nema lige ovog vikenda, reprezentacija je odigrala katastrofalno sa Spanjolskom, nisu vezali dva dodavanja... u utorak ih ceka povijesna utakmica u Vilniusu gdje valjda nece izgubit

sto se dogadjaja u ligi tice, "Slucaj Sigma" je dozivio novi obrat, vec je svima smijesno sto se dogadja, no o tom vise nakon sljedeceg kola, jer danas slijedi prica o Slaviji





dakle, u vecini sluzbenih statistika se Slavia uzima kao najstariji ceski nogometni klub, a kao godina osnivanja se navodi 1892, kad je ekipa inace okupljena oko biciklistickog kluba odlucila osnovat nogometnu sekciju. Puno je tu nejasnosti kad je tocno biciklistima dopizdilo pedaliranje i kad su poceli trcat za loptom, no novi subjekt je vrlo brzo izgradio svoj vlastiti identitet, potpuno odvojen od biciklista

kako je vec navedeno, Slavia je najstariji ceski nogometni klub, no nije najstariji nogometni klub u Ceskoj. Ta cast pripada praskim Nijemcima koji su za promjenu trenirali veslanje u klubu Regatta. Neki njihovi clanovi su se odlucili poceti baviti nogometom i osnovali su Deutscher Fussball Club Prag, poznatiji kao DFC. Osnivanje njemackog nogometnog kluba usred Praga je u ondasnjoj uzarenoj atmosferi njemacko-ceskih nacionalnih i politickih sukoba shvaceno kao teska provokacija, te su Cesi odlucili osnovati svoj klub kao odgovor. Tako je nastala Slavia

od samog pocetka je sve oko kluba i izgradjivanja njegovog identiteta bilo ciljano u rodobljubnom smislu: od naziva kluba, koji je prizivao mitsku zajednicku drzavu svih Slavena jednom kad se rijese Habsburga, do crveno-bijele klupske boje kao nacionalnih boja (ceska zastava je inace identicna poljskoj i tek je 1919. dodan plavi trokut kao simbol Slovacke). Dalje, kao klupski grb je uzeta zvijezda koja predstavlja nadu u bolju buducnost (tj. bez Austrije), te je kao simbolican cin zalosti zbog izostanka slobode ta zvijezda okrenuta naglavacke (kasnije je Austrija propala, no naglavacke okrenuta zvijezda zalosti je vec postala prepoznatljivi simbol kluba, pa su je ostavili). Prema legendi, kad je neka patriotska nastrojena gospodja sivala prve dresove za Slaviju, nije imala dovoljno materijala za cisto bijele ili cisto crvene dresove, pa ih je sasila po pola, pola crvene, pola bijele. Od tog vremena do danas Slavia ima nadimak Sešivani (tesko prevodivo - "oni koji su sasiveni od dva razlicita dijela")

prvi suparnik Slavije u gradu je naravno bio mocni i bogati DFC, klub praskih Nijemaca, tj. praskih Zidova njemackog jezika (Franz Kafka et al.). Utakmice izmedju Slavije i DFC su redovito pratili nacionalni sukobi i neredi na utakmicama, puno puta su bile prekidane i ostale nedovrsene, uglavnom makljaza totalna. Zbog toga su se nakon nekog vremena poceli izbjegavat, nisu medjusobno igrali punih 11 godina, pa se DFC uclanio u njemacki nogometni savez i osvojio prvo prvenstvo Njemacke. Kasnije su igrali i u austrijskoj ligi. Uglavnom su bojkotirali ceska natjecanja jer se nisu smatrali Cesima vec Nijemcima. Povijesna je ironija da kad su Nijemci 1939 usli u Prag, pan-slavensku i nacionalisticku Slaviju nisu dirali, no ukinuli su DFC jer nije bio dovoljno arijevski i njemacki

u tim ranim danima je za povijest kluba bio kljucan dolazak Skota Johna Maddena. On je bio bivsi igrac Celtica koji se doselio u Prag i poceo trenirat Slaviju u skladu s tada revolucionarnim skotskim poimanjem nogometa: forsira se tzv. passing game umjesto do tada dominantnog dribbling game. To u praksi znaci da se do gola dolazi suradnjom svih igraca u polju, koji dodaju loptu bolje postavljenom igracu dok se ne stvori prilika za gol, umjesto da jedan igrac dribla redom protivnike dok ne dodje u priliku da puca na gol. Otprilike u isto vrijeme je sa istom idejom u Bec dosao Jimmy Hogan, kasnije je radio i u Pesti. Tako je uz pomoc dva britanska nogometna misionara pomalo nastala cuvena "Dunavska skola nogometa" u trokutu Bec-Prag-Budimpesta, karakterizirana prepoznatljivom igrom kratkih brzih pasova i mnostvom kretanja u prazan prostor, te koja je (uz Italiju od 1930-tih) dominirala nogometom na kontinentu sve do pedesetih godina. Madden je kao trener Slavije ostao na klupi nekih 30 godina, zapravo do svoje smrti krajem tridesetih

Stoga nije cudno da je ta rana Slavija ubrzo postala jedna od najjacih momcadi na kontinentu. Rezultati svjedoce: Slavija je prva kontinentalna momcad koja je nanijela poraz nekom engleskom prvoligasu (3:2 Middlesborough), osvojila je hrpu naslova, punih 12 godina nisu izgubili utakmicu od ceskog kluba. Kao sto dobro znamo, Slavija (i ceski nogomet opcenito) su imali velik utjecaj na sirenje nogometa u Hrvatskoj. Prva reprezentacija Hrvatske, sastavljena od igraca zagrebackih klubova, je 1907. otisla u Prag i u dvije utakmice sa Slavijom izgubila 2:15 i 0:20. Slavija je 1913. otisla na turneju na bratski slavenski jug i postigla sljedece rezultate: HŠK Concordia Zagreb - Slavia 1:3, HŠK Concordia Zagreb - Slavia 1:8, NK Ilirija Ljubljana - Slavia 0:10, Hajduk Split - Slavia 0:3, Hajduk Split - Slavia 1:10. Godinu kasnije je na turneju krenula i Sparta, sa sljedecim rezultatima: Concordia - Sparta 1:6, Concordia - Sparta 0:7, HASK - Sparta 0:5, Concordia - Sparta 1:4, Hajduk - Sparta 1:1, Hajduk - Sparta 0:3 

Dvadesetih godina se formirala normalna cehoslovacka liga i pocelo se s profesionalizmom. Tada je u razdoblju tzv. "Zeljezne Sparte" i njezinih velikih uspjeha po prvi put poljuljana do tada neupitna dominacija Slavije. Otprilike u to vrijeme je i nastala nekakva temeljna razlika i podjela izmedju navijaca Sparte i Slavije, a koja je u grubim crtama ostala do danas: Slavija je gradski klub, klub obrazovane srednje i vise klase, umjetnika i intelektualaca. Sparta je vise radnicki klub za siroke narodne mase. Slavija ima vrlo malo navijaca izvan Praga, a Sparta se voli i mrzi jednako sirom drzave, te ima puno navijaca i izvan Praga (osim u Ostravi gdje po legendi nema niti jednog navijaca Sparte. Zivog.).

Osim reprezentacije (srebrna cehoslovacka momcad na SP 1934 je imala osam igraca Slavije), glavno medjunarodno natjecanje je bio Mitropa kup, preteca kasnijeg Kupa prvaka. Igrale su najbolje momcadi srednje Europe + Talijani i tu su ceski klubovi imali dosta uspjeha (dva naslova Sparte, jedan Slavije, koja je sezone kad je osvojila naslov u cetvrtfinalu tukla Inter 9:0 ). Koliko sam citao, najvise tenzija su izazivale utakmice s Talijanima. Slavija je igrala par utakmica s Juventusom i to je uvijek bio rat na terenu i na tribinama. Jednom se desilo da su komentatora ceskog radija prilikom prijenosa utakmice s torinskog Communalea morali cuvati talijanski vojnici od linca pobjesnjelih domacih navijaca

utakmice u Mitropa kupu su pod mikroskop Slavijinih skauta dovele jednog Austrijanca ceskog porijekla, a cije ce ime zauvijek ostati povezano sa Slavijiom. Bio je to Josef "Pepa" Bican. Bican je igrao za becki Rapid i bio clanom cuvenog austrijskog Wunderteama tridesetih. U napadu reprezentacije se visoki i kao bik jaki Bican odlicno nadopunjavao s malim vizljastim Papier-manom, cuvenim Matthiasom Sindelarom (Sindelar je isto bio ceskog porijekla - Šindelář je sasvim obicno cesko prezime). Bican je vec bio stroj za golove kad je dosao u Slaviju, no bas u njezinom dresu ce postati najbolji strijelac u povijesti nogometa. Statistike se razlikuju, jer se u ondasnje vrijeme nije razlikovalo sluzbenu od nesluzbene utakmice (npr. utakmice raznih reprezentacija grada, zupanija, all-star i slicno), no Bican je sasvim sigurno u svojoj karijeri zabio dosta preko 1000 golova. Bio je prvi nogometni ceski superstar. Postoje price da su ljudi dolazili na treninge Slavije kako bi gledali Bicana kako s ruba sesnaesterca gadja staklene boce postavljene na (onda cetvrtaste) precke gola. Bican se onda s kibicima kladio koliko ce pogodit. Drugi svjetski rat je nastetio njegovoj karijeri u reprezentativnom dresu (tad je vec nastupao za Cehoslovacku), no tijekom rata se ceska liga igrala normalno. 1946. mu je Juventus nudio basnoslovne uvjete da prijedje kod njih, no on ih je odbio jer je ocekivao da ce u Italiji na vlast doci komunisti, koji mu nisu bili po volji.






1947. je Slavia osvojila jos jedan naslov prvaka i sve se cinilo ok, businness as usual


(kraj prvog dijela, nastavak sutra) 

odlična priča.

nema šta, tek sad vidim kakvog je Hajduk protivnika imao na 100. obljetnici, s kakvom poviješću

Iane zašto plavi trokut onda nije maknut nakon 1993?

Ovo je stvarno jedan od najboljih snimaka gola da sam vidio a da je sniman iz publike.  Netko je imao mjesto u liniji s petercom i bas dobro snimio gol Soundersa u finalu kupa.  Video je 10tak sekundi i preporucujem da se pogleda. 

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=bZaKrYTEONY

Ovak vikend nije bilo puno tekmi ovde zbog prijateljske protiv Kostarike (prva pobjeda pod Klinsmannom) osim zaostale tekme Soundersa protiv Philadelphia Union u Seattle (odlozena zbog gostovanja Reala u Philadelphia tokom ovog ljeta) kao i tekme New Englanda protiv San Jose Earthquakes. Obje su dobili gosti. Union, koja  se bori ze celnu poziciju na istoku, je dobila 2:0 u Seattle u tekmi koja Soundersima nije skoro nista znacila mada su jos uvijek imali malu priliku da budu najbolji tim na kraju regularne sezone ali su trebali pobjediti u tri zadnje tekme a da pri tome LA Galaxy ne uzme vise od boda u svoje preostale dvije tekme. Ovim porazom LA Galaxy ce imati najbolji rekord u regularnoj sezoni, cime se osvojili Supporters' Shield koji se dodjeljuje timu s najboljim rekordom u regularnoj sezoni. Uz to, dobili su i mjesto u CONCACAF ligi prvaka iduce godine.  Union je ovom pobjedom zasjela na celo istoka mada tamo jos nista nije rijeseno jer cak i timovi koji se bore za Wild Card, recimo DC United,  teoretski jos uvijek mogu biti prvi na istoku.

U utorak su Soundersi osvojili trecu godinu zaredom US Open Cup i time ovjerili vizu za CONCACAF ligu prvaka za iducu godinu. U Seattle su dobili Chicago Fire sa 2:0, u utakmici koju su dominirali (imali stvarno dosta prilika, dva put stativu pogodili) ali prvi gol nisu postigli do 77 minute (vidi snimak gore) da bi drugi dali u sudackoj nadoknadi.  Bas mi je izgledalo kao jedna od tekmi gdje se jedan tim dobro isfula i onda za kaznu, neki odpadak zavrsi u njihovoj mrezi.

U ovom kupu, igra 40 timova dok se najboljih 6 MLS timova iz prosle sezone prikljuce od trece runde, sto je u stvari vec osmina finala.  Mada je ustvari ovo slicno kao nacionalim kupovima u Evropi, ja bi ovaj US Open Cup ja bi uporedio s League Cup u Engleskoj jer nikad ne znas ko ce se pojaviti u timu u prvim rundama mada kad se dodje do polufinala, timovi postaju ozbiljni i igraju s prvim timom.  Dosta ljudi imaju primjedbu kako se domacin tekmi odredjuje jer se odredjuje nakon primljenih ponuda za svaku tekmu (pocevsi od osmine finala) pa cija ponuda je bolja, taj tim je domacin.  Mnogi kazu da je u stvari zbog ovakvog nacina, Seattle i osvojio/"kupio" zadnja tri US Open Cup jer su sve Sounders game u US Open Cup i ove i prosle godine igrane na domacem terenu.  I ja bih vise volio da se domacini odredjuju izvlacanjem ali ako je drugim timovima stalo da osvoje kup, zasto ne posalju bolju ponudu.  Opet, isto neki MLS timovi kazu da ih ovo takmicenje ne zanima, sto je po meni glupost, jer ako ga osvojis daje ti mjesto u ligi prvaka. 

zato jer su pitxke ... bilo je dogovoreno da s Cehoslovackom u povijest ode i njezina zastava, no Cesi to nisu ispostovali (dijelom i zato jer bi imali zastavu identicnu poljskoj zastavi)

1948 na vlast dolaze komunisti i onda pocinje strmoglav pad Slavije. Slavia je zbog svog pedigrea kluba visih slojeva i inteligencije uvijek bila sumnjiva komunistima. Bila je poznata stvar da je Slavia bila ljubimac tadasnjeg antikomunistickog predsjednika Eduarda Benesa (za nju je u mladosti i igrao) i kad su komunisti dosli na vlast, Slavia je automatski svrstana u tabor nenarodnih i natraznjackih elemenata.

Srusen joj je stadion kako bi se napravilo mjesta za monstruozni spomenik Staljinu, klub je preseljen u drugi dio Praga (Vršovice), igraci su rastjerani, Bican je protjeran u provincijski klub Vitkovice, promijenjene su joj klupske boje u plavo, a u opcoj staljinizaciji joj je i promijenjeno ime u Dynamo Praha. Da se razumijemo, i ostalim klubovima su promijenili imena (npr. Sparta je postala Spartak, a moji nesretni Bohemiansi su postali FK Staljingrad ), no bas je Slavia nosila tudje ime najduze. U Pragu je osnovan novi vojni klub po uzoru na moskovski CSKA i nazvali su ga Dukla. Buduci da su svi nogometasi morali sluziti vojni rok, svi najbolji su morali igrati za Duklu. Oni najbolji od najboljih su dobijali visoke cinove i ostajali su u Dukli trajno kao zaposlenici vojske. Nakon par godina je Slavia cak administrativno izbacena iz prve lige, pa su morali igrati kvalifikacije za ulazak. Par godina poslije su konacno i ispali, pa su se borili za opstanak i u drugoj ligi. Takva situacija je potrajala sve do sredine sezdesetih godina, kad je staljinizacija popustila, te je skupina Slavijinih navijaca, okupljenih oko poznatih glumaca, pisaca, reditelja, glazbenika i drugih "javnih radnika" osnovala odbor za spas Slavije, skupilo se nesto love, uspjeli su izmoliti povratak imena i Slavia se nekako vratila medju prvoligase.

No, stare uspjehe nikako nije mogla ponoviti. Promijenila se situacija: Dukla je bila najjaci klub, slovacki klubovi su vrlo cesto dominirali ligom, a i Sparta (klub radnika i seljaka i kao takav predodredjeni miljenik komunista) je tu i tamo znala imati jake momcadi i osvajati trofeje. Za cijelo vrijeme komunisticke vladavine, dakle od 1948 do 1989, Slavia je uspjela osvojiti samo jedan kup, i to ceski (u Cehoslovackoj se igrao odvojeni ceski i slovacki kup. Pobjednici igrali za cehoslovacki kup i nastup u Kupu kupova)

Padom komunista se Slavia privatizira, tj. kupuje ju bogati Amerikanac ceskog porijekla Boris Korbel. Prvi putez mu je bio dovodjenje Dragise Binica iz Zvezde za neku nemoralnu sumu. Dragisa je u Pragu ostao u sjecanju kao tip koji je svuda ostavljao novcanice od sto dolara, kao tip koji je cijele noci provodio u diskotekama, te kao tip koji je sa sobom stalno nosio pistolj. Korbel je imao hrpu novaca, no nije imao kraj sebe pravog sportskog menadzera koji bi taj novac znao pravilno usmjeriti u jacanje momcadi, tako da je u trofejnoj dvorani i dalje zjapila paucina. Korbel se nakon par godina povukao taman u vrijeme kad se pocela gradit zanimljiva momcad (Pavel Kuka, golman Stejskal) koja je bar na trenutak vratila Slaviu u vrh ceskog nogometa, kao i na kartu europskih klubova

1995/96 je Slavia u sastavu Jan Suchoparek, Radek Bejbl, Patrik Berger, Karel Poborsky, Vladimir Smicer, Jiri Stajner dosla do polufinala Kupa UEFA, te u ligi konacno osvojila naslov, prvi nakon 49 godina cekanja. No, momcad se vrlo brzo rasprodala i opet su uslijedile godine prosjecnosti (iako su dvije sezone kasnije dosli do cetvrtfinala Kupa Kupova, a 2000. i do 1/4 finala Kupa UEFA)

Tih godina je klub preuzela engleska firma ENIC, koja je u otprilike u to vrijeme imala u vlasnistvu i Tottenham, AEK, Vicenzu. Obecali su izgradnju modernog stadiona, no od svega nije bilo nista: stari stadion je doduse srusen, klub je privremeno nastavio igrati na malom stadionu na Strahovu, prometno tesko dostupnom dijelu grada, no izgradnja novog stadiona nikako da pocne. Posjecenost je pala drasticno. Slavija je ubrzo stekla podsmjesljiv nadimak "Vjecno drugi". Naslov su osvajali svi osim Slavije. Kad sam se doselio u Prag, bas mi je Mali Strahov bio najblizi stadion. Izgubio sam mnostvo prohladnih nedjeljnih popodneva prateci zajedno s 2000 fanatika ultra-dosadnih 0:0 s uvijek neugodnim Teplicama. Kad bih se zazelio konacno nekakvog nogometa, spustio bih se tri tramvajske stanice dalje i pogledao Spartu. Onda sam se preselio u Vrsovice i naletio na Bohemianse, kojima sam vjeran vec eto sest-sedam godina. Al dosta o meni

onda je momcad preuzeo Karel Jarolim, igracka legenda kluba iz osamdesetih, te je njome vladao celicnim stiskom. Kaze se da treneri inace vladaju metodom mrkve i batine, no kod Jarolima je moguca samo batina i batina. Mozda je bas to nedostajalo svih tih godina, pa je Slavia pod njegovim vodstvom doslovno procvjetala: osvojena su dva naslova prvaka, a slavnom pobjedom nad Ajaxom je ostvaren i prvi nastup u Ljigi prvaka. Nekako u isto vrijeme se konacno nesto pokrenulo oko stadiona, klub je preuzela nekakva domaca ekipa (novi vlasnicki odnosi nikad nisu bili razjasnjeni do kraja) i klub se odjednom digao za nekoliko razina. U rekordnom roku je izgradjen i otvoren je novi moderni stadion za 22 000 navijaca, igralo se u LjP, kupovalo najbolje ceske igrace okolo, klub je drzao rekord kao najposjeceniji u ligi (nikad ispod 12 000). Dok se Sparta gusila u stalnim vlastitim dvorskim borbama, Slavia je prijetila da ce konacno vratiti primat u ceskom nogometu

No, nije joj bilo sudjeno. Vec u kvalifikacijama za LjP sljedece sezone su ispali od nama dobro poznatog Sheriffa (po mojem skromnom misljenju je to bio kljucni trenutak, tu je sve nezaustavljivo krenulo nizbrdo). Buduci da su vec racunali s novcima od nastupa u LjP, proracun je odjednom ispao prenapuhan izvan svih realnih okvira. Moralo se prodat dva-tri najbolja igraca. Onda je momcadi ocito prekipjelo s Jarolimovom dikaturom, pa se s njim sukobio prvi igrac, pa drugi, pa su zaredali s losijim rezultatima i Jarolim je bio prisiljen otici nakon pet godina na klupi.

Onda se pocelo pisat o nekakvim dugovima, pa se otkrilo da ENIC kao bivsi vlasnik trazi od novih vlasnika jos 5 milijuna eura. Prosla sezona je bila dramaticna: losa momcad, losi rezultati, dug je visio nad glavom i proljetos se cinilo izvjesnim da ce klub proglasit bankrot i zavrsit u trecoj ligi. Onda se iza kulisa ukazala nevidljiva ruka politike, odjednom se nasao novi vlasnik (bivsi ministar), rijesen je dug prema ENIC-u. Momcad je ljetos napustilo jos nekoliko standardnih igraca, no klub je bar ostao u prvoj ligi.

Sad su na novom pocetku. I jos je kao novi trener postavljen Straka


stadion

LATEST NEWS:

navijaci Slavije upali na igraliste i iskopali cetri groba. Kako ne bi bilo sumnje kome su namijenjeni, na krizeve su napisali imena tri najvaznija clana uprave i trenera Strake