hm, pa ne bih rekao ni jedno ni drugo, to je davna povijest. Petsto godina su živjeli skupa, dobar dio Čeha ima njemačka prezimena, a dobar dio Austrijanaca češka. Npr. kad se vidi sastav austrijskog Wunderteama iz tridesetih, pola igrača ima češka prezimena. Čak i onaj najpoznatiji - Matthias Sindelar je zapravo rođen kao Matěj Šindelář (šindelář - onaj koji pravi šindru, pokrivalo za krov)
u ocjeni tog odnosa nikad ne treba smetnut s uma razliku između Češke i Moravske jer Moravska je bila prirodno zaleđe Beča, mjesto otkud su dolazili hrana, obični radnici, sitni činovnici, sluškinje. Tek od 1918 se Moravska počela orijentirat prema Pragu. Do tad je Moravska bila posebna zemlja sa svojim parlamentom, izborima, svojom politikom, institucijama - Markgrofovija Moravska. Stoga Česi gledaju na Beč (samo jedan u nizu Beč, Berlin, Moskva, Bruxelles) drukčije nego Moravljani kojima je Beč ipak stvar emocije i obiteljske povijesti
nekad u Monarhiji su odnosi bili vrlo napeti. Probujala su oba nacionalizma, pa su Nijemci i Česi u Češkoj postali neprijatelji. Dalje, Franjo Josip je s podsmijehom odbio ponudu da se okruni za češkog kralja, navodeći kao razlog da još uvijek nije pao toliko nisko. Tu uvredu mu Česi nikad nisu oprostili, pa kad je izbio rat 1914 nisu se željeli boriti ni za njega, ni za Carevinu. Češke jedinice su bile najproblematičnije: pobune, dezertiranje, odbijanje zapovijedi, nedisciplina, masovne predaje Rusima - tipični Švejk. Samo su na talijanskoj fronti bili lojalni
[uredio ian wright - 27. srpnja 2017. u 11:50]