Bohemians - Dukla 3:2 (3500, 100 gostujucih navijaca)
dvije stvari:
JA SAM PO PRVI PUT VIDIO UZIVO NAVIJACE DUKLE

... godinama sam vec ovdje, cujem da postoje, vidio sam ih na televiziji, ali jos nikad nisam vidio uzivo. Niti znam nekoga da navija za Duklu. Pitao sam kolege s posla i svaki zna nekog (uglavnom samo jednog) tko navija za Duklu, ali ja nikako da se s nekim takvim upoznam. Stvarno me to pocelo brinut. Misterija ko jeti u Himalajama. Vec sam rekao da cu zapalit jednom na Julisku (njihov stadion) samo da ih vidim. I evo ih veceras na Doliceku. Danas dodjem na tribinu, a ono u "kavezu" na pet-sest metara od mene stvarni navijaci Dukle

nakiceni salovima, zastavama, transparentima, kapama, dresovima

... ekipa sarena po godinama, ne nedostaje odavno penzioniranih brkatih majora cehoslovacke narodne armije, te njihove djece i unucadi. Ekipa vuce uglavnom na njemacke penzionere koji prate rukometni derbi Wallau Massenheim - Tussem Essen. Dakle, navijaci Dukle stvarno postoje, vise nema sumnje
sto se tekme tice, ulica je vec znala unaprijed da ce nam Dukla pustiti. Ionako igraju za kujac cijelo proljece, rasipaju bodove svuda i bilo bi cudno da se zainate i proigraju bas s nama. Tako je izgledalo prvo poluvrijeme: nasi zabijaju sve sto puknu po golu, a najopasnija sansa gostiju je bila kad je nas stoper Brabec skoro zabio autogol. Dukla nije napravila niti jedan faul
poluvrijeme sam proveo u dubokoj kontemplaciji da li stvarno po prvi put prisustvujem utakmici za koju znam da je namjestena. Cudan osjecaj. No, onda se sve promijenilo: ako je prvi dio izgledao kao da su nam to prodali, drugi dio je izgledao kao da su se u svlacionici predomislili. Pocelo je sijevat pred nasim golom, Klokani su se po obicaju odmah usrali i onda prvi gol za 3:1, pa par minuta kasnije drugi za 3:2. Na stadionu muk. Mene poceo boljet zeludac. Pocela je padat kisa. 25 minuta do kraja. Vec vidim kako cemo spusit 3:4. Napadi Dukle se nastavljaju, nas golman Berkovec skida sanse, Klokani vise ne prelaze na polovinu suparnika, minute teku, precka za Duklu u 80. minuti, pa jos jedna sansa i onda konacno kraj. Zadnjih deset minuta sam proveo zgrcen na sjedalici u poziciji fetusa, kisa mi je padala za vrat. Stadion je eksplodirao od odusevljenja nakon posljednjeg zvizduka, a ja sam se brzo pokupio prema stanici i busu...
sljedeci vikend se ne igra (cijela liga stoji zbog blesavog finala kupa - Pelta ven!) i onda 25. gostovanje u Jablonecu. Vise nema uzmaka. Bod nam vise ne pase nego sto nam pase, ali pobjeda otvara vrata raja. Jablonec je isto proljetos trul, ali realno su dosta jaci...
video:
http://fotbal.idnes.cz/fotbalova-liga-28-kolo-bohemians-1905-dukla-fc7-/fotbal.aspx?c=A140509_193743_fotbal_vl[uredio ian wright - 09. svibnja 2014. u 23:28]