Znali smo da dolazimo u goste klubu čija su domaćinstva živopisna i zanimljiva jer nikad ne znaš kako te sudačka mafija, tradicionalno sklona domaćinu, može iznenaditi. Bilo je tu i skakanja po automobilima „neposlušnih“ sudaca, obavljanja nužde po istima, bilo je (vidio osobno) situacija kad je delegat sa sucima slavio čvrstu jedinicu. Uglavnom, priča koju svi znamo, sudački lobi sastaje se i druži u krčmi „iza gola“ nekadašnjeg igrališta, sve se svodi na to da domaćin mora imati vjetar u leđa, odnosno da suci korigiraju ono što eventualno ne uspiju igrači na terenu. Sjećam se nekažnjenog šamaranja pred sucem gostujućih mladih igrača od strane „majstora“ koji se često nisu ni osuđivali ići na uzvratne utakmice.
Kad sam neki dan došao na jedan od najljepših sportskih objekata regije, kad sam vidio infrastrukturu, kvalitetu travnjaka, mislio sam da je tradicija jeftinih sudačkih režija i podlosti na terenu stvar prošlosti ovog kluba. Susretljivost domaćih djelatnika, lagana zafrkancija u granicama fair-playa na tribini gdje su domaćini i gosti sjedili praktično pomiješani, sve je to ukazivalo na neka nova vremena i na pravi praznik nogometa.
Naravno, znao sam da sudi notorni alkoholičar, nazovimo ga u priči - Budenhik, a mogao sam sve predvidjeti i već prije utakmice kad je na klupskom šanku neki čovjek došao po „liter i vodu za suce i delegata“. Zamislite, PRIJE UTAKMICE. Jer tko zna Budenhika, zna da mu treba dozirati alkohola do razine kad mu je „sve ravno“.
I tako je i bilo.
U komentaru utakmice mogu sa sigurnošću reći da smo bili bolji od domaćina na svakom kvadratnom metru igrališta. I nije se moglo vidjeti zašto je netko drugi a netko deveti na tablici. No, naravno to je moje, subjektivno, navijačko mišljenje.
Ono što je odredilo tijek utakmice i onemogućilo nama da sustignemo zasluženo (1:0) vodstvo domaćina, je taktička odluka domaćina da sprečava gostujućeg vratara u njegovoj specijalnosti, brzom ubacivanju precizne, dubinske lopte iza zadnje linije protivnika. Kako su to radili? Jednostavno su tijelom, cijelu utakmicu, ometali vratara u izvođenju. Naravno da je Budenhik bio previše pod utjecajem „dobre međimurske kapljice“ da bi uopće stigao reagirati.
U jednom takvom ometanju, gostujući vratar je pokušao zaobići „smetalo“ ali ga je ovaj počeo ometati i rukama, pa ga je vratar (nepromišljeno) snažno odgurnuo. Naravno, „smetalo“ se baca ko da je smrtno ranjen a Budemhik se budi iz alkoholne krize tek na drugom djelu kontakta. Dakle, ne sudi evidentno i neosporno ometanje golmana već pokazuje prekršaj našeg vratara na 17 metara. No, kako je u trenutku odguravanja „smetala“ vratar imao i loptu u rukama, poznati ljubitelj alkoholne kapljice se našao u intelektualnoj dilemi: golman - kazneni prostor - lopta u rukama - 17 metara, pa su mu u pomoć priskočili domaći igrači koji su ga uvjerili da je najbolje suditi penal jer je ionako ostalo još malo vina za popiti. Penal dosuđen i domaćin vodi 2:0.
Posebno je razdragana bila proslava službenog predstavnika domaćina, koji PRED DELEGATOM, pokazuje cijeloj tribini bosanski grb i hrabro iza ograde uzvikuje „Pička vam materina, zagorska!“.
Na kraju, unatoč desetak izležavanja domaćina od barem desetak minuta, te unatoč 6 izmjena, dolazi do nove alkoholne krize arbitra pa jadnik dosuđuje samo 3 minute nadoknade koje su ga dijelile od uživanja u poznatim međimurskim vinima.
Ne treba ni spominjati da je već pola sata nakon utakmice Budenhik ispred krčme “iza starog gola“, na cesti demonstrirao svoju pozu sa gemištericom i mutnim očima.
Na kraju, zahvaljujem se domaćinima na iznimno ugodnom druženju, čestitam im na 3 boda, a ispričavam se ako sam ih nečim povrijedio u izvješću s utakmice, ovo nema nikakve veze s generaliziranjem nečijeg porijekla ili mjesta rođenja, jer svako podneblje rađa jednaki postotak lopuža i idiota, a ja sam danas opisao samo jedan izrod južno od Drave i nekoliko suučesnika malo sjevernije.