primjetia san da dosta klubova iz osridnjih liga zadnjih godina ima praksu dovodit spanjolce koji su u trecen planu u svojin ekipama. lech, rakow, brugge, sad panathinaikos. ima ih jos al ne mogu se konkretno sitit. i vecina njih ubodu odlicno sa njima a u HNLu od njih 10 njih 9 budu promasaji zesci.

Gnezda Cerin odličan u PAO-u. Pričao sam prošli tjedan s jednim Grkom, vatrenim navijačem Panathinaikosa. Kaže da Cerin rastura i da se već priča o nekim bogatim ponudama za njega, tri Slovenca imaju u ekipi. Cokaj se polako uhodava s ekipom, ne igra puno za sad.

utakmica protiv Sigme je imala specijalnu priču. Ono, rastura se u gostima, ali svi znamo da to neće trajati vječno. Ajmo konačno počet pobjeđivat kod kuće. Pregazilo se Slovacko u gostima i ajmo sad to potvrditi sa Sigmom kod kuće i povezat dva dobra rezultata protiv više srednje klase. Tri boda protiv Sigme su trebala biti "statement bodovi". Nismo slučajno tu, ozbiljno smo, ali iako su Klokani navalili žestoko, opet ih je presjekao rani primjeni gol, pa su se dugo izvlačili iz problema, izjedačili na 1:1 i krenuli po pobjedu, ali nije bilo sreće. Po šansama je bilo otprilike 4:2, ali na semaforu je ostao remi 1:1

do zime se ide prvo u Boleslav, pa se dočekuje Slavia u derbiju kvarta, pa dolazi Zlin i na kraju ide u Ostravu. Pet bodova bi mogli izvući

12. kolo

Teplice - Dynamo 0:2 (2431)

Hradec Kralove - Zbrojovka 2:1 (801 - igraju u Boleslavu)

Bohemians - Sigma 1:1 (4892)

Sparta - Pardubice 5:2 (11 671)

Banik - Slovacko 3:1 (6860)

Zlin - Liberec 2:1 (2533)

Jablonec - Viktoria 0:3 (2426)

Slavia - Mlada Boleslav 2:1 (10 436)

od šestog do petnaestog mjesta tri boda razlike 😀

svi su tu negdje, u sivoj masi prosječnosti, nitko se ne ističe, svatko svakog može dobiti

na vrhu je za sad vrlo suverena Viktoria. Ni šamaranja u Ljigi prvaka joj ne smetaju da mirno brodi ligom. Nisu izgubili ligašku utakmicu već godinu dana

za drugo mjesto se hrvaju praški blizanci, svatko u svojim problemima

Hradec i Bohemians su best of the rest

na dnu su Pardubice na rubu otpisanosti

u nedjelju se igra veliki derbi 

po 304. put će se odmjeriti dva najveća kluba u gradu i u zemlji. Prva međusobna utakmica je odigrana 1896. godine. Sparta vodi u pobjedama 136:95, ali u zadnjih nekoliko godina je Slavia puno nadmoćnija: 20 utakmica, 3 pobjede Sparte, a čak 11 pobjeda Slavije

sve to odražava stanje posljednjih godina, gdje se Slavia uzdigla na krvi i znoju kineskog proletarijata, a Sparta se vrti u kružnom toku već 15 godina

"tko bi gori, sad je doli, a tko doli, gori ustaje" traje cijelo vrijeme njihove zajedničke povijesti. Ugrubo, Slavia je bila uspješnija sve do 1948, kada su komunisti preuzeli vlast. Od tada je ciljano uništavana kao simbol češke opozicije jer je za Slaviju navijala buržoazija i inteligencija, kao zakleti neprijatelj komunizma. Sparta je, kao narodni i radnički klub, bila ideološki puno prihvatljivija novoj vlasti, iako ni ona nije bila prirodni prvi izbor. Komunisti su sasvim uništili dotadašnji nogometni poredak, pa su u prvi plan su počeli izbijati novostvoreni umjetni klubovi (Dukla), klubovi po provinciji i Slovaci

Slavia je 50 godina čekala na novi naslov i konačno ga osvojila 1996. Ispalo je da se radilo o slučajnosti, a ne o trajnoj promjeni ravnoteže na vagi. Ono što je bilo trajnije je da je dominacija Sparte prestala desetak godina kasnije, sredinom 2000-tih, pa su naslove počeli osvajati recimo Liberec (3x) i naročito Viktorija iz Plzenja, sa šest naslova 2011-22. Slavia ima 4 naslova u zadnjih pet sezona

danas je klasna podjela između dva kluba gotovo nevidljiva jer i jedni i drugi imaju navijače kroz sve slojeve društva, iako je razlika u tome da se Sparta voli i mrzi u cijeloj zemlji, a Slavia je ipak (p)ostala nekako više gradski praški klub i nema puno navijača izvan glavnog grada. 70 godina rezultatskih neuspjeha je učinilo svoje

nekadašnja razlika proizlazi iz različitih korijena kluba. Spartu su osnovali klizači na ledu koji su se dosađivali preko ljeta i koji su u duhu tadašnjeg olimpizma osjećali vezu s antičkim tradicijama, pa su i inspiraciju za ime svojeg kluba uzeli iz Stare Grčke. Otpočetka su prihvaćeni kao ljubimci običnog naroda

Slavia je nastala kao sportska sekcija nacionalističkog Literarnog i debatnog kluba Slavia, skupine intelektualaca, kapitalista, bankara, kulturnih radnika, a koji su na svojim sastancima planirali rušenje Monarhije, tjeranje cara i stvaranje samostalne Češke. Nakon biciklističke, veslačke i klizačke sekcije je osnovana i nogometna

sve vezano uz stvaranje Slavije je bilo pomno planirano kao provokacija čeških nacionalista prema Beču: ime, boje, zvijezda naopako u stilu "ako je zvijezda simbol budućnosti, nema budućnosti s vama na vlasti"

zli češki nacionalistički biciklisti

i prva ekipa zlih nacionalističkih nogometaša

jazz:

ti nacionalisti su zapravo bili posljednja faza političkog i nacionalnog razvoja. Pod utjecajem svojih mudrih otaca nacije (Palacky, Borovsky etc.), Česi su dugo bili da liniji "da nema Austrije, trebalo bi je izmisliti" jer se računalo da će se Austrija s vremenom promijeniti u liberalniju državu, u kojoj će Česi ostvariti svoje nacionalne težnje pod mudrim habsburškim kišobranom. To bi značilo totalna autonomija u federalnoj državi pod zajedničkim carom iz roda Habsburga

kad imaš Austriju s jedne strane, Njemačku s druge (Nijemci su pozvali Čehe da se priključe radu njemačkog parlamenta 1848 jer je Češka povijesna njemačka zemlja, pa su Česi ostali u šoku kako to, pa mi nismo Njemačka), a Rusiju s treće strane (i rusku politiku zatiranja Poljaka i Ukrajinaca), reformirana Austrija stvarno preostaje kao najmanje zlo

prvi šok je nastupio nakon austro-ugarske nagodbe 1867. kojom je država podijeljena na dva dijela. Česi su očekivali da će i oni dobiti svoj dio, ali ništa od toga. Onda su se Magjari "dogovorili" s Hrvatima posebnom nagodbom iz 1868 (koja je bila nametnuta Hrvatskoj, ali je primljena kao bolje išta nego ništa), pa su Česi očekivali da će Beč i njima ponuditi barem ono što su Hrvati dobili od Pešte. Međutim, Beč je godinama šutio i ignorirao, da bi sve presjekao Franjo Josip izjavom da mu ne pada na pamet da se kruni za češkog kralja, u stilu nisam spao na to da budem nekakav češki kralj

bila je to uvreda koju Česi nikada nisu zaboravili ni oprostili

od tada kreće radikalna politika i sazrijeva misao da nema drugog nego stvoriti samostalnu državu, pa ćemo vidjet kako će plivat između Njemačke i Rusije. Ekonomske prilike su bile odlične, zemlja se bogatila, narod se obrazovao (svaki Čeh je inžinjer), gradila se infrastruktura, stvorena je domaća buržoazija, domaći bankari, pravnici i domaća inteligencija, gradila se narodna kazališta, muzeji, knjižnice širom zemlje, a preko Sokola su se stvarale paravojne formacije za slučaj da će jednog dana odlučivati oružje. Formalno su bili dijelom Austrije, ali iznutra su izgradili svoju državu i mentalno više ništa nisu imali s Austrijom

zato su se Česi u pravilu odbijali boriti za Austriju u Prvom svjetskom ratu i masovno su se predavali Srbima i Rusima. U austrijskim vojnim krugovima je Češka ocijenjena kao najnelojalnija pokrajina i zemlja je zapravo otpočetka rata bila pod prinudnom vojnom upravom, a češke jedinice na frontama su smatrane najmanje pouzdanima. Švejkovi svuda

i zato se carevina i počela raspadati baš iz Češke, kada je 28.10.1918. zbačena austrijska vlast u Pragu i proglašena nezavisnost. Do danas je 28.10. državni praznik

priča se nastavila i neposredno nakon rata, kada je bila glad u Beču i kada je Austrija tražila od Čehoslovačke da joj proda dio iz zaliha žita za bilo koju cijenu. Iz Praga je stigao jednostavan odgovor: "Crknite!"

otisa u panathinaikos za 650 000. banoslovna cifra