Zanimljivo je to s nogometašima (i ostalim sportašima) i politikom.
Iz nekog razloga, naš narod gleda na sportaše kao nekakve "borce za Hrvatsku". Ono... igraju pod zastavom, grbom i himnom i kao takvi imaju kredibilitet da znaju sve o politici i gospodarstvu?
Mislim, slažem se ja da se nikom ne smije zabranjivat javno istupanje u politici, ali brate... oni Filipović je dobija toliko udaraca u glavu da bi mu ja uzeja i vozačku dozvolu, a ljudi ga izaberu u Sabor??? Jer, naravno... on "krv proljeva za Hrvatsku". Kao i braća Kovač za koje je Sanader na skupu u Šibeniku izjavija kako oni "krv proljevaju za Hrvatsku, a sad bi im neki zabranili glasat."
Ponavljam... naravno da sportaši kao i svi drugi građani imaju pravo javno reći šta misle, ali mi nije jasan narod koji njihovo mišljenje uzima za bitno.
Kod nas u Šibeniku župan je bivši nogometaš Šibenika i Hajduka (Pauk), a najviše rangirani na listi za sabor je bivši sudac Kulušić. Naravno, NOGOMETNI sudac (a ne sudac Vrhovnog suda). Dodajmo još i da je aktualni saborski zastupnik iz naše izborne jedinice vaterpolist Perica Bukić. (Rezultat toga nam je katastrofalno gospodarstvo, ali i najuspješnija sezona u povijesti nogometnog i vaterpolo kluba. Očito je narodu to bitnije ;)
Šta je slijedće? Ivica Olić za predsjednika?
Ne bi me čudilo... jadna država...
(PS, netko je gore spomenuo sportaše koji su potpisivali peticije za generale... nešto ih u zadnje četiri godine ne vidim da potpisuju peticije. Da nisu možda generali u međuvremenu pušteni na slobodu, ili se pak promijenilo nešto drugo?)