Evo jednog zanimljivog članka za nadodat...
IVAN KLASNIĆ, NAPADAČ »KOCKASTIH«, O UZROCIMA LOŠE IGRE HRVATSKE NOGOMETNE REPREZENTACIJE NA SP-u U NJEMAČKOJ
Napadači sigurno nisu krivi za neuspjeh reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Pa, koje mi to prilike nismo iskoristili? Ne sjećam se baš da smo imali toliko prilika da se nas može okriviti za ovaj neuspjeh. Uostalom, Dado Pršo je bio jedan od naših najboljih igrača na ovom prvenstvu - kaže Klasnić
Razgovarao Marko CVIJANOVIĆ
Ivan Klasnić jedan je od rijetkih hrvatskih reprezentativaca koji se ni u jednom trenutku nije ustezao razgovarati s novinarima nakon debakla »kockastih« na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Ponajprije zato što nije tip koji će bježati od odgovornosti. U svakom trenutku spreman je stvari sagledati kakve jesu, pravično i samokritično.
- Jesam li se odmorio? Pa nisam se ni umorio. Od čega? Posljednju utakmicu nisam ni igrao - kaže Ivan Klasnić. - Dobro, nekoliko minuta, ali to je kao i da nisam igrao. Jesam li trebao? To morate pitati izbornika, ja mislim da sam mogao dati nešto momčadi u toj utakmici. Međutim, glupo je sada razglabati tko je trebao, a tko nije trebao igrati. Nismo prošli dalje i svi zajedno trebamo preuzeti odgovornost za to. Podbacili smo, ovo je veliki neuspjeh. Naša momčad je morala proći u drugi krug, to je svima jasno. Šteta, jer smatram da smo imali priliku u odlučujućem susretu protiv Australaca. Rano smo postigli pogodak, sve nam se otvorilo. Međutim, nismo se smjeli zadovoljiti tim vodstvom, moje je mišljenje da smo još morali napasti. Da smo poveli 2:0, onda bi bilo logike zaigrati defenzivno, ali teško je cijelu utakmicu braniti prednost jednog pogotka.
Malo prilika
Izbornik Kranjčar je jasno i glasno svima dao do znanja da je neefikasnost napadača jedini uzrok neuspjeha u Njemačkoj. Slažete li se s njegovom konstatacijom?
- Tako je rekao? Neka govori, to je njegovo pravo. Samo, malo je nepravedno za neuspjeh okriviti dvojicu ili trojicu igrača. U Njemačkoj je igrala momčad, a ne pojedinci. Ne želim se prepucavati preko novina, ali reći ću što mislim. Napadači sigurno nisu krivi za neuspjeh reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Pa koje mi to prilike nismo iskoristili? Ne sjećam se baš da smo imali toliko prilika da se nas može okriviti za ovaj neuspjeh. Uostalom, Dado Pršo je bio jedan od naših najboljih igrača na ovom prvenstvu. Imali smo premalo prilika, to je činjenica. Ne želim bježati od odgovornosti, što se mene osobno tiče, ne mogu biti zadovoljan svojom igrom jer nisam postigao pogodak. Učinak napadača mjeri se pogocima, a ja ga nisam zabio. To je činjenica, ali da smo imali više dobrih lopti, vjerujem da bismo bili mnogo učinkovitiji.
Werder igra napadački
Zašto u reprezentaciji ne dolazi do izražaja vaša golgeterska klasa, koju već sezonama iskazujete na bundesligaškim terenima u dresu »Werdera«?
- »Werder« igra napadački, to je sva filozofija. U našoj momčadi ima mnogo igrača koji su u prvom redu napadački orijentirani. Stvaramo mnogo prilika i automatski mnogo zabijamo. Miroslav Klose i ja se odlično nadopunjavamo. Obojica puno asistiramo i zabijamo, ali cijela momčad igra. To je vrlo bitno istaknuti. Dalo bi se pričati o igri naše reprezentacije, ali ja nisam pozvan da o tome pričam, a zašto i bih. Vidim da sad uglavnom nitko ništa ne želi govoriti, jer sve što se kaže bit će samo u negativnom svjetlu. Ne volim pričati o drugima, najlakše je pljuvati. Priznajem da nisam igrao na svojoj razini, ali treba sagledati što je tome uzrok. Više neću govoriti, trudit ću se i dalje u dresu »Werdera« igrati što bolje, a ako me izbornik pozove, rado ću se odazvati.
Tanki živci
Vaš konflikt na treningu sa Šimunićem razbio je tezu o idiličnom ozračju u svlačionici. Ili nije?
- Dogodilo se to što se dogodilo. Svašta se o tome pisalo, a mnogi nisu znali pravu istinu. Nije to bilo inscenirano, svatko tko imalo poznaje nogometne prilike zna da se takve stvari na treningu događaju. Pogotovo kad je u pitanju ovako veliko natjecanje, tenzije su velike, nervoza je stalno prisutna i normalno je da smo svi bili tanki na živcima. Joe i ja smo se zakvačili, ali već nakon treninga smo izgladili sve nesporazume. Doduše, nije istina da sam se ja njemu ispričao, nisam imao potrebe za to, ali sve je dalje štimalo kako treba. I dalje tvrdim da je atmosfera u momčadi bila odlična.
Stječe se dojam da mnogi reprezentativci nisu više mogli trpjeti povlašten status u momčadi izbornikova sina Nike, a da to nitko javno nije htio reći?
- Jooj, ne želim o tome pričati. Sada će se i o tome voditi polemike. Uvijek tvrdim da ne može jedan igrač biti kriv za neuspjeh momčadi. Nepravedno bi bilo prozivati pojedince. Niko je, kao i svi mi ostali, trebao pružiti više. Mogli smo i morali igrati bolje, ali sada je o tome nepotrebno govoriti. Svi sada žele isticati neke probleme, a gdje su bili kad smo osvojili prvo mjesto u skupini? Možda je i onda bilo problema u našoj igri, ali nitko se nije usudio o tome pisati. Lako je sada pljuvati kad nismo ispunili očekivanja. Nije smak svijeta, trebamo gledati pozitivno prema naprijed. Bit će još velikih natjecanja.