Naša san neke zanimljivosti za brazilski nogomet općenito

Popularnost nogometa je toliko da se nogomet smatra dijelom života, tj sastavnim dijelom života. Ishod jedne utakmice može prominiti život na gore ili totalno na bolje. Amplitude su ogromne. Ili si pokojnik ili si pukovnik. Trećeg nema.

Barbosa - golman kojeg su Brazilci okrivili za izgubljeno finale 1950 godine proglašen je nacionalnom sramotom, izbačen iz reprezentacije, te su ga zaposlili kao radnika na stadionu tako da svaki dan mora gledati mjesto svoje sramote. Jadnom čoviku je životu iza toga praktički bia uništen, i nikad mu narod nije to oprostia. Prebolesno

dok na primjer jedan Pele je bia totalni predmet obožavanja. Ne toliko zbog uspjeha i sa Santosom te sa repkom već zbog svoje privrženosti. Ne bi ja rekao da je on ostao što se njemu ostajalo već su navijači pritili upravi kluba da će ukoliko on potpiše za madridski Real, da će srušiti stadion, pobiti članove uprave, a sami Pele će od najobožavanijeg igrača postati neprijatelj broj 1.
Izjava novinara Maria Filha o Peleu mi se duboko urizala: "najjači razlog da se netko nazove genijem je taj što se logički ne može objasniti", nešto slično ja smatram za Messija.

Privrženost Brazilaca svojim klubovima nadmašuje sve i svašta. Poznata je izjava: "možeš promijeniti državljanstvo, vjeru, ženu, ali NE i klub za koji navijaš"

Brazil je jedina reprezentacija koja je sudjelovala na svim svjetskim prvenstvima

Još jedna zanimljivost, nećete vjerovati nogometni Al Shabab je prvi muslimanski klub na području Brazila. Evo dio članka:

Kod Al Shababa, međutim, stvari stoje drugačije i religija, u ovom slučaju Islam, igra glavnu ulogu u životima igrača prvog muslimanskog kluba u Brazilu.

Sada Al Shabab, na arapskom – Mladost, ima 78 igrača i svi su mlađi od 20 godina. Samo dvanaest je muslimana, ali pravila za treniranje i međusobne odnose igrača oslanjaju se na islamske principe, što uključuje molitve, ograničenja u prehrani i poštovanje prema kolegama.

“Nemuslimani promatraju ostale u vrijeme molitve. Hrana je pod striktnom kontrolom, jer muslimani ne jedu svinjetinu. Mješavina muslimana i nemuslimana veoma je skladna i čak su postali znatiželjni u vezi s religijom”, kaže Aradži, inače aktuelni predsjednik kluba.

Ekipa ima i svog šeiha koji je zadužen za obavljanje molitve prije treninga. “Neki čak žele znati šta je potrebno da bi se prešlo na Islam”, kaže Aradži o nemuslimanskim igračima. Muslimani prelazak na Islam sljedbenika drugih religija nazivaju “obrat”, jer oni vjeruju da prihvatanje Islama znači vraćanje u prirodno stanje ljudskog bića. “Dajemo im promotivni materijal, ne vršimo nikakav pritisak ni na koga. Obično ih upućujemo na određene knjige ili na web-stranice”, objašnjava Aradži.

Osim molitve i hrane, religija ima značajan uticaj i na ponašanje igrača izvan terena. Islamska doktrina poštuje se na i izvan terena. Odnosi se zasnivaju na poštovanju i ljubavi prema svom susjedu. “Naravno, nogomet je kontaktni sport, ponekad i nasilan, ali to igračima ne daje za pravo da omalovažavaju lik drugog igrača, da ga nazivaju glupanom. Igrači ne smiju ispoljavati uvredljivo ponašanje. Ako to, ipak učine, budu kažnjeni sklekovima i čučnjevim”a, kaže predsjednik.

BRAZIL

Flamengo je klub s najviše navijača u Brazilu. Za njim luduje, prema procjeni, 35 milijuna ljudi. Puno im mu je Clube de Regatas do Flamengo, što u prijevodu znači Veslački klub Flamengo. A ovo 'Flamengo' nema nikakve veze niti s flamencom, niti s flamingom, nego je portugalska riječ za 'flamanski'. To je ime kvarta uz more u Rio de Janeiru za koji se pretpostavlja da je u kolonijalna vremena imao Belgijce kao vlasnike posjeda. Osnovan je kao veslački klub 1895., veslanje je tada bio glavni sport u Brazilu, a 1911. je dobio nogometnu sekciju kada je deset igrača Fluminensea predvođenih Albertom Borghertom koji je i veslao za Flamengo napustilo klub zbog sukoba s upravom.
Rođen je najveći brazilski derbi između Flamenga, sada kluba za kojeg navijaju crnci i siromašni i Fluminensea koji je i osnovan u aristokratskom kvartu Laranjeiras, a i danas je simbol moći bogatih obitelji Ria. Njihov derbi, najveći u Brazilu, nazvan Fla-Flu (he, a da ga nazovu extraclasico?; turboclasico?; bilo što je bolje od ovog), igra se na stadionu Maracana, na kojem se i igraju svi važni derbiji u Rio de Janeiru. Druga dva kluba u ovoj gradskoj bitci su Vasco da Gama i Botafogo. Vasco da Gama je klub sa 16,5 milijuna navijača koji je 1923., svoje prve sezone u prvoj ligi osvojio titulu prvaka. Flamengo, Fluminense i Botafogo su osnovali drugi savez i zabranili Vascu nastup. Razlog? Vasco je u svojoj momčadi imao crne, smeđe i igrače iz nižih društvenih slojeva. To se nije sviđalo rasističkim i aristokratskim osnivačima lige ovog 'gospodskog' sporta. Najviše im se, sigurno, nije sviđalo, što su ih ti 'niži' ljudi pobijedili. Nekoliko godina nakon toga Vasco de Gama je odnio svoju najveću pobjedu, barijere rasizma u brazilskom nogometu su njihovim zalaganjem srušene i mogao ga je igrati tko je htio. 

ČILE

Sukobi u Čileu su druge prirode. Glavni rivali su Colo Colo i Universidad de Chile, oba iz glavnog grada Santiaga. Augusto Pinochet, vođa vojne hunte koja je svrgnula i smaknula uz CIA-inu pomoć izabranog čileanskog predsjednika Salvadora Allendea 1973., je vladao Čileom do 1990. godine, a imenovan je i počasnim predsjednikom Colo Coloa za to vrijeme. Ne čudi da je Colo Colo simbol fašističke diktature za lijevo orijentirane navijače Universidada koji, k tome, igraju na čileanskom nacionalnom stadionu Estadio Nacional de Chile, stadionu koji je postao ozloglašen u prvim danima diktature jer je pretvoren u zatvorenički logor za nekoliko tisuća ljudi od kojih je nekoliko stotina ubijeno i nestalo. Vlasnik Colo Coloa je korporacija Blanco y Negro čiji je suvlasnik Sebastián Pinera, čileanski biznismen, nedavno izabran za predsjednika, prvog koji ne pripada ljevici od Pinochetovog pada 1990. Koliko su bijesni navijači Universidada? Navijači Universidada su, možete pretpostaviti jako bijesni. 

URUGVAJ


Španjolska riječ za navijača, koja se koristi širom svijeta je 'hincha'. Neki jezikoslovci, a najviše, vjerojatno, sami navijači tog kluba, govore da riječ potječe iz jedne anegdote vezane za klub Nacional de Montevideo iz Urugvaja. Jedan njihov zaposlenik je početkom 20. stoljeća bio veliki fan kluba, a posao mu je napuhivati lopte, što se u Urugvaju kaže hinchar. Postao je 'napuhivač' Nacionala, a Nacional je postao najpopularniji klub u Urugvaju, kojeg podržava više od polovice stanovništva. A najuspješniji klub iz Urugvaja i, prama FIFI, najuspješniji klub Južne Amerike 20. stoljeća, je C.A. Penarol, također iz Montevidea. Njihovo rivalstvo, najstarije između dva nogometna kluba izvan Britanskih otoka. Prvi su meč odigrali 1900., a do sada su igrali 491 put. Gradska rivalstva i derbiji su dio folklora diljem kontinenta. U Kolumbiji je to El clásico paisa u Medellinu između Atletico Nacionala i Independiente Medellina koji još k tome igraju na istom stadionu. Ekvador ima El Clásico del astillero (Derbi brodogradilišta) u svom najvećem gradu Guayaquilu između Barcelone SC i Emeleca, dva kluba koji se uvijek bore za titulu. Prvi su osnovali katalonski doseljenici, a drugi je osnovao George Capwell, vlasnik elektrane i oduvijek se smatra bogataškim klubom. U Limi, glavnom gradu Perua se igra peruanski Superclásico između Universitario de Deportesa i Alianza Lime. Već na prvoj utakmici 1928, između ta dva kluba je bilo tučnjave na tribinama, a 5 je igrača Alianze dobilo crvene kartone pa je urugvajski sudac prekinuo utakmicu dok su gledatelji štapovima gađali igrače. 

http://www.youtube.com/watch?v=cXMJiRnMyS0

simpaticno

khm....a šta ćemo s lukashenkom, malim koljom i njegovim zlatnim pištoljem?

A što ćemo s "(?!)"?

solidan clancic o Gigiju Becaliju, vlasniku Steaue http://www.guardian.co.uk/football/blog/2013/mar/07/gigi-becali-steaua-bucharest-owner


kako se vidi, i on je u kontaktu s Bogom

vidjeh ja to ?!, ali bome mi je zanimljivo kako je prvenstveno vatikan diktatura, a svi ostali su u sferi "moguće"

To je zato što za Vatikan to nitko ne spori, a u nekim je drugim slučajevima, npr. u bjeloruskom, to stvar percepcije i osobne (ne)simpatije jer se Lukašenka ipak bira svako toliko. Inače, ja bih rekao da je Lihtenštajn prije diktatura nego Bjelorusija. Negdje je na pola puta između Vatikana i Bjelorusije.

Lihtenštajnski knez ima, od 2003., ozbiljne ovlasti koje daleko premašuju uobičajene ovlasti osobe na toj funkciji. Kad su mu dodjeljivane referendumom, priprijetio je da će napustiti zemlju, ako mu se ne dodijele. Uglavnom, sad može spriječiti mijenjanje bilo kojeg zakona osim proglašenja republike.

Ovo je samo što se Evrope tiče.

Balkan je prvak Turkmenistana !:)Wikipedia: An emoticon that means happy. ›