Sparta ima novog trenera, cesku varijantu Stanka Mrsica, navijaci su uzasnuti, navijaci ostalih klubova se kidaju od smijeha i sprdnje, puno se pise kuda zapravo Sparta ide i po prvi puta se ozbiljno raspravlja o tome je li Kretinsky pravi covjek na celu kluba

prvo se moramo vratit u proslost:


na pocetku su bili Nijemci - novinski magnat Axel Diekmann je preko svoje firme Vltava-Labe Presse iz Passaua bio vlasnik Sparte krajem devedesetih i pocetkom 2000-tih. Bilo je to zlatno doba kluba: osvajao se naslov za naslovom u domacoj ligi, Liga prvaka se igrala sest puta u osam godina, a cak tri puta je Sparta prezimila u Ligi prvaka (otisla u drugi krug po skupinama ili u osminu finala). Klub je bio mocan, prodavalo se naveliko (25 mil. € su dobili za Rosickog od Borussije), a zemlja je jos uvijek bila izvan EU sto je znacilo da su svi domaci igraci prvo morali proci kroz Spartu na dvije-tri godine, sto je osiguravalo strahovitu dominaciju u domacem natjecanju

Diekmannov glavni covjek je bio Vlastimil Koštal - tipicni heroj privatizacije devedesetih, mutan, nesmiljen, uvijek zedan novaca, pravi baja medju menadzerima. Njegova uloga je bila "vanjski poslovi": prodaja igraca van, prezentacija kluba prema inozemstvu, odnosi s velikim sponzorima itd. "Unutarnje poslove" i rudarske poslove je radio citateljima ovih zapisa vec dobro poznati Miroslav Pelta (trenutno predsjednik saveza). Pelta je iz nicega od provincijskog Jabloneca stvorio dobar klub i u Sparti su vidjeli "hej, ovaj covjek je sposoban i zna kako se radi" i ponudili su mu posao. Pelta je jako spretan sto se tice dogovaranja sponzorstva, skautiranja i dovodjenja igraca itd. Zna kako pronaci novac koji bi mogao uci u klub. Zna kako funkcionira nogomet na administrativnoj bazi. S druge strane, Pelta se znao sa svim sucima na prijateljskoj bazi. Kad je trebalo pomoci, sudac bi uvijek malo upro na Spartinu stranu i Pelta se znao zahvaliti na usluzi. Zato je Pelta do danas ostao najomrazeniji lik ceskog nogometa

Koštal dakle prezentira klub prema vani, Pelta sredjuje da sve stima u ligi i Nijemci se nisu mijesali u posao. Sparta nije generirala gubitke, status kluba u Europi je bio odlican i bilo je alles im ordnung. Nisam spomenuo trenere: treneri su se mijenjali, ali nije bilo nekih posebnih stvari - tipicna ceska disciplina i odgovornost, malo slavenske nepredvidljivosti i maste i sve je funkcioniralo tip-top

onda se pojavio Daniel Kretinsky. Kretinsky je imao 29 godina kad je njegova investicijska skupina odlucila kupiti Spartu (zapravo je bio jedan od partnera u skupini) i pretvorit je u mali ceski Bayern. Kretinsky je inace pravnik, s 24 godine je poceo raditi za investicijsku skupinu J&T i u poslovima neshvatljivim obicnim smrtnicima (kao pravnik dogovoris biznis izmedju dva giganta i onda dobijes bonus od 30 milijuna eura) za nekoliko godina stekao kapital od milijardu eura. Vrlo brzo se osamostalio, isplatio ostatak bivsih partnera i klub preuzeo samostalno

tada sam cesto isao na Spartu i jako dobro se sjecam promjena na stadionu: maknute su ograde izmedju tribina i terena, osmisljen je Kid's Corner, Family End, cheerleadersice su plesale u cosku cijelo vrijeme utakmice. Kretinsky je Spartu shvatio kao veliki biznis koji treba modernizirat, totalno komercijalizirat, pretvorit u NBA show. Uveden je strop od 12-15 mil. € kao godisnji budzet, sto je procijenjeno kao sasvim dovoljno da se dominira domacom ligom i bude konkurentan u Europi. Kad je love falilo i prijetilo upadanje u minus, Kretinsky je spremno uskakao i pokrivao razliku od svojih vlastitih novaca. Racuna se da je do danas pokrio oko 40 mil. € razlike. Za njega sitnis, a toliko voli Spartu

dakle, izvana se Sparta pretvara u plasticni klub poput Bayerna, ali iznutra i dalje vlada dvojac Koštal-Pelta i to je bio prvi problem na koji je naletio Kretinsky. Ni Koštal ni Pelta nisu tipovi modernih yuppieja opremljeni gadgetima, koji pricaju nekoliko jezika, koji funkcioniraju na nekoliko vremenskih zona, koji ce cetvrtkom na operu, pa vikendom u London privatnim avionom na otvaranje izlozbe. Ili da vide najnovijeg trkaceg zdrijepca kojeg im je za rodjendan kupila supruga. Ili da se bave zastitom polarnih medvjeda

Koštal i Pelta su za Kretinskog predstavljali stare dinosaure iz devedesetih kojima je vrhunac sofisticirane zabave potrosit 5000 € u casinu i onda bacit pod jaja piletinu od 18 godina. Kad je Kretinsky shvatio kako funkcionira klub (prodas igraca, pa si isplatis bonus za uspjesnu prodaju ili jos bolje, kupis igraca pa si isplatis bonus Harry Redknapp style), namjestas zdrijeb kupa, kupujes suce, otimas igrace iz drugih klubova, nabavljas Uefinim sucima super kurve kad dodju u Prag - nas Daniel se sokirao. To nije vidio ni u surovom svijetu biznisa i investicijskih fondova. Smatrao je to katastrofom za Spartin public relations

Koštal i Pelta su brzo otjerani. Koštal se privremeno sakrio na mjestu menadzera reprezentacije i potpredsjednika Saveza, a jadnicak Pelta se vratio u Jablonec. Novi sok je izbio kad je prije jednog treninga Kretinsky usao u ured trenera Františeka Strake i tamo ga nasao kako snjupa kokain. Odmah je dobio otkaz, navijaci su totalno popizdili jer je Straka za Spartu ono sto je Zajec za Dinamo, bilo je nereda na tribinama, bojkota, fizickih prijetnji Kretinskom i slicno. Trebalo je dugo da se prasina slegne. Ni sa igracima nije bilo lako jer su tada igrali jaki karakteri poput Karela Poborskog, Tomaša Repke i slicno i sa svima se Kretinsky na kraju rastao na ruzan nacin jer se nisu uklapali u njegovu viziju ugladjenog malog plasticnog Bayerna. Poborsky je otjeran iz kluba na nacin da mu je Kretinsky poslao SMS: "ahoj Karle. Vise ne moras dolaziti u klub. Sretno, Dan"

onaj koji je zadobio povjerenje Kretinskog je bio stari trener Hrebik. Kretinsky naravno ne zna nista o nogometu, pa ga je Hrebik u svojim privatnim predavanjima, te crtanjem svojih formacija na ploci, podjelom terena na 12 pravokutnika, rotaciji pozicija, raznim vrstama presinga, prebacivanja igre, zonskom obranom i slicnim taktickim mudrolijama totalno ocarao. Hrebik nije dugo ostao kao trener prve momcadi jer su ga mrzili navijaci, pa je povucen u akademiju i tamo zadnjih 10-tak godina strazari nad svim mladim kategorijama od U8 do U19. Holoubek koji ne voli Prila je njegov najbistriji ucenik

otkako je Kretinsky preuzeo klub, Sparta je samo jednom igrala Ligu prvaka. Domace titule su se totalno prorijedile (tri u zadnjih 12 godina ili tako nesto). Sparta je rezultatski neuspjesna, pojavili su se mocni domaci suparnici kao sto je Viktoria, a tek ce se vidjet gdje ce se zaustaviti nova preporodjena Slavia na kineski pogon. Naravno, uvijek je tu bilo malih zaebanih klubova poput Libereca koji bi uhvatili naslov kad bi se ukazala prilika. Ocito je da Kretinsky ne vodi Spartu tako uspjesno kao sto vodi svoj primarni biznis gdje upravo kupuje elektrane po Njemackoj, kladeci se da ce se energetska karta uskoro okrenuti