nije bilo ligaskih dogadjanja proslog vikenda, pa eto price o Bohemijansima, kao najava derbija sa Spartom u ponedjeljak:





dakle, poceli su kao mali kvartovski klub, kojeg je 1905 osnovala skupina studenata. Od prvih dana su vezani uz gradsku cetvrt Vršovice, pa su i osnovani kao AFK Vrsovice. Vrsovice su onako klasicni radnicko-tvornicki kvart, nesto poput zagrebacke Tresnjevke/Trnja. Bohemians je uvijek bio kvartovski klub i ima vrlo malo navijaca izvan samog Praga, skoro nista. Do preseljenja stadiona Slavije u Vrsovice pedesetih godina su bili i ekskluzivni predstavnik kvarta. Stadione Bohemiansa i Slavije do danas dijeli jedna tramvajska stanica (ide "Bohemians", pa "Koh-i-noor", pa "Slavia")

Zanimljiva prica s njima pocinje 1927. godine kada su ih ceski iseljenici pozvali na turneju u Australiju. Zapravo, prvo su pozvali reprezentaciju, pa ta nije imala vremena, pa je poziv odbila i Sparta, bogata i mocna Slavia nije ni odgovorila na poziv, pa je konacno AFK prihvatio poziv. Odlazak u Australiju je u to vrijeme znacio put brodom tamo i natrag od nekoliko tjedana, pa i nije cudno da su "ozbiljnije" momcadi sve redom odbile poziv. Buduci da su bili pozvani kao predstavnici ceskog nogometa, organizatori turneje su klubu predlozili da nastupaju pod nekim prepoznatljivim imenom - brzo su se dogovorili da to bude "Bohemians" (prema latinskom nazivu za Cesku). Bohemiansi su u Australiji ostali nekoliko tjedana, odigrali hrpu utakmica i onda se vratili brodom nazad. Kao poklon su od domacina dobili malog klokana. Tako je rodjena legenda: ime Bohemians i klokan kao maskota kluba su ostali zauvijek povezani. Klokan je inace bio prava senzacija i jos je godinama prije svake utakmice skakutao na terenu

Pozitivan imidz je iskoristen tako sto je konacno s gradom dogovorena lokacija za izgradnju stadiona, pa je tridesetih i izgradjen stadion, koji do danas stoji na istom mjestu, slavni Doliček:




inace, klub je postizao prosjecne rezultate, vise-manje igrao u prvoj ligi bez velikog uspjeha, no ni ispadanja u drugu ligu nisu bila nista neobicno. Nakon komunistickog prevrata '48 su (kao i svi klubovi) morali promijeniti ime, pa su neko vrijeme bili poznati kao Zeljeznicar, no duze su nosili monstruozni naziv Spartak Staljingrad

sedamdesetih je oko trenera Pospisila okupljena vrlo dobra generacija, koja je ostvarila najbolje rezultate u klupskoj povijesti: jedno desetak sezona od 1975 do 1985 nisu zavrsili na nizem mjestu od petog, osvojen je Ceski kup, naslov prvaka 1983 (jos su jednom izgubili naslov zbog losije gol-razlike), a medjunarodni vrhunac je ostvaren iste te '83, kad su dosli u polufinale Kupa UEFA, gdje su ispali od tada mocnog Anderlechta.




Igracka ikona i vodja cijele generacije, uz klokana jedan od simbola kluba, je naravno Antonin Panenka



medjunarodnoj javnosti je Panenka najpoznatiji kao izvodjac cuvenog jedanaesterca koji je po njemu dobio ime u finalu EP '76 protiv Njemacke... Cetrnaest godina je proveo u Bohemiansu (jedini ceski klub za koji je igrao), dok ga Savez konacno, u 33. godini, nije pustio preko granice, pa je odigrao jos 4 sezone za becki Rapid. FSJ nije pustao igrace do 28. godine, no ceshoslovacki savez je bio jos rigorozniji, pa je pustao igrace u inozemstvo tek s 32 godine. Panenka je zbog svoje popularnosti za "nagradu" mogao otici dakle tek s 33 na plecima. To ga ipak nije sprijecilo da u Rapidu ne ostavi vrlo dubok trag je pa tamo u te 4 sezone zabio nekih 70-tak golova i zaradio pokoji siling

nakon polaganog odlaska sa scene zlatne generacije, klub se vratio starim prosjecnim rezultatima, devedesetih je opet ispao iz lige, pa se vratio, i tako, nista posebno... mali kvartovski klub, no s vrlo velikom podrskom navijaca i zapravo jako popularan i simpatican sirom zemlje

kljucan trenutak se dogodio 2005. godine, kad su jos jednom ispali iz lige, pa se otkrilo kako su u strasnim, nerjesivim dugovima (istinabog, ti dugovi ni nisu bili toliko strasni, nekih 2 milijuna eura, no nije bilo nikog tko bi ih vratio)... nije bilo puno rasprave, proglasen je bankrot i klub se jednostavno neprimjetno ugasio usred drugoligaske sezone  ... onda su se digli navijaci i po ulicama poceli skupljat novcane priloge kako bi se klub ponovo mogao registrirat. Na svakom cosku i stanici si mogao vidjet tipa ili zenskicu obucene u zeleno, a koji su skupljali priloge za spas Bohemiansa. Odjednom su se digli i mediji, javnost opcenito i kako nije u redu da takav tradicionalan klub s velikom podrskom samo tako nestane. Skupljena je potrebna lova i klub je raznim pravnickim malverzacijama i uz podrsku Saveza na kraju uskrsnuo u trecoj ligi (nije dakle krenuo od posljednje lige, kao sto je krenula npr. Dukla, kad je slicno bankrotirala). No, klub, tradicija i cijela mistika oko Bohemiansa je navela i neke druge likove da u nastalom vakuumu registriraju "svoj" Bohemians, pa tako danas postoje TRI  Bohemiansa: ovaj pravi, s navijacima, stadionom i Panenkom kao predsjednikom koji igra u prvoj ligi, drugi lazni (bivsi FC Xaverov) koji igra sezonu u prvoj, sezonu u drugoj ligi (cini se da ce gamad opet uci u prvu ligu ) i treci, koji je krenuo potpuno od dna, pa su u zadnjoj ligi. Savez u maniri "nema nikih problema" sad od svega pere ruke, a tri Bohemiansa tuze sudu jedni druge, pa jednom kod jednog suda dobiju jedni, drugi put kod drugog suda drugi i to ce trajat jos cini se godinama. Tesko je razvezat cijeli spor, jer se cini da niti jedna strana nije bas radila po slovu zakona

Uskrsnuli Bohemians je u trecoj ligi skupio nekakve kvartovske igrace, par svojih juniora i poceo se probijat prema vrhu... osvojili su trecu ligu, pa i drugu (u drugoj ih je pratilo u prosjeku po 5000 ljudi! ). Onda su konacno usli u prvu, pa odmah i ispali, jer jednostavno igracki nisu bili dovoljno kvalitetni. Nekako u to vrijeme sam se i ja preselio u kvart do Vrsovica, pa mi je Bohemians postao najblizi klub, te sam poceo odlazit na njihove utakmice... i to je bila tragedija, tu sam zapravo stekao svoj dubok otpor prema gledanju ceske lige: okej, oni su losi, to su donedavni treceligaski igraci i jedino cime se mogu suprotstavit boljem protivniku je borbenost i fanatizam... i tako su igrali: cvrsto u kost, milijun faula, milijardu nedosudjenih, stalno neki crveni kartoni, rezultati doma 0:0, 1:0, 0:1, jedina sansa je nekakav prekid ili korner, kad ih se sjuri 8 u kazneni prostor, pa u opcem naguravanju i makljazi uspiju nekako ugurat gol, ako im sudac ne dosudi faul u napadu. No, bilo je tu i neceg drugog: taj fanatizam na tribinama, ta histericna potpora (na svakoj utakmici povratnicke sezone je stadion bio rasprodan, 7500 na tribinama, karta se kupovala tjedan dana unaprijed), pa taj grad oko stadiona, te zgrade, pivo i kobasice mirisu sa strane... na kraju sam se nasao zarobljenikom kluba: postao sam talac klasicnih 0:0 protiv Teplica, dva udarca na gol ukupno, kraj listopada, zima za popizdit ili neka kisa pada i onaj neponovljiv osjecaj srece, jer za pretposljednjim Kladnom zaostajemo jos samo 4 boda

(oni koji ovo redovito citaju, znaju i za moje slicne muke dok sam redovito pohadjao Slavijine utkamice na Strahovu, no tamo je ta melankolija bila izazvana opcom depresijom od okruzenja - veliki stadion, a tamo 2000 ljudi. Slavia je tu i tamo nesto ipak i znala odigrat. Bohemiansi ne odigraju nista, no imaju pun stadion i navijanje svih 90 minuta. Kad bolje razmisli, covjek u Pragu stvarno mora gledat Spartu, ako hoce na jednom mjestu imat kompletan dozivljaj nogometa: dobru igru i dobru atmosferu*)

Promijenila se i percepcija kluba: od nekadasnjeg smekerskog boemskog Bohemiansa, simpaticnih luzera koji su osvajali srca neutralaca sirom zemlje sarmom i igrom radi igre - sve to je bilo utjelovljeno u Panenki, postali su ratnicka, tvrda, fajterska momcad koja svakog protivnika istuce, jer zna da ga ne moze pobijediti. Takvi su postali i navijaci. Panenka je zabio onakav gol, no danasnji igraci ne mogu napravit tri na jednoj nozi

Dalje, pocetno odusevljenje obnovljenim klubom je splasnulo kad se saznalo da neki visoki dugovi jos uvijek postoje, da je budzet kluba vrlo ogranicen, da nema novaca za pojacanja i da stadion ne odgovara standardima Saveza... za obnovu stadiona je potrebno izdvojit velik novac (barata se cifrom od cca 20 mil. €ura). Grad se pravi mutav (zapravo je bacio pogled na veliki prostor za "developere" usred grada) i otkako je otvoren novi Slavijin stadion, jacali su glasovi koji su predlagali da se Bohemiansi presele tamo, pa da dijele stadion po pola. To su naravno odbila oba kluba, o navijacima ni da ne pricam. No, Savez je bio neumoljiv, igraliste nema grijani teren i zato od pocetka prosle sezone Bohemians igra na Slavijinom stadionu, ko fol privremeno dok se ne rijesi pitanje Doliceka. Navijaci su odmah proglasili bojkot, stalno demonstriraju i kao posljedica svega je doslo do katastrofalnog pada posjete, iako se radi o stadionu koji je, kako sam vec naveo, dvije tramvajske stanice od Doliceka. Od najgledanije ligaske momcadi, s rasprodanim stadionom od 7500 za svaku utakmicu, Bohemians je postala momcad s jednom od najnizih posjeta u ligi, rijetko kad iznad 3000.

S druge strane, cini se da je odlazak iz Doliceka imao pozitivan utjecaj na momcad: prosle godine su zavrsili odlicni sedmi, ove godine prvih desetak kola odigrali odlicno i nema straha za prezivljavanje. Nema vise strasnog pritiska s tribina udaljenih metar od terena, cini se da ih je fanatizam s tribina i navijacki vulkan sputavao , momcad je sad nesto malo nogometnija, te, uz mudro vodjenje na sportskom planu, mogu ocekivati samo napredak. No, ostaje neizvjesnost oko stadiona. I oko konacnih sudskih presuda, dakako

Dolicek












* bar je tako vrijedilo dok Slavia nije ostvorila novi stadion. No, moje rane su jos duboke i svjeze i trebat ce mi vremena da ne pomislim na Slaviju, a da me automatski ne asocira na kisne prohladne jeseni pred 2000 ljudi

jos dvije crtice oko posjeta njihovim utakmicama:

prvi put sam bio kad su igrali derbi dva kvarta protiv Viktorije Zizkov: sjajna utakmica, preokret s 0:2 na 3:2, pun stadioncic, navija se non-stop... nije bas nesto s cim se mozes susrest svaki dan u Hrvatskoj, tu sam se zaljubio u njih na prvi pogled

mjesec dana poslije su docekivali Spartu, sve osim pobjede je znacilo ispadanje iz lige... opet prepun stadion, no ovaj put mjere sigurnosti strasne, svuda kornjace, policija na konjima, pretres do gaca... ne znam jesu li pretresali domace ultrase, no Spartu je na sjevernoj tribini docekao ogromni 50-metarski transparent preko cijele tribine MRDAME VAŠE MATKY (za one kojima treba prijevod: jebemo vam mater)... bio sam na istocnoj tribini, tada jos nije bilo stolica vec goli siroki betonski blokovi, nesto ko istok Kranjceviceve... i krene tekma, povede Sparta 1:0 i tako do neke 70. minute, kad je jedan napad domacih bio prekinut zbog ofsajda... odluka o ofsajdu je izazvala opci protest, stadion zvizdi, na sjeveru se penju na ogradu, sudac se nasao pod kisom sa zapadne trbine bacenih plasticnih casa s pivom, kaos... odjednom se par metara od nas digne tip, gol do pasa, s dugom kosom u repu, preskoci ogradu i nokautira pomocnog suca, ovaj ostane lezat na zemlji. Tip preskoci ogradu i vrati se nazad na tribinu. Odjednom dodju kornjace, no ne mogu se probit do tipa jer je velika guzva... ja sam pomislio, sad ce masakr, no kornjace nisu nista mlatile okolo, vec su se probali probiti i odustali... utakmica prekinuta, glavni sudac bi najradije poslao obje momcadi u svlacionu, no onda se isprijecila ekipa sa zapadne tribine, skocila dolje na teren da nece ziv izac ako prekine utakmicu (to sam procitao dan poslije u novinama). Kornjace nestanu i onda minutu poslije osjetim iz sebe komesanje, gura me masa i cujem vriskove: debili su na tribinu pustili policiju na konjima , kraj njih idu kornjace ... i sad konji nespretno idu, kopita klackaju po betonu, masa bjezi po trbini tamo-vamo, svi se naguravaju prema jednom cosku, neki preskacu na teren, djeca vriste,,. ono, Hillsborough, smak svijeta... ja se usrah sav (pomislih: nakon svega cu zavrsit pod kopitima nekog glupog konja!), vec sam smislio da cu se probat popest na betonsku ogradu stadiona, pa ako zatreba i skocit dolje na ulicu s nekih 3-4 metra visine, radije slomit nogu nego da me pregazi konj. I odjednom uhvate kornjace tipa (nije ga bilo tesko za prepoznat, poslije sam citao da se nije nesto ni skrivao) i krenu konji prema nazad. Nakon nekih 10 minuta se sve nekako smiri i utakmica se nastavila. Pol ekipe vec otislo sa stadiona, ja odlucih ostat, zapravo od soka ni nisam bio nesto svjestan sebe, tih zadnjih 20 minuta ni kako sam dosao doma se uopce ne sjecam... drugi dan sam procitao da se zavrsilo 1:2

bravo ian. super prica ovo s klokanom

iane, gušt je čitat ove priče, svaka čast  Trebao bi te sportnet angažirat pa da pišeš kolumne o češkom nogometu jer ovo zlata vrijedi 

Ianove priče su u rangu Engleskog pacijenta..  S tim da su ianove poučnije,dok Vuković svoje začini sa dozom ironije.

Kako god,gušt je čitat obojicu,privilegija je da Sportnet ima takva 2 asa

Svaka čast!

ianove priče najbolji su dio ovog foruma, bez pretjerivanja :) Ovakvih priča ima svugdje u Češkoj, Grčkoj, Kaknju, Artiku, samo nema likova koji to mogu primjetiti, napisati... Da ima duha, istorije, da nije dosadno, već jako i moderno. Bravo!

za koji minut krece gradski derbi Bruggea
nista neobicno da Club ne vodi nitko drugi neg nesudjeni dinamovac KRISTOF DAUM.navodno dobija 1.5 miljuna eura po godini
odma mu dali sve konce u ruke,i menadzer i trener ,postao alfa i omega.tako smo mi trebali dat Vahi 
uz to se ne dogadja cesto da neki tim ima medju 16 dva strana golmana iz iste zemlje-Jorgacevic i Kujovic kod domacih