Dropshotski je napisao/la:
Mislim da se može dobar uvid dobiti oko ove situacije preko iskustva zaljubljenika u košarku.
Bijedno višegodišnje mučenje i ponižavanje hrvatske košarke od strane Radićevskog izroda i roja njegovih sudačkih i inih krpelja - nije u meni ubilo želju da podržavam reprezentaciju iako pokušavaju na svaki način ubit svaku volju u meni - sad opet s tim traženjem američkog plaćenika sa strane. Ali usprkos svim sranjima koje je kroz godine nahrupila ta zločinačka kamarila - jedini trenuci stvarnog razočaranja su bili kad su sami igrači podbacili na parketu - u voljnom momentu, u glavi, želji - kad su nas mučki potkradali (Lamonica heben ti mater u vječnost i natrag!).
Dok se Eduardo Da Silva - bivša žrtva robovlasničkog ugovora Anusnog Glavonje - odaziva za reprezentaciju, nema smisla ni potrebe ne podržavati tu momčad.
Oni su - povijesno gledano - kao i hrvatski narod (minus osobno financijsko bogatstvo, naravno). Uvijek obrukani, izdani i prevareni (po mogućnosti temeljito opljačkani) od svog vodstva - okruženi sa svih strana suparnicima. Domaćim i stranim. Zvuči malo kao komunistička propaganda iz ex Yu, ali doslovce je tako.
Kako država vodi konstantni rat protiv vlastitog naroda - tako HNS vodi konstantni rat protiv svoje perjanice-reprezentacije na kojoj u biti živi. Najbolji primjer je razina razočaranosti koja je dovela do otvaranja ovakvih topica.
Kao da nisu dovoljne ostale velesile u najpopularnijem sportu na planeti, kao da nije dovoljan nesrazmjer u našem i njihovom broju stanovništva i bogatstvu/uvjetima - nego još im i kući podmeću klipove. Mamić i Šuker s jedne, a s druge divljaci koji razvaljuju stadione po inozemstvu, bacaju baklje u teren, itd.
Reprezentativci - uhvaćeni u unakrsnoj vatri između bogatih razvratnih lopova i nasilnih primitivaca, taoci obje strane - onako - malčice kao i većina normalnog naroda u HR. I da budem jasan - nisu ni reprezentativci sveci (kao malo tko od nas). Šimunića Joea stavljam po strani - on je slučaj za sebe jerr je polu-indoktriniran, a polu-retardiran.
Ali u konačnici - sve se svodi na osobni film. Moj film je da reprezentacija Hrvatske - u nogometu, košarci, boćanju - bilo čemu ne predstavlja ni državu, ni Mamića, ni Šukera - nego narod RH. I još uvijek ne dopuštam da mi taj film režu ni HNS, ni pro-fašistički Uvijek vjerni, ni bljutave sponzor-pive (ili kako ih ja volim zvat - patriotski nabijene pišaline, nešto ala Todorić).
Ti momci igraju za nas, ne za bagru koja bi se poslije slikala s njima. Uvijek u intervjuima govore ''igramo za naše ljude'' i pritom ne misle na HNS bandu.
Uostalom, bojkotirajući ih - osjećao bih da ih koristim kao žrtvene jarce za situaciju u kojoj smo svi mi sukrivci - a to je da pasivno prihvaćamo/dopuštamo postojanje takvih vlastodržaca i šerifa. Za to su potrebne puno direktnije protumjere.
Mislim, što je kome skrivio onaj mali Halilović da mora odlaziti kao igrač vjerojatno zauvijek iz svog rodnog grada uz izjavu - žao mi je što nisam nikad doživio pune tribine.
Sad samo zamislite našu reprezentaciju na otvaranju SP-a protiv Brazila, a tribine sve zlatno-zelene - u potpunosti. Ni kvadratića na vidiku u cijeloj zemlji. Kamere pronalaze dvije male crne mrljice u tom moru Brazilaca - Brand i Glavonja s mafijaškim naočalama za sunce. To su ti jedini ''navijači''. Konačno su pobijedili - svojom glupošću i svojom razvratnošću! Pa da sam dolje na terenu - samo bih odšetao i rekao: gdje se potpisuje za 3:0, žuri mi se. Vi?
jako dobar post.