Ako je u Tuzli ta utakmica bila namjestena, pa tko vam je onda dopustio da vodite na poluvremenu.

 

Sve sto pisem o odlascima na Velezova gostovanaj tih godina, tocno je, za to sam prilozio ovdje desetke argumenata, koji ni jedan ne mozes demantirati. Ili samo jedan: svi se razocarali, pa su odlasci na gostovanja smanjeni jedno 10-20 puta, odnosno Velezovi navijaci su nakon spomenutog ogleda u Tuzli 10-20 puta malobrojniji. Ali samo na gostovanjima. Istodobno posjete domaćim utakmicama su iste, ti isti razočarani gledatelji nisu izbjegavali Bijeli brijeg. Kao npr jeseni 1987., u Kupu uefe (dakle nakon "prijelomne" utakmice u Tuzli) , kada je Bijeli brijeg pun "razočaranih navijača" na utakmicai protiv Siona, a jedna od nejvecih posjeta u povijesti zabiljezena je te godine protiv Borussie iz Dortmunda.

 

Dakle istina je sljedeca: Nakon incidenta u Tuzli, političke strukture grada Mostara nisu htjele više davati novac kojim je Jole Musa plaćao odlaske Velezovim navijacima na gostovanja. Sve ostalo je laz. Tog 14. svibnja 1986 pricao sam na Tošinom Bulevaru s par navijača Veleza koji su tada kazali da su im je plaćen put i karta za finalnu utakmicu YU kupa. Zapamtio sam to kao da je jucer bilo po jednom detalju:  Ja sam dvije subote popodne nosio drva za ogrijev susjedima, ne bi li zaradio za povratnu kartu za Beograd (u jednoj tada tzv razvijenoj SRH), dok je isto to Jole Musa Velezovim navijacma placao, apstraktno gledajuci iz fonda u koji je Hrvatska kao razvijena uplacivala za nerazvijenu BiH).