Bohemians - Banik 2:1 (3872 - gostujućih bar 500)
zadnje četri sezone se ponavlja ista priča: "ovo je zadnja prilika da vidim Baroša uživo". Nakon nastupa u Banikovom, Boleslavovom i Liberecovom dresu, eto ga opet u Banikovom, valjda posljednjem kojeg će nosit u karijeri. Baroš je iskusan, lukav, prekaljen, dvije klase iznad ostatka momčadi, kapetan koji razmješta suigrače po igralištu, sugerira treneru koga mijenjat i kako igrat, raspravlja se sa sucima, tjera navijače da navijaju itd. Danas je zabio gol, dobio žuti za start s leđa za kojeg bi netko drugi dobio crveni, a u drugom poluvremenu je iskusno padao oko našeg šesnaesterca, sudac mu je popušio foru svaki put i sudio faul na njemu, ali nema suigrača koji bi zabijao iz slobodnjaka. Na Doličeku je omražen, pičkara ga se svih 90 minuta, ali meni je velik igrač
dok sam tako razmišljao o Barošu, shvatio sam usput da je utakmica Bohemians - Banik zapravo klasik češke lige (jedan od nekoliko, ali svakako spada u tu klasu). Oba kluba nisu baš nešto puno osvojila, ali tu su već sto godina u prvoj ligi, imaju tradiciju koju im nitko ne može osporiti i prate ih vjerne vojske navijača. Atmosfera na međusobnom utakmicama je uvijek par desetina decibela glasnija od prosjeka lige. Utakmica na koju bez srama možeš odvest posjetu iz inozemstva. Da je još pet-šest ovakih klubova u ligi, bila bi to bombon-liga. Mala Cvajta
dok sam tako kontemplirao jer se na terenu nije ništa događalo, Baroš je dao gol iz prve Banikove akcije, naši su pali u depresiju, desetak minuta se nije čulo domaće navijače, naši su rukometno kružili oko gostujuće obrane 45 metara od gola, a onda su se navijači nekako probudili, pa smo slučajno i ni iz čega izjednačili preko Kabajeva. Banik je u 9 utakmica primio 20 golova i bilo je jasno da će večeras primit i drugi. To se i dogodilo sredinom drugog poluvremena. Onda su se naši bezveze povukli, gosti su preuzeli loptu, ali do kraja nisu napravili niti jednu pravu šansu. S obje strane očajan i ružan nogomet
kod nas je jasno nakon 10 utakmica da je glavni ofenzivni igrač desni bek

Dostal koji jarnijevski neumorno prodire po svojoj strani, pa puca po golu, asistira ili nabacuje. Golman je relativno solidan i to je to. Kabajev je zabio gol, ali neće se puno naigrati. On je tip koji treba stajat ispred gola i čekat na šansu, napadač za kojeg radi cijela ekipa, a to se ne uklapa u navike češke lige da i napadač mora branit, trčat nazad, igrat presing na braniče, radit puno prljavog posla i pretrčat 10 kilometara. Sve u maniri
hrebikovske škole, a naš trener Hašek je jedan od najboljih đaka te škole
sad sam došao doma, pogledao golove i sva tri su pala iz ofsajda

Baroš stoji dva metra u ofsajdu i ni pomoćnik ni glavni to ne vide. Kabajev tijelo na tijelo, ofsajd za širinu koljena, pa ajde, mogu povjerovat da pomoćni nije vidio. I treći gol izgleda kao ofsajd, ali sudac je negdje vidio da je pretposljednji igrao Banikov igrač. Baroš slomio nos Dostalu i dobio samo žuti. Sudac nije vidio ruku domaćih u vlastitih 16 metara u 92. minuti. Suci

[uredio ian wright - 13. listopada 2017. u 23:43]