Dinamo da prvi gol i ja urlam, ruke gore... spartanci oko mene gledaju koji kua, lud čoek, bit će kladionica, pijanac, a ja suh ko barut
Dinamo da drugi gol i ja urlam, ruke gore... eh, sad su se neki udaljeni desetak redova već digli sa svojih mjesta i okrenuli se prema meni, pitxkaranje, srednji prst (tzv. fakač), neke ženske mi se belje
odjednom kraj mene svane neki tip, sjedne kraj mene, vidiš da je mali neki huligančić-ultras i ja si mislim jel se ovaj sad došao tući ili koji kua? Brzinska procjena, okej, s njim samim ne bih imao problema, ali jbga, na tribini ih je bar 30 takvih
evo ti odjednom i nekog redara iznad mene, uh, locirali su me, sad i ovaj pazi na mene
zabije Dinamo i treći gol i ja se okrenem ovom koji me došao držat pod nazorom i krenem na češkom: ma kurwa, kako to igraju danas, pičo. To ga je šokiralo jer je mislio da sam stranac 😁
kako se bližio kraj utakmice, tribina se prazni, odu i moji "čuvari", svira kraj, ja urliknem još jednom, ali neću puno jer treba sad izaći kroz utrobu stadiona van 😁
i krenem prema izlazu s tribine, a tamo kornjače pokazuju prstom na mene. E tad sam se usro. I ja prolazim kraj njih sve cool, samo čekam da me netki primi za ruku, ali ništa... nije bilo ni sačekuša ni ispod tribine
miran i tolerantan narod
[uredio ian wright - 22. lipnja 2020. u 13:19]