naravno, kad sam došao, išao sam na utakmice i Sparte i Slavije. Sparta mi je bila 4 tramvajske stanice daleko. Bilo je to taman u vrijeme kad su Kretinsky i njegovi yuppieji preuzeli klub i kad se odlučilo napravit mali češki Bayern. Odmah su došli marketinški gurui, pa je skinuta ograda oko stadiona, uveden Kids Corner, Family Stand, a meni se okretao želudac kad su uveli cheerleadersice koje su tamo skakutale ispod semafora svih 90 minuta. Ukinuli su ih odavno. Nisam išao na svaku tekmu, ali sam pogledao jedno šest-sedam utakmica godišnje, obavezno derbije sa Slavijom i Banikom + europske, pa sam npr. vidio kako je Marek Kincl u 92. minuti srušio Lazio za prolazak u drugu fazu LP, posljednji put kad je Sparta nešto odigrala u LP
poslije nisam više išao. Nekako mi je mali češki Bayern počeo ići na živce. Bio sam na Dinamu 2008 i par godina kasnije kad je došlo Sarajevo i to je to. Što više spartanaca znam, to manje imam želju ići u njihov brlog

onda sam nakon par mjeseci skužio da s jednim busom mogu za 15 minuta bit na Slaviji. Slavia je onda igrala u izgnanstvu na Strahovu jer je Eden bio ruševina. Strahov je koma: stadion za 20 000, a prosjek im je bio 2500, to je na brdu, pa stalno puše, po zimi je užas. Gledat 0:0 s Teplicama na minus petnaest je stvarno mazohizam. Tamo sam većinom išao na europske, pa sam vidio Palermo, Monaco, Tottenham, CSKA Sofija. Kad se Slavia vratila u Eden, bio sam na par utakmica tek toliko da vidim novi stadion. Dva-tri "gostovanja" s Klokanima. Slavia ima politiku da su oni nešto više i karta im stoji 150 kuna. Nedam
na Bohemiansu sam bio prvi put u proljeće 2003, igrali su protiv ekipe iz susjednog kvarta, Viktorije Žižkov. Stadion a la Kranjčevićeva, ništa posebno, daleko od ljubavi na prvi pogled. Par tjedana kasnije sam išao na Bohemka-Sparta gdje su me po prvi put oduševili domaći navijači koji su preko cijele sjeverne tribine izvjesili transparent MRDAME VAŠE MATKY (ako nekom treba prijevod: jebemo vaše majke). Tom prilikom me skoro zgazio oklopljeni policijski konj jer je konjica upala na tribinu nakon serije prekida i nereda na tribinama, a koji su kulminirali time da je jedan domaći navijač preskočio ogradu, upao na teren i nokautirao suca
na Dukli do dana današnjeg nisam bio, a šteta je jer svi kažu da je fenomenalna pozicija, na brdu, ispod tebe teče Vltava, a s druge strane rijeke je ZOO. U vrijeme kad sam još šarao po praškim stadionima, Dukla se još nalazila u Pribramu, a u Pragu su igrale U-nešto kategorije. Jednom će se otić, to je sigurno
nisam bio ni na Žižkovu, iako sam često odlazio u taj kvart u Bosna Grill kad bi me uhvatila potreba da se natrpam ćevapa, bureka, sarme, Cockte i sličnih stvari... oni igraju nedjeljom u 10:15, a ja nikako da se uspijem organizirat
onda sam se preselio u drugi kvart i najbliži klub mi je postao Bohemians. I tako malo-pomalo... od prošle godine živim doslovno 100 metara od Doličeka

[uredio ian wright - 02. svibnja 2018. u 17:59]