktivnom paradom skreće u novi korner.  Igrači Pomorca kao da su se ispuhali u prvih 15-ak minuta pa su sinjski "Plavi" u 61. složili još jednu akciju koju je Lagator završio dobrim, ali zamalo nepreciznim udarcem. Pokušao su Sinjani i pet minuta potom, ali ponovno je lopta prohujala iznad grede.  Do kraja susreta obje momčadi pokušavale su dugim loptama uposliti svoje napadače, međutim bez uspjeha, tako da je i konačan rezultat bio onaj početni, 0:0.

Izjave trenera nakon utakmice:

Gostujući strateg Predrag Stilinović nije bio previše razgovorljiv poslije utakmice te je samo iznio neslaganje s jednom sudačkom odlukom: Osvrnuo bih se samo na regularan zgoditak koji nam je sudac poništio iz ne znam kojeg razloga. Domaći vratar je bio taj koji je faulirao svog igrača pa nema govora prekršaju u napadu.

Mirko Labrović na kraju je bio zadovoljan remijem, ali svjestan je da se moglo i više: Moram reći da sam zadovoljan bodom protiv jednog izuzetno neugodnog protivnika, ali da je bilo malo sreće mogli smo i do sva tri. Tijekom tjedna imali smo niz nedaća koje su remetile pripremu ove utakmice, tako da moram biti zadovoljan.

Danas je u prilogu Novog lista – Primorski novi list, koji izlazi jednom mjesečno, posljednje nedjelje u mjesecu, izašao članak o našem klubu, a vezan je za ovogodišnju obljetnicu 90 godina kostrenskog ponosa. U nastavku slijedi članak.

VELIKA OBLJETNICA KOSTRENSKI NOGOMETNI KLUB POMORAC OVE GODINE SLAVI 90 GODINA

Više od samog jubileja

Više od jubileja. Ukratko tako bi se moglo opisati ovogodišnje obilježavanje 90-te obljetnice Nogometnog kluba Pomorac. Ponosa i dike mjesta pomoraca i kapetana koji je uz jedriličare Galeba bio i ostao sportski simbol Kostrene. Jer ma koliko god u posljednje vrijeme utakmice u Žuknici pohodi mali broj gledatelja, igrati nogomet i jedriti u Kostreni „se mora“. Postalo je to nekako već uvriježeno, nepisano pravilo u spominjanjima i životu kostrenskog puka.

A današnji Pomorac, iako ne pod tim imenom, rođen je 1921. godine, neposredno nakon Prvog svjetskog rata. U svibnju iste godine, u Narodnoj čitaonici Svete Lucije u Kostreni svjetlo dana ugledao je Športski klub Jadran i bio je prvi organizirani klub nakon što su već ranije,od 1918.g. postojali Velebit i Učka. Klub koji je izravni slijednik Pomorca utemeljili su Josip Rožmanić, Ernesto Rožmanić, Arturo Hirš, Ivan Puž, Vitomir Perović, Zorko Sušlić, Vitomir Vito Linčić i Anzelmo Grdaković s prvim predsjednikom Nikolom Arnautovim.

U burnom razdoblju do početka Drugog svjetskog rata, klub je opstajao i bilježio uspjehe u teškim okolnostima. I što je najvažnije – preživio. Godine 1946. postojao je prijedlog da se klubu da ime Mornar, ali nakon znakovitog govora Davorke Perović koja se s tim nije složila, jer mornar je samo jedno od brodskih zvanja, 21.rujna odlučeno je da se Jadran preimenuje u Pomorac.

Ime je ostalo do danas, a pod njim kao svojevrsnim zaštitnim znakom kostrenskog sporta, ostvareni su najveći uspjesi pa i igranje u Prvoj HNL.

- Pomorac je najstarija udruga Općine Kostrena, uvijek je bio i ostao centar okupljanja mladih sportaša, centar društvenog života – govori Miroslav Uljan, dugogodišnji načelnik Općine, bivši igrač i predsjednik Pomorca. A takav je bio i kad su u pitanju organizacije natjecanja, zabave, maškare… Uvijek su ga vodili kvalitetni i kreativni ljudi. Uz to, nogomet je bio i najpopularniji. Što se posebno pamti u Pomorcu? To je svakako nasljeđe ljudi, velika briga i sloga za klub. Da naš stari vide današnje zdanje kluba i igre prve momčadi, svakako bi rekli da je to čudo, ono što su sanjali. Ljubav prema Kostreni je i  ljubav prema Pomorcu. Za naš klub je posebno važno i to što smo unatoč sportskom rivalstvu zadržali toleranciju i gostoljubivost. To pozdravljaju svi koji dođu u Žuknicu. Tu nema pritiska, igra se isključivo da se nadigra protivnik na sportskom polju. I s tim smo posebno ponosni.

                Po Uljanu važan, možda i ključni trenutak u životu Pomorca dogodio se u ranim 90-tima, formiranjem Općine Kostrene kada je i Pomorac dobio puno bolji status.

                Bio je to svojevrsni vjetar u leđa budućim momčadima koje su ostavile pečat u gotovo svim rangovima natjecanja i u Kupu Hrvatske. Rezultatski Pomorac je u sezoni 1995./96. S lakoćom osvoji Treću ligu, u Drugoj se zadržao pet godina, sve do sezone 2001./02. kada ulazi u Prvu HNL čim je ostvaren najveći uspjeh u povijesti kluba. Iste sezone pomorci su osvojili 7. mjesto (dva boda manje od mjesta koje je vodilo u tadašnji Intertoto kup i polufinale Hrvatskog Kupa), a slijedeće u kvalifikacijama izgubili prvoligaški status.

- Dobivanje Općine i osamostaljivanjem od tadašnje Općine Rijeka, 1993.g., stvari su krenule na bolje, imali smo sredstva koja smo lakše mogli usmjeravati u sve resore i pomagati svima pa tako i pomorcu. Izgradnja infrastrukture bila je veliki zamašnjak, ideje brojnih prijašnjih generacija mogle su se tada i realizirati. I jedna zanimljivost. Mi smo projekt izgradnje reflektora  imali još 90-tih godina, ali uvijek smo davali prednost prioritetima. Dvije godine zaredom unatoč ostvarenom rezultatu nismo dobili prvoligašku licencu upravo zbog reflektora. No, i sad smatramo da bi se tu neke stvari trebale promijeniti. Financije bi trebale biti 99 posto uvjeta za licencu. Ako ne plaćaš igrače i nemaš zatvorenu financijsku konstrukciju, što ti vrijedi i deset reflektora? Za mjesec dana očekujemo dozvolu za proširenje igrališta što nam je prioritet. Bahati i bogati nismo, realni jesmo – dodaje Uljan koji svakako može biti ponosni načelnik jedne Općine koja sportski i društveni život temelji na tradiciji Pomorca. Uostalom, Općina i Pomorac oduvijek su nerazdvojivi, Općina je donator kluba u iznosu trećine sredstava.

- Malo smo pomorsko mjesto blizu velikog grada. Raduje da imamo stabilnosti i kontinuitet, među 20 klubova smo ukupno gledajući u Hrvatskoj. I zato sada, za 90. godišnjicu  hvala svim ljudima koji su pomagali , bilo da su sjedili u upravi, bili sponzori, treneri ili igrači. U ovom rangu natjecanja nema brige za Pomorac. Dosegli smo određenu razinu, a za nešto više vidjet ćemo. Prva liga traži dodatan zaokret i financiranje. A treba razmišljati tržišno, o sadržajima sportskog turizma, pa možda i izgradnji nogometnog kampa jednog dana – zaključuje Uljan.

Na čelu današnjeg Pomorca je Đuro Vičević, čovjek koji je tu dužnost obnašao i u razdoblju od 1992. do 1997. godine, „spiritus movens“ i jedan od najzaslužnijih ljudi za prosperitet kostrenskog nogometa u novijoj povijesti.

- Posebnost našeg kluba je to da je u svim povijesnim razdobljima bio nositelj sportskog, društvenog i odgojnog života u Kostreni. Koliko god je Kostrena šire područje i čine ju Sveta Lucija i Sveta Barbara kroz cijeli period od 90 godina skoro da i nema živućeg stanovnika koji bilo kakvom aktivnošću nije sudjelovao u radu i životu kluba. Kako je u Kostreni najčešće radno mjesto bilo, a i danas je ploviti i uglavnom biti odsutan, to je predstavljalo veliki hendikep u angažiranju mladih ljudi. Iz bogate arhive vidljivo je posebno kako su mladi ljudi odrasli pri Jadranu i Pomorcu, sakupljali priloge i slali opremu da bi se zadržalo Društvo. Osim nogometa postojale su i discipline atletike, stolnog tenisa, plivanja i šaha. Ne može se zaobići ratna događanja pa su tako u Drugom svjetskom ratu poginula 22 igrača, a u ratu stvaranja Hrvatske aktivno je bilo 12 igrača s tim da su u borbenoj akciji Oluja sudjelovala tri igrača – ističe Đuro Vičević i posebno apostrofira rane 90-te kada je formiranjem Općine klub dobio autonomiju.

 - Dobivanje statusa Općine Kostrena, Pomorac je dobio autonomiju koju kroz povijest nije imao. Moje je mišljenje da ju je i zaslužio, a i u samom procesu rađanja Općine vodio je aktivnu društveno-političku ulogu. U sportskom dijelu, Pomorac je proživio procvat zadnjih 20 godina i postao uvažavani klub regije, a na nivou države uvršten je među 20 najboljih. Sve to bilo bi neostvarivo bez pomoći naše Općine i sponzora, a na nama je da rezultatima i ponašanjem to opravdamo – zaključuje Vičević.

NK Pomorac sezona 2000./01.

Uspio sam naći sliku od kalendara za 2000.g. -  momčad koja je ostvarila plasman u 1.HNL

Gornji red (s lijeva na desno):

Ivan Grabovac (treći golman), Hrvoje Devčić, Damir Kraljić, Damir Knez (prvi golman), Damir Uremović, Kristijan Brajković, Tomislav Čuljat i Marino Mladar (drugi golman)

Srednji red:

Dinko Miletić (pomoćni trener), Marko Grubišić, Zdravko Šimić, Igor Rakocija, Dino Lipovac (fizioterapeut), Dalibor Skočić, Ivan Režić, Naum Batkoski, Predrag Stilinović (trener)

Donji red:

Rene Komar, Šime Kurilić, Stjepan Ostojić, Mladen Romić, Davor Vičević (predsjednik), Antun Dunković, Marin Prpić, Dubravko Duda, Dušan Gruevski