da mi je netko pričao ne bih vjerovao
igra se 20. minuta, neka gužva pred našim golom, lopta na kraju kod nas, krećemo u kontru, nitko od gostiju se ne buni, nitko ne trči za sucem, nitko ne maše rukama, ide akcija dalje, mi držimo loptu, s jednog krila na drugo, nabacivanje pred gol, bum, gol, 1:0. Stadion uzavrio, ja promukao
skužim suca nakon pola minute, kad eno ga pokazuje rukama da se nešto mora pogledat na videu. Odmah sam znao, poništit će nam gol, neki ofsajd, lopta izašla vani (bilo je to na suprotnoj strani, pa nisam dobro vidio), nešto će već smislit. Ode sudac gledat video, vrati se nakon pola minute, gol poništen i svira PENAL za Slaviju. U prethodnoj akciji netko od naših napravio penal. Stadion poludio. Pomoćni sudac zasut s desetak čaša pive
meni žuto pred očima kako mi već davno nije bilo. Par minuta sam bio u stanju potpuno izvan ovog svijeta, da li preskočit ogradu, nokautirat suca, posrat mu se na grob, spalit VAR i odležat sve skupa par mjeseci. Stvarno sam bio spreman odležat ga. Da je netko krenuo preko ograde, krenuo bih i ja. Na kraju se nekako teškom mukom smirim, Kinezi u međuvremenu naravno zabiju iz penala, utakmica praktično gotova
osmi penal Slavije u zadnjih devet utakmica. Slučajno
[uredio ian wright - 03. ožujka 2019. u 17:30]