Sorry, ali ja jednostavno nemrem probaviti "ovo" kaj mi igramo, pogotovo proljetni dio sezone. Nogomet u Varaždinu pratim od sezone 1999./00., Varteks je uvijek gajio napadački, dopadljiv nogomet, ovo što mi igramo jednostavno nije u DNK nogometaša iz ovog kraja (zato ih valjda ni nema u momčadi).
Ako moram birati, radije biram nogomet kakav smo igrali pod Kovom (uz nešto manje bodova), pa čak ću radije (barem kao navijač) odabrati utakmicu kakvu smo, primjerice, odigrali protiv Hajduka u sezoni 2022./23. kad smo ih nadigrali, ali nas je Livaja ugasio s 2 gola, nego ovih 1-0 danas.
Evo, statistika današnje utakmice otkriva da nam je ovakva, okljaštrena Rijeka ušla u 16 metara 33 puta, a mi, s druge strane, samo 6 (šest!) puta. Takav je i dojam kad gledaš utakmicu - jako tanko i siromašno. Ne postoji ekipa u HNL-u koja se ovako panično brani kad VODI na DOMAĆEM terenu.
Šafarićeva izjava nakon tekme: "Naglasio je kako mu nije cilj povući i 'parkirati bus' dok dođe u vodstvo."
“Ne volim povlačenje i čekanje da utakmica prođe. Morali smo napraviti veći pritisak, brže izlaziti na protivnika i ne dati mu puno prostora. Morali smo raditi zamjene, a svi koji su ušli su dobro reagirali. To je ono što smo dobili - širinu.“
Pa zašto jebote onda čitavu sezonu (NAROČITO proljetni dio) nakon što povedemo nestajemo s terena?
Slažem se da smo za budžet koji imamo i igrače kojima raspolažemo bolesno efikasni i nevjerojatno je da smo 5 bodova ispred Rijeke koja je igrala egal sa Strasbourgom, ali ja s navijačke strane u takvom nogometu ne uživam i užasno ga je teško gledati.