Čestitke Rijeci na zasluženoj pobjedi.
Tužna je ova Istra - ne može dva dodavanja povezati. Nitko ne može zadržati loptu, ma zagraditi - kamoli zadržati. Na bilo kojem dijelu terena se izvrši presing na njima oni se raspadaju k'o male curice i gube loptu u roku od nekoliko sekunda.
Ne postoji nikakva forma momčadi na terenu izvan bunker formacije ispred gola - čak ni u tranziciji. Sve je to dosta tužno s neke prosječne perspektive europskog nogometa. Pamić nije čudotvorac, ali nisu ni ti momci košarkaši-priučeni nogometaši pa da moraju tako tužno izgledati na terenu. Igrači stoje ili na metar jedan od drugoga pa se sudaraju i gube loptu ili imaju rupetine... Mah.
Čini se da su sve skupa predobri dečki pa ni agresivni ne znaju bit previše - mislim agresivni u korektnom fair play duhu igre. Ne mislim na mesarenje, naravno. Momčad bez glave i repa s minimumom talenta.
Svaka im čast što su dogurali do polufinala kupa mada to pruža tužnu perspektivu na protivnike koje su porazili.
Takvo je stanje Istre i današnje lige. Valja biti realan pa na toj realnoj kritici izgraditi promjene na bolje. Na apologetskim traktatima i pokrivanju rupa se nikad nije izgradilo ništa solidno, a kamoli dugotrajno.
Je li to neki sindrom postaje kod nas? Mislim, da su mladi golmani s dobrim refleksima totalne trube za ispucavanje lopte ili jednostavno razvijamo takvu ''školu''.
[uredio Dropshotski - 19. ožujka 2014. u 20:06]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...