Anđelko Herjavec rođen je u Varaždinu, 23.11.1958., a svoj sportski put započeo je u dječacima Varteksa. Igrao je povremeno i košarku, a od njegove velike igračke karijere nažalost nije bio ništa. Ipak, bio je predodređen za velike stvari... Marljivo je učio, završio varaždinski fakultet Organizacije i Informatike, te došao prvo u Varteks – Vartimpeks, a zatim u Varteks – Levis. Tu doživljava doživljava svoju prvu veliku sportsku afirmaciju kada u godini 1989. dolazi na čelno mjesto NK Varteks, tada u Međurepubličkoj ligi...

 

Upravo “Đelac” započinje stabilizaciju kluba, a raspadom Jugoslavije i Varteks dobiva mjesto među prvoligašima. Klub je u tom hrabrom, mnogi su govorili i samoubilačkom pothvatu predvodio Anđelko Herjavec, zajedno sa rođakom Nevenkom, Stjepanom Cvekom, braćom Ivanković, te skupinom sportskih entuzijasta. Anđelko je bio taj koji je pokrenuo cijeli grad, regiju, te je ona cijela, upravo na Herjavčev poticaj, stala iza kluba. To ga je ubrzo učinilo jednim od najorganiziranijih u državi, a i sportski uspjesi nisu izostali...

 

Po završetku prošle sezone obznanio je da u novu sezonu neće više voditi klub kao predsjednik. Komentirao je da je emocionalno prazan, pomalo i razočaran jer se Varteks za njegovog desetogodišnjeg mandata nije domogao niti jednog trofeja. Kako je bio rođeni pobjednik, ostavio je tek malo mjesta za nadu svih navijača, te rekao da će ostati jedino ako vidi da se klub može boriti za prvo mjesto – veliki san Anđelka Herjavca. Nagađalo se da je razlog i kandidatura za predsjednika HNS-a. Ipak, svi koji smo istinski pratili zbivanja u klubu, znali smo da Đelac neće otići. Jer, upravo sada Varteks ponovo slaže veliku momčad...nažalost, bez svog velikog predsjednika da doživi taj san...

 

A upravo sada mu je blizu bio i drugi nedosanjani san – čelno mjesto u hrvatskom nogometu. Pozicija koja mu je prije pet godina izmakla za samo jedan glas. Činilo se da Đelac suvereno kroči tim putem, prema tom snu, koji bi bio idealna nagrada za sav minuli rad, a čini se i najbolje rješenje za trenutno stanje u našem nogometu. Teško da bi imao nekih ozbiljnijih oponenata...

Ipak, sve to Anđelko neće doživjeti. Zbog kobne klizave ceste, kobne skupštine HNS-a, kobne ljubavi prema rodnom kraju kamo se također bio uputio, kobne ljubavi prema klubu u kojemu je ostavio najveći trag. Klub, grad, hrvatska sportska javnost, te cjelokupna nacija zgranuti su pogibijom ovog velikog čovjeka koji je imao ono što nam sada najviše treba – nepopravljivi optimizam. Bio je i veliki radnik, hrabar i nije se bojao izazova. Bio je jedan od najvećih ljudi u našem nogometu, a za sve Varaždince, te za veliku većinu boljih pratitelja sporta, zasigurno i najveći. Jer, on je san o NK Varteks kao uspješnom prvoligašu pretvorio u stvarnost, a ljudi koji snove čine stvarnima, morate priznati, Veliki su...

Stoga, Đelac, hvala ti, i zbogom...