E na ovome sam stadionu ja odrastao i proveo svoje detinjstvo pošto sam živeo 50 metara od njega:Stadion NK Borovo na kojem igraju i Vukovar 91:
HRVATSKI NOGOMETNI KLUB "BOROVO"
Adresa: Sportska bb, Borovo naselje, Vukovar
Predsjednik:
Dopredsjednik: Pavle Marošičević
Tajnik: (kontakt osoba: Jozo Budim)
Telefon: 091/5984191
Prva javna
nogometna utakmica u Vukovaru odigrana je 1901. godine a organizirano
igranje nogometa počinje 1911. godine kada su srednjoškolci LJ. Miler,
S. i F. Gruber osnovali Hrvatski djački nogometni klub Srijemac. Iste
godine osniva se i Djački športski klub Šparta pa se odmah razvilo i
suparništvo tih dvaju klubova. Danas grad Vukovar ima sedam
registriranih klubova:
HNK Vukovar ’91, NK Vuteks-Sloga, HNK Vupik, HNK Radnički, HNK
Lipovača, ŠNK Dunav Sotin i HNK Borovo.
Još od Batinih dana i utemeljenja prvih društava i sekcija u Borovu naselju sport je uvijek bio važan dio svakodnevnog života. Tomáš Bat'a
koji je bio socijalno svjestan i napredan industrijalac poticao je
mnogobrojne aktivnosti svojih radnika pa tako i sportske. Od samih
početaka naselja osnivane su sportske sekcije i društva. Nogomet,
tenis, boks, rukomet, odbojka, plivanje i vaterpolo, košarka, stolni
tenis, karate, šah… samo su neki od sportova u kojima su Borovci
sudjelovali i uz koje su odrastali tokom godina. U vrijeme kada je
Bat'a osnivao tvornicu i naselje za svoje radnike nogomet se igrao na
ledini pored Dunava (tzv. 'Temza') u blizini koje je kasnije izgradjen
stadion.
Organizirano igranje nogometa u Borovu naselju počinje 1933. godine, osnivanjem SK Bata Borovo
koji je bio reklamna momčad tvornice ‘Bata’ Borovo. Momčad SK Bata
Borovo natjecala se u prvenstvu 5. župe osječkog podsaveza i najveći
uspjeh prije Drugog svjetskog rata ostvarila je u sezoni 1938/39
osvojivši 1. mjesto i tako izborivši pravo sudjelovanja u
kvalifikacijama za ulazak u Saveznu ligu. Tokom Drugog svjetskog rata
HŠK Bata Borovo nastavlja djelovati i igra u nogometnom prvenstvu NDH
(1942-44). Klub tada vodi František Koželuh, čuveni Češki trener koji
će ostati u Borovu naselju punih 8 godina (1940-48). Nakon rata Klub
nastavlja djelatnost kao FD Bata, koje 1946. godine mijenja ime u SFD Slaven.
Nogometnu sekciju Sindikalnog Fiskulturnog Društva Slaven činili su
bivši igrači HŠK Bata Borovo, Blagoje Stanković, Zvonko Vukelić, Nikola
Perlić, Antun Nagyszombaty, Tonča Rok i drugi. Od 1946. godine Slaven
se natječe u prvenstvu osječkog okruga i uspješno sudjeluje u
slavonskom kupu. Postavši prvakom osječkog okruga pobjedama u
kvalifikacijskim utakmicama, ušao je u republičku nogometnu ligu.
Uspješnim nizom Slaven je osigurao sudjelovanje u kvalifikacijskom kupu
za ulazak u 3. Saveznu ligu godine 1947. Od sezone 1947/48 i osnutka
Slavonske zone pa sve do sezone 1949/50 natječe se u zoni a u sezoni
1950/51 opet u Hrvatskoj ligi. U sezoni 1952/53 Slaven opet sudjeluje u
podsaveznom prvenstvu a kao najbolji klub u tom natjecanju osigurava
sudjelovanje u Hrvatsko-slovenskoj ligi za sezonu 1953/54 gdje na kraju
sezone završava na 4. mjestu sa skorom od 20 8 6 6 46:28 22.
U prosincu 1954. godine Slaven mijenja ime u NK Borovo.
U sezoni 1954/55 natječući se u Hrvatsko-slovenskoj ligi NK Borovo
ostvaruje d 22 13 1 8 38:25
27. Tada je NK Borovo pod vodstvom trenera Mije Kiša iz Osijeka i
postiže nov uspjeh u nogometnoj sezoni 1955/56 uključenjem u 3.
nogometnu zonu u kojoj osvaja naslov prvaka. Osvajanjem naslova prvaka
u 3. nogometnoj zoni NK Borovo otvara si put u 1. Saveznu ligu ali ne
uspijeva proći kvalifikacije te i nadalje ostaje u zoni. U tim
kvalifikacijama iz 1956. godine uz NK Borovo sudjelovale su i ekipe: FK
Vardar (Skopje), NK Lokomotiva (Zagreb) i FK Lovćen (Cetinje) a u 1.
Saveznu ligu su ušli FK Vardar i NK Lokomotiva. Još jednu priliku za
ulazak u 1. Saveznu ligu Borovo propušta 1957. godine. Tada u
kvalifikacijama sudjeluju ekipe: NK Željezničar (Sarajevo), NK Split,
NK Borovo i FK Radnički (Kragujevac) i na kraju je odlučivala jedna
ponovljena utakmica. Utakmica u kojoj je Borovu bilo dovoljno i
neriješeno s Radničkim iz Kragujevca. Prva utakmica bila je poništena
od strane NSJ jer je Radnički igrao grubo a sudac Petrovski takvu igru
tolerirao. Jedinstveni slučaj, zbog grubosti poništene utakmice
YU-nogometa završio je istim rezultatom kao i prva utakmica, 2:1 za
Radnički i time omogućio NK Splitu da, uz već plasirani NK Željezničar,
na bolju gol razliku udje u 1. Saveznu ligu.
Inače stadion je pre rata pored ove zapadne tribine imao i montažnu tribinu koja je bila nešto manja od te.
Na istoku isto tako ima "tribina"..
Kapacitet:Pa nemam pojma znam da je kada je Zenica dolazila 1973 uspelo da se nagura 10 000 a i Dinamo je igrao ovde pred 7,8 hiljada ljudi.