Na hrvatskoj zabludi o "nacionalnim sportovima od državne važnosti" koje bi vlada i državne firme kakti trebali financirati profitiraju određenji pojedinci i njihova svita, redom nogomet - Mamići & co., košarka - Radić & co., rukomet - Gobac & co.
Znači, igrali nogometaši, košarkaši i rukometaši na velikim europskim i svjetskim smortama ili ne, to aspolutno ništa neće značiti prosječnom hrvatskom čovjeku koji nemože naći posao i već je godinama na burzi, a tim ljudima bi se moglo pomoći kada bi se novci usmjeravali na oporavak gospodarstva umjesto na financiranje privatnih sportskih prčija polukriminalnog miljea u Hrvatskoj.
Dobra stvar je što se državno financiranje svelo na minimum otkad je RH ušla u EU, no žalosno je uopće i pogledati koliko se novca potrošenog na "vrhunski sport" u proteklih 25 godina moglo uložiti u hrvatskog gospodarstvo, a umjesto toga je završilo u džepovima pojedinaca, što je prilično žalosna stvar.
Primjerice pitanje, dali bi radije da se Hrvatska nije plasirala na SP/EP u nogometu zadnjih 10-15 godina, ali da je u isto vrijeme na burzi 100 tisuća manje ljudi, ili vam se više sviđa ovo današnje stanje, a otprilike je toliko novca besmisleno utučeno u financiranje hrvatskog nogometa na svim razinama, od državne, preko županijske do gradske u zadnjih 25 godina.
Dakle tu ne pričamo o tisućama ili milijunima, nego milijardama kuna bačenima u vjetar, odnosno na financiranje profesionalnog sporta od strane hrvatske politike.
[uredio Papa Bear - 17. veljače 2015. u 19:19]