Krmenčik u Indoneziji ilitiga KraTKA pRiča o USPonU I pAdU nAŠEG MichAelA

Krmenčik je Viktorijino dijete, ali dugo je bio ignoriran i vrtio se po drugoligaškim posudbama, dok je Viktoria godinama trpjela jer nije imala pravog killera u napadu

onda su ga jedne sezone ostavili jer je ipak već imao 22 godine, pa da isprobaju je li čemu ili je za otpis

tu je zabio nekoliko golova, pa je odlučeno da ostane. Sljedeće sezone je zabio 13 golova, postao prvi topnik ekipe i jedan od najboljih u ligi

2017/18 je zabio 22 gola i tu je već bila i reprezentacija i počelo se pričat o transferu van 

početkom 2019. je sve bilo dogovoreno s Bruggeom, ali se teško ozlijedio, Belgijanci su odustali od transfera i počela je neizvjesnost. Nije ga bilo na terenu pola godine, nakon ozljede se vraćao vrlo polako, ali je ipak uspio ulovit formu i Brugge se javio opet. 6 milijuna eura i pakirao se za Belgiju

tamo je bila katastrofa. Za Brugge je to bio vrlo skup transfer i očekivali su velike stvari odmah, ali naš Michael se nekako nije snašao, nije mu se dao učit jezik (Krmančik kaže da je belgijski pretežak. Da, belgijski), nekako nije to ozbiljno shvatio, to je bila ona korona polusezona kada se četri mjeseca uopće nije igralo i nakon samo jedne pune sezone su Belgijanci odlučili da to nije to. Poslali ga na posudbu u PAOK, tamo mu je krenulo dosta bolje, zabio neke golove, ali Grci nisu imali novaca za otkup, pa je vraćen u Brugge

opet nisu znali što bi s njim, ali se javila Slavia, u vječnoj potrazi za killerom u napadu. Bilo je dogovoreno da posudba postane obavezan otkup ako se Slavia plasira u LP, ali dogovor je pao u vodu u pretkolu pod kopitima zla Myrta Uzunija i Eldara Civića u dresu Ferencvarosa

u fizički ekstremno zahtjevnom nogometu Jindricha Trpišovskog gdje svi napadaju i svi se brane i sve to rade u petoj brzini se nije baš snašao. Sasvim očekivano, ali Trpiš voli eksperimentirat, klub ima love za njegove skupe zaebancije, pa ajde. Najviše se istakao proslavom gola u susretu protiv svoje Viktorije, kada je čupao, faulirao, udarao, skoro se potukao s dojučerašnjim suigračima Beauguelom i Choryjem, skakao prilikom proslave gola, udarao se u prsa, provocirao Viktorijine navijače, ljubio Slavijin grb i radio sve ono što ga je zauvijek otpisalo u očima navijača kluba iz Plzenja, ali Slavijine nikad nije uspio pridobiti

još je jesen bila i kako-tako, ali na proljeće je odigrao doslovno jednu utakmicu. Situacija mu je postala nemoguća: u Belgiji ga nisu htjeli, otkupni zahtjev je bio previsok, plaća mu je velika - u Češkoj više nije imao opcija, a njemu se baš nije htjelo seljakati... sada se opet trebao javiti u Brugge, pa da mu nađu nešto novo, pa je završio u Jakarti. Nitko ne piše u kakvom točnom aranžmanu, da li je na posudbi ili je Persija dala nekakvu lovu Belgijancima

uglavnom, za njega izgleda da je s 29 godina završio ozbiljnu karijeru