Inače ja sam apsolutno da se danas Splitu uzvrati na ovakvoj "gostoljubivosti". Nećemo zaboraviti nikada

Utakmica je iz 1938. Varaždinska Slavija je tada ušla u prvu ligu Kraljevine Jugoslavije (aha a šta'š sad javasluk?) prošavši Split, pa Krajišnika iz Banja Luke i onda zagrebaču Concordiju. Prva utakmica u Varaždinu je završila rezultatom 7:2, a onda put u Split...



Navode novine tako "da je utakmica u Splitu trajala tri sata, vodstvo Slavije bi iz Splita (kao iz Španije) dobivalo telegrame - toliko i toliko mrtvih, toliko i toliko ranjenih!". Način na koji su Splićani došli do golova, također je živopisan i opisuje grobost na utakmici: "Prvi gol su Splićani postigli na način, da su na sl. golmana, koji je već imao loptu u rukama, nasrnula četvorica, te im je uspjelo udarajući ga nemilosrdno - da ubace loptu u gol. Jadan Gašparić je iza toga ostao ležati u nesvijesti. Kad mu je sl. trener htio pružiti prvu pomoć, spriječila ga je u tome publika(...), a golmana su međutim uhvatila 2 protivnička igrača, te su ga onako onesvještenog vukli po kamenju izvan igrališta." Utakmica je završila rezultatom 2-0 za RŠK Split, i Slavija se ukupnim rezultatom 7-4 plasirala u drugo kolo kvalifikacija. No, tek to je dodatno razljutilo domaće navijače. Uz to što su tijekom susreta bili kamenovani i tučeni od publike i igrača splitskih Crvenih, autobus s igračima Slavije je na povratku do kolodvora opet bio kamenovan, makar su ih štitili detektivi naoružani - strojnicama (?!). Reklo bi se da nekima ni 80 godina nije dovoljno da se opamete. Bilo kako bilo, Slavijini nogometaši izvukli su živu glavu, te krenuli put Varaždina, gdje ih je sljedeći vikend čekao susret s Krajišnikom iz Banja Luke