Ian ih je izustija baš, pa me motiviralo da napišen tekstić o njima jer san čita o njima zadnjih par tjedana. Tromso je skroz interesantna ekipa. A i grad isto.

Znaju ubost sa mladin igračima i ukomporirat prosječne nordijske igrače u sustav sa njima. Trener in je vrlo talentirani 36-godišnji Jorgen Vik, koji se do prije 2 godine mučija sa licencom, pa je bija pomoćni na papiru, sa 3-5-2 sustavon di se dominantno igra sredinom terena, s tim da međuprostor zakrpaju stoperi i napadači sa strane u paru sa wing-bekovima koji su ključna okosnica ekipe jer upravo radi te suradnje i krpanja defanzivnih rupa moraju stalno gori-doli. A u sredini se igra sa masu direktne kombinatorike s povremenin dugim pasom šta izolira wing-beka u gol šansu ili da asistira jednome od napadača. Vezni igrači isto moraju bit homogeni jer em stvaraju višak u sredini prisustvon i dodavanjima, em stvaraju trokute u međuprostoru. Defanzivni blok je sridnji, ali nordijski presing i intenzitet su tu.

Nedavno in je otiša Abubacarr Kinteh, gambijski winderkid stoper, '06 godište, kojeg je želilo doslovno 20-ak klubova iz vrha ili pri vrhu Europe u.....Saudijsku Arabiju, na šta su svi ostali jako razočarani. To je u zadnjih godina posta zabrinjavajuć trend u rastu kod mladih igrača. Cijena - prava sitnica, 6.5 milijuna eura.
Od stopera za istaknit je i 23-godišnji gore spomenuti Tobias Guddal, impozantne visine od 2.01 cm, ali sa zavidnon tehnikom za stopera, pogotovo te visine...generalno Vik voli da mu bar dva stopera budu tehnički potkovana jer su u sridnjen bloku i tribaju znat dodat duge malo bolje od prosjeka. Kinteh je tu isto bija odličan. Tobias za svoju visinu nije čak ni pretjerano spor. Norveški Radeljić, basically, ali mlađi. Čamia po Bryne-u i posudbama iz istog godinama do lita 2025. Eventualno dobija i poziv za repstaciju na jesen protiv Finske, ali nije debitira. Traže ga upravo Sparta Prag i Tolouse, cijena se vrti oko 4-5 milijuna eura.

Livi wingbek in je 20-godišnji šveđanin Alexander Warneryd iz Vasterasa, doveden za 750k lani, koji jako efikasno prati Vikov sustav, 12 nastupa, 2 gola, 3 asistencije. Bit će i on velik transfer eventualno. Prije njega je bija odličan Runar Norheim, 2005. godište, ali je transferiran pomalo razočaravajuće u Nordsjealland za samo 2 i kusur milijuna eura.

Desni wingbek Leo Cornic (nije naš) koji je godinama prosjek norveške lige prošlu sezonu je lipo zablista. Veliki potencijal za istaknit je i polušpica neosporno moćnog vikinškog imena - Troy Nyhammer. 19-godišnjak doveden iz Haugesunda za malo manje od milijun eura a već ima solidan učinak od 3 gola u 12 nastupa.

Spičkali su 4.3 milijuna eura na transfere u zadnjih godina, za sad se i ne može baš potpuno reć da se isplatilo, jer nisu prodavali izuzev Kinteha igrače za banoslovne cifre i nisu dosegli osim plasmana u Europu nijedan veći cilj. Najbolje prodaje prije Kinteha u povijesti su bili El Madji Haick Diouf, livi bek, u Slaviu za 5.5 milijuna i Lasse Nordas, špic, u Luton za 3.5 milijuna. Nisu nikad prije bili poznati po banoslovnim prodajama. Prošlosezonski glavni centarfor Vegard Erlien, iako ništa posebno igrač, je otiša npr. besplatno u Real Valladolid.

I na kraju, man of the hour, Jens Hjerto-Dahl, domaće dite, U-21 repstativac, kljusina od 1.94 m. Pozicija centralni vezni, može igrat i defanzivnog i ofenzivnog. Spor ko blato, trom, ali ima kondiciju i ima njuh za gol i kreativna dodavanja...a i ostatak ekipe je toliko fizički superioran nad većinom da ga efikasno pokriju dobar dio vrimena. Plus, ima najviše dodira i oko 3 udarca po utakmici, tako da je jasno da većina akcija i počinje i završava upravo priko njega.

Ka i Kinteha, želi ga pola Europe, ali predsjednik Tromsa je pretjera sa traženon cijenom od 10 milijuna eura. Rangers ga je tija uzest npr. za 6, Cardiff za 7, sve odbijeno. Ali nema teorije da ostane u klubu do kraja kolovoza, to je samo pitanje vrimena. Pitanje je kako će njegov manjak brzine bit preveden u boljin ligama. Ima sad učinak od 14 nastupa, 7 golova i 2 asista u ligi... te traljavo opucani i promašeni penal protiv češkog Hradeca u 2. pretkolu EL. Dominacija u svin parametrima, 18:6 udarci, 9:1 udarci u okvir i klasični norveški choke od 0:1 nakon promašenog penala. Ali jednostavno su bolja i ekipa i u uzvratu bi tribali dobit. Premda u uzvratu nema umjetne trave, ali razlika u kvaliteti se vidi.

Nikad do sad ligu nisu osvojili. Najbliži su bili 2011., pet bodova kratki, drugo misto. Drugo misto su još osvojili 1990. Svako 5-10 godina ispadnu iz prve lige pa se ekspresno vrate. Kroz povijest imaju reputaciju za domaći stadion kao tvrđavu jer kod kuće radi vrimenskih prilika i umjetne trave na svom stadionu od 6k ljudi imaju ogromnu prednost. Problem je šta su rezultati u gostima često suprotni.

U Europi je to isto dolazilo često do izražaja, najfamozniji slučaj iz 1997., druga runda Kupa Prvaka, kad su u sri arktičke oluje, ali doslovne, po snigu i narančastin balunom dobili Chelsea 3:2, da bi na Stamford Bridge-u bivali razbijeni 7:1. Prije njih su izbacili Zagreb.

Najveći uspjeh je stiga 2005/06, kad su igrali Europu po prvi put nakon 8 godina i kad su u zadnjen pretkolu kup UEFA izbacili Galatasaray sa 1:0 kući i 1:1 u gostima. U grupama su bili zadnji, ali nitko nije zamjeria. Dobili Crvenu Zvezdu 3:1. Od tad se kronično muče sa chokeanjem kad zagusti, ka i mnogi norveški klubovi. 2010. je baš bila velika šteta, nakon šta su u 3. pretkolu tad novo-uvedene EL izbacili rutinski naš Slaven Belupo, koji je tad bija odličan u Europi, u play-offu prvu utakmicu u gostima kod Athletic Bilbao-a imali 1:2 do 86' nakon čega su do '90 popili dva gola, za 3:2 je zabija čuveni Fernando Llorente. Druga utakmica nedovoljnih 1:1. 2012-13, opet play-off EL, Partizan; odlična partija i 3:2 u Tromsu, u gostima na golove u gostima ispali golom Partizana u '75. 2013-14 roler-koster emocija; na penale izbacili mučno luksemburški Differdange u 3. pretkolu, Bešiktaš ih u play-offu izbacija nakon 2:1 pobjede u Tromsu i 0:2 poraza u Istanbulu. ALI, Bešiktaša je diskvalificralo radi namištenja utakmica pa je Tromso biva blagoslovljen plasmanon u grupe EL, po prvi put nakon 8 godina. Grupa: Tottenham, Anzhi, Sheriff - katastrofa, 1 bod u 6 utakmica. Sezonu iza u 2. pretkolu šokantno ispali od farskog Vikingura kojeg je pretkolo iza Rijeka takoreć razbila. Pa onda 24-25 nakon 10 godina izbivanja i re-buildinga kluba, ispali od bezveznog škotskog Kilmarnocka u 2. pretkolu. I sad se opet povijest izgleda ponavlja, bolja su ekipa od Hradeca, to se točno vidi, u momentumu su, pri vrhu tablice lige, ali mentalitet i motivacija su ekvivalent sprovodu. Ah taj, hladni sjever. Kako Bodo može... kad bi sad ušli bar u KL, strašno bi se stabilizirali, jer bi vjv dosegli bar osminu finala i uz prodaje koje su na pomolu, bila bi to lipa para. Klub ima enormnog potencijala, odličnu skaut službu, trenera i upravu, ali koči ih mentalitet i gotovo. Prošlu sezonu su imali strašan niz od 9 pobjeda zaredon u startu lige i to se samo ugasilo iz vedra neba.

Klub je sam po sebi najsjeverniji profesionalni klub na svitu, te grad ima puno titula za ''najsjeverniji xy u Europi/na svitu''. Od 1960. do danas je doša od broja stanovnika nivoa Sinja do broja stanovnika nivoa Zadra. 1960-ih se u tad primarno ribarskon gradu otvorilo sveučilište, aerodrom, most i podvodni tunel priko druge strane grada i u tom periodu se naselilo priko 20 000 ljudi. Stanovništvo samo raste od tad. Klima čak i nije notorni problem, iako naravno zna sa vrimena na vrime bit. Ista stvar vridi i za grad Bodo. Morske struje u blizini su vlažnije i toplije i kompenziraju za geografski položaj. Bodo je negdi blizu crte di počinje arktički krug, dok je Tromso debelo iznad, 540 km sjeverno. Jedini sjeverniji grad od Tromsa sa sveučilištem danas je Longyearbyen na Svalbradu. Većina grada je na otočiću Tromsoya, a nakon izgradnje mosta, usljedila je i ekspanzija dakako.

Jedna od fascinantnijih scena je bila prije godinu dana kad su ugostili Molde tokom ponoćnog sunca, u 11ipo navečer. Fenomenalan osjećaj za mnoge. Spomenuti Bodo im je oduvik glavni arktički rival, i sjeverniji dio zemlje se kulturološki osjeća pomalo odvojeno od ostatka države pa nema baš velike simpatije prema klubovima sa južnijeg i glavnijeg dila Norveške. Do 1970-ih klubovima sa sjevera Norveške savez nije dozvoljava sudjelovat u kupu i ligi, zbog čega i nemaju izraženijih uspjeha u povijesti, iako je osnovan 1920. Prvi norveški klub sa sjevera na profesionalnon nivou je bia Mjolner iz gradića Narvika, između Bode i Tromsa, 1972. Arktički rivalitet nije toksičan, već više baziran na love-hate odnosu i neritko igrači iz jednog kluba idu u drugi i obrnuto. Premda, Tromso je veći grad za cca 40k stanovnika, pa malo regionalizma postoji, jer Tromso tobože mora uvik bit baja na sjeveru, pa je fanovima Bode ovaj uspjeh kluba dosta sladak. Ali navijači Tromsa uglavnom podržavaju Bodu u Europi, bez obzira na to šta se obogaćuju puno više od ostalih. Dosta više ih podržavaju nego na jugu npr.