Najbolji nogometaš u portugalskoj povijesti je Eusebio. On nije rođen u Portugalu već je stigao iz kolonije Mozambika. Priča počinje 1415. godine kada portugalski princ Harry zvan Pomorac počinje istraživati tada nepoznati dio svijeta - zapadnu Afriku. Taj je početak doveo, nakon desetljeća istraživanja, do otkrića pomorskog puta do Indije, ali i otkrića današnjeg Brazila. To je razlog zašto se u Brazilu danas govori portugalski. Portugal je uskoro postao kolonijalna velesila koja je bogatstvo zgrnula prodajom robova iz zapadne Afrike. No nitko nije mogao zamisliti da će se kolonizacijom Afrike jednog dana promjeniti i nogometna povijest samog Portugala. Najbolji portugalski nogometaš svih vremena stigao je upravo iz zapadna Afrike. Njegovo ime poznato je poznavateljima nogometa širom svijeta - dovoljno je reći Eusebio i zna se o kome je riječ.
Eusebio da Silva Ferreira rođen je 25. siječnja 1942. godine u Mozambiku. Prema IFFHS-u proglašen je jednim od najboljih nogometaša u povijesti. Najveći uspjeh ostvario je 1966. kada je sa devet pogodaka odveo Portugal do trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu i osvojio Zlatnu kopačku namjenjenu najboljem strijelcu natjecanja. Poznat je i pod imenom Crna pantera. U dresu Benfice proveo je čak 15 sjajnih sezona u kojima je u 715 odigranih utakmica postigao 722 pogotka. Najvažnije igračke karakteristike bile su mu brzina i vrhunska preciznost desnom nogom. U anketi Međunarodne federacije za nogometnu povijest i statistiku proglašen je desetim najboljim igračem 20. stoljeća. Povodom 100. godišnjice FIFA-e Pele ga je 2004. godine uvrstio 125 najboljih živućih igrača. Nekoliko mjeseci ranije je povodom UEFA-ine proslave proglašen najboljim portugalskim igračem u povijesti.
Godine u Benfici
Benfica ga je u svoje redove dovela 1960. godine iz lokalnog Sportinga za samo današnjih sedam i pol tisuća eura. Ključna osoba u transferu bio je Jose Carlos Bauer koji ga je preporučio tadašnjem treneru Benfice Beli Guttmannu nakon što su prijedlog odbili u brazilskom Sao Paulu. Prepreka transferu u Benficu bio je parent klub, portugalski Sporting koji je imao sporazom o prvokupu talentiranih igrača mlađeg brata iz Mozambika. No Eusebiova majka i Benfica su već potpisali ugovor vrijedan 2.000 € za tri godine te se do finaliziranja transfera Eusebio krio u nigerijskom Lagosu pod imenom Ruth Malosso. Benfica ga je mogla registrirati tek u svibnju slijedeće godine te je glavni lik naše priče na debi morao čekati do 23.5.1961. kada je na utakmici protiv Atlético Clube de Portugal postigao hat-trick. Već 1962. Benfica je osvojila Ligu prvaka pobjedom 5:3 protiv madridskog Reala, a Eusebio je na toj utakmici postigao dva pogotka. Te je godine ostao drugi u izboru za Zlatnu loptu. Benfica je s Eusebiom još 3 puta igrala finale Lige prvaka: 1963., 1965. i 1968. no sva finala su izgubili redom od Milana, Intera te Manchester Uniteda, no i finale je bilo dovoljno da Eusebio 1965. uzme Zlatnu loptu. Imao je i niz ostalih priznanja i nagrada dok je igrao za Benficu. Osim trijumfa u izboru za najboljeg europskog igrača sezone (Zlatna lopta 1965.) još je dva puta bio drugi (1962. i 1966.), a 1968. je bio prvi osvajač Zlatne kopačke za najboljeg strijelca Europe. Nadalje, sedam puta je bio najbolji strijelac portugalske lige, a Benfici je pomogao da se domogne 11 naslova prvaka u 15 uzastopnih sezona (od '61 do '75), pet portugalskih kupova, jedan europski kup. Zabio je ukupno 638 pogodaka u 614 nastupa za Benficu uključujući 319 golova u 313 nastupa u portugalskom prvenstvu. Poslijednju utakmicu u dresu Benfice odigrao je 18. lipnja 1975. protiv tima Afrike, u Casablanci.
Život poslije Benfice
Sredinom 1975. godine napustio je Benficu, ali se kasnije vraćao u Portugal te imao dvije kratke epizode u dva tima, Beira-Mar te Uniao de Tomar no bez većih rezultata. Osim Portugala, nakon odlaska iz Benfice Eusébio je igrao na sjevernoameričkom tlu za nekoliko klubova od Kanade, preko SAD-a do Meksika no najzapaženiji rezultat napravio je u sezoni 1975/76 igrajući za Toronto Metros-Croatia, klub hrvatskih iseljenika u Kanadi koji je te sezone osvojio naslov prvaka. Umirovio se 1979. godine.
Reprezentacija
Eusébio je za reprezentaciju Portugala debitirao 8. listopada 1961. godine u 4:2 porazu protiv Luksemburga gdje je postigao prvipogodak za svoju nacionalnu vrstu. Svoje najsjanije utakmice za europski Seleçao odigrao je na Svjetskom prvenstvu 1966. u Engleskoj gdje su suvereno prošli grupu kao prvi ispred Mađarske i Brazila koji je u prvom kolu ostao bez Peléa. Sa sjajnog nastupa na tom Mundialu najviše se pamti četrtfinalna utakmica protiv Sjeverne Koreje. Početkom drugog dijela Korejci su imali prednost 3:0, no onda je Eusebio s četiri pogotka odveo Portugal do pobjede 5:3. Zabio je gol i u polufinalu protiv Engleske no Sir Bobby Charlton je mrežu tresao jedan put više te se Portugal moram zadovoljiti borbom za treće mjesto gdje ih je čako SSSR. I ovdje je Eusébio pogotkom sudjelovao u pobjedi 2:1. To treće mjesto sa Svjetskom prvenstva 1966. je još i danas najsjaniji uspjeh portugalske nogometne reprezentacije. To je bio prvi i poslijednji Mundial za ovog velikana. Svoju poslijednju utakmicu za Seleçao odigrao je 19. listopada 1973. u 2:2 remiju proti Bugarske u kvalifikacijama za Svjetsko prventsvo.
„When I first heard the whole Stadium chanting my name I honestly felt dizzy“ Eusébio da Silva Ferreira |