Faraonski projekt gradnje maksimirskog stadiona ostat će samo spomenik megalomaniji

ZAGREB - Dinamov stadion u Maksimiru, rugoba u koju se u proteklom razdoblju utrošilo oko 470 milijuna kuna, još će dugo godina, čini se, biti samo hrpa betona, željeza i stakla, nedostojna hrvatskog prvaka, njegovih vjernih navijača i potencijalnih gostujućih svjetskih i europskih nogometnih virtuoza.

Naime, doznajemo od visokog izvora u Gradu, od dogradnje maksimirskog stadiona neće biti ništa! Za njegov dovršetak, za što je potrebno oko 260 milijuna eura, nema dovoljno novca, pa je cijeli projekt do daljnjega “na ledu”.

Potvrda do kraja godine

Ipak, tu će službenu potvrdu Zagrepčani čekati do 31. prosinca. To je rok u kojem austrijski konzorcij Alpine Bau Gradu, koji je na natječaju dobio posao rekonstrukcije, mora dostaviti prijedlog financijske konstrukcije tog javno-privatnog partnerstva.

Naš izvor tvrdi da Grad, za koji je poznato da u narednim godinama neće graditi čak nijedan vrtić ni školu, nema novca za dogradnju stadiona.

- Zagrebački holding je pred bankrotom, u proračunu nisu predviđena sredstva za maksimirski stadion, a suludo bi bilo očekivati da će Grad moći svaki mjesec u narednih 20 do 25 godina, isplaćivati iznos od 10 milijuna kuna - tvrdi naš izvor.

Direktorica u Alpine Bau Hedviga Novak odbija komunicirati s novinarima, pa nije poznato koji će financijski uvjet postaviti pred Grad u narednim danima.

Naime, dogradnja stadiona zamišljena je tako da bi Grad Alpini isplaćivao troškove rekonstrukcije stadiona narednih 20 do 25 godina. To bi Grad stajalo 160 milijuna kuna na godinu, a iznose bi isplaćivali svaki mjesec.

Komercijalni sadržaji

Jedan od članova povjerenstva koje će odlučivati o suradnji Grada i konzorcija, šef Ureda za gospodarstvo Ladislav Prežigalo, oprezniji je u svojim ocjenama. Ipak, neizravno potvrđuje da je jedini način da Grad pristane na posao s Alpinom da za njega ne mora izdvojiti nijednu jedinu kune.

- Intencija je da Grad plaća minimalan iznos ili ništa, odnosno da se sav dug isplaćuje prihodima ostvarenima na komercijalnim sadržajima. To uključuje iznajmljivanje prostora, prihode od parkirališta i raznih događanja... Osim toga, Grad je rezervirao 50-ak dana na godinu da, prema uzoru na Arenu Zagreb, i sam organizira komercijalna događanja, koncerte i slično. Ako to bude slučaj, onda nema razloga da ne pristanemo, ali valja pričekati kraj godine i vidjeti kakvu će odluku donijeti naše povjerenstvo - ističe Prežigalo.

Idejni projekt arhitektonski je uobličio Branko Kincl. I on je svjestan situacije u kojoj se Grad nalazi, pa predlaže izmjenu i racionalizaciju projekta.

- Mislim da je nerealno očekivati da će se ostvariti javno-privatno partnerstvo, jer Grad jednostavno nema novca za takvo što. Trebalo bi stadion dati u koncesiju. Uostalom, cijeli bi projekt trebalo i racionalizirati jer ne treba nam shopping centar na 16 tisuća četvornih metara, ni parkiralište na 75 tisuća metara četvornih, a mislim da nam ne trebaju ni tako velike tribine sa 55 tisuća sjedećih mjesta. Sve to može biti manje - predlaže arhitekt Kincl.

S time bi se, računa Kincl, uštedjelo dosta novca. Samo bi parkiralište koštalo 50 milijuna eura, shopping centar stotinjak tisuća eura, a uredski bi prostori stajali oko 15 tisuća eura.

- Ovakav je projekt bio predviđen za razdoblje kad je bilo novca, ali sada to više nema smisla i treba razmišljati o njegovu smanjenju - kaže Kincl.

Skupština Grada Zagreba nedavno je odbila Bandićev prijedlog da Zagrepčani na referendumu odluče žele li dovršetak maksimirskog stadiona ili gradnju novog na Kajzerici.

Time je Grad dobio izliku da promišlja samo lokaciju u Maksimiru, no prema svemu sudeći, novi se stadion, zamjenski na Kajzerici i pomoćni na Sveticama, neće graditi još godinama.