Bohemians - Dukla 1:0 (4872 - mozda i vise od 100 gostujucih)
izbjegavam odlazit na utakmice po kisi. Stvarno to mrzim. Moja tribina nema krova i stvarno mi se ne kisne dva sata. Kad vidim da ce kisa ostanem doma. Jutros je svanuo lijep suncan dan, ali dok sam krenuo u pola dva vec se nesto zamracilo i na putu osjetim par kapi. Hm, valjda nece padat. Jako.
trava stvarno mirisi drukcije nakon zimske pauze. U 10. minuti je pocelo lijevat. Okrenem se oko sebe, ali nitko ne ide kuci. Hm, domorodci su to s vise iskustva, vjerojatno znaju da je samo privremeno. Prvo je padalo s lijeva na desno. Pa je padalo s desna na lijevo. Pa je padalo s ledja. Pa sam prestao pratit. Na terenu nista, neke sansice, tvrda prvenstvena utakmica. Poluvrijeme, kisa pada vec jako, nitko ne ide kuci. Nikad duza pauza. Naravno, kad pada, onda i puse, temperatura je blizu nule, a zakleo bih se da sam vidio par pahuljica snijega. Kurwa
napustim svoje sretno mjesto (otkako sam promijenio stolicu, neporazeni smo u sest utakmica), rekoh stajat cu drugo poluvrijeme, mozda bude manje zima. Pomaknem se dva reda vise. Kisa lijeva. Ne osjecam prste na rukama, a polako ni one na nogama. Onda je SIK SIK SIK zabio gol, ali ga je sudac ponistio zbog ofsajda. Bura nezadovoljstva na stadionu. U sljedecoj akciji SIK SIK SIK u sjajnoj akciji sjajno puca, ali golman refleksno brani. Stadion vec lud. Kisa pada vec nemilice, ali odjednom se cijeli stadion dize na noge. Ajmo! Udri! Trci! Igraj! Pucaj! Redaju se napadi, Dukla poput boksaca u nokdaunu na konopcima kojem treba dati samo jedan dobro usmjereni zavrsni udarac da padne na pod. Deset kornera za nas u pet minuta. Na svakom odusevljenje kao da je pao gol. Stadion divlja, pale se baklje, kisa lijeva, skandiranje, mase se zastavama, salovima, psovanje Duklinih igraca, sudaca, jebenog vremena. Najezio sam se, vec dugo se ovako nije orilo. Redaju se napadi. Kako zavrsimo napad, totalnim presingom vracamo loptu u svoj posjed nakon par sekundi. Dukla deset minuta stisnuta u svojih 35 metara. Opet korner. Valjda petnaesti. Lopta na drugu stativu, dize se Krch, tuce glavom nisko po sredini, golman odbija loptu opet do Krcha, udarac nogom i gol. Nebo se prolomilo, stadion je eksplodirao, grmljavina se valjda cula diljem cijelog grada. Neki djedica mi se vjesa oko vrata od srece. Kisa pljusti, igraci zagrljeni u klupku na blatnom terenu. Osjetim kako kisa vise ne pada. Zapravo pada, ali vise nije bitna. Ubili smo je golom
ocuvat vodstvo je nasim igracima djecja igra. Jurendic nije ulazio za Duklu. Lulic je igrao zadnjih 10 minuta. Zamijenio playmakera Jiraseka. S obzirom na to koliko je Jirasek kilav i mekan, da malo zapne i namjesti neku nabrijanu facu tipa koji jede sirove cavle, lako bi mogao do prvih 11
[uredio ian wright - 20. veljače 2016. u 19:49]