druženje, zaebancija, kockarsko iščekivanje koga ćeš dobiti prilikom otvaranja paketića i zašto baš nekog blesavog Korejanca po peti put, razmjena sličica, komunikacija s ljudima

drugo:

Ako je album dobro napravljen, to je sjajan povijesni izvor. Možeš vidit stadione, slike igrača, nekad i trenere. Nema boljeg nego kada pet dana prije početka SP, ti već po faci znaš sve Urugvajce koji će igrat na SP. Znaš im face, znaš gdje igraju, znaš na kojoj poziciji igraju

album za Euro 88 je imao tablicu s međusobnim rezultatima kroz povijest. To je bilo prvi puta za 99% stanovnika Jugoslavije da su saznali kako je nekada postojala reprezentacija Hrvatske, jer je na stranicama albuma gdje su bile predstavljene Njemačka i Italija objavljen skor koji imaju protiv Hrvatske. Nemam pojma kako to netko nije cenzurirao. Ali vjerojatno zato jer je to original Panini, pa je bilo ili ćete izdati album kako smo mi zamislili ili nikako

ti stariji albumi su imali i rezultate koje je ta repre napravila između dva SP ili dva EP

sve se te podatke, slike igrača i sve ostalo može danas vidjeti s dva klika mišem, ali sasvim drukčiji, osobni i nostalgični osjećaj je kada u ruci držiš poluraspadnuti album Mexico '86, dođeš do Brazila, sličica Eder i moj sedmogodišnji brat kojemu je bilo jako duhovito da olovkom doda P ispred imena

pa ti rezultati pisani rukom...

moji albumi su išarani, nepotpuni, poluraspadnuti, ali nema novaca za koje bih ih prodao. Ajde serem, dao bi ih za 10 000 eura. Više mi vrijede emotivno nego kroz novac. To je početna cijena