moje prvo SP je bilo '82, ali se sjecam samo Juginih utakmica, psovanja starog na danskog suca i Honduras i Poljaka s plavim brcicima, ostatak mi nije bio interesantan ...

prvo veliko natjecanje kojeg se potpuno sjecam je bilo EP '84 i blamaza Juge ondje, tako da pod ovaj topic spada tek SP'86...

mene je u ono vrijeme fascinirala Danska... valjda pod utjecajem onih strasnih 0:5 iz Francuske dvije godine ranije  ... Olsen, Krogh, Elkjaer, Lerby, tada klinac Michael Laudrup, stari Simonsen... prosetali su se vrlo jakom skupinom (Njemacka, Skotska, Urugvaj - tri pobjede), igrali femnomenalno i s pravom bili "dark horse" i kada su trebali nastaviti put dalje, pali su u drugom krugu 1:5 od Spanjolaca, 4 gola Butraguena... svi mi klinci smo onda na tjedan dana bili Butragueno  ... kasnije su Spanjolci pali od Belgijanaca (pa smo svi bili Jean-Marie Pfaff, Frenky & Leo Van der Elst, Alex Czerniatinsky i cudo od djeteta Enzo Scifo)...

inace, prvenstvo je obiljezio mali zeleni... nikad prije i nikad poslije nece jedan igrac sam donijeti svojoj zemlji naslov prvaka svijeta... bez njega, Argentina je bila jedna solidna, ali ipak prosjecna momcad... cetiri godine kasnije je gotovo uspio ponovno, opet s losom Argentinom... istu stvar je napravio s provincijskim Napolijem i bez obzira na to sto je radio i kakav je kao covjek, on je za mene najveci u svojem sportu... stavite Ronaldinha u Santander i zavrsit ce kao Denilson...

naravno, '86 sam mrzio Bugare i Plamena Getova, prvi put vidio Marokance, mrzio Paragvaj zbog boje dresova   i jedini u ulici navijao za Argentinu (jer su svi bili za Brazil)... naklonost prema gauchosima je ostala do danas...

'90 su prvaci trebali biti Nizozemci... sjajna momcad, prvaci Europe, ali nesto ih je presjeklo: bit ce da ih je iscrpila teska skupina na pocetku (Engleska, Irska, Egipat) ili rasno pitanje unutar momcadi (to se tada prvi put spomenulo)... ili je ipak problem u tome sto su prerano naletjeli na Nijemce...

miss simpatije je meni osobno bila Kostarika: tukli su Skote i Svedjane i u drugom krugu ispali od Cehoslovaka... ostatak svijeta sjeca se tog SP zbog Kameruna...

ja sam se morao skrivat po ulici kad je Caniggia u '77 zabio Brazilu za konacnih 1:0, kojim je cijelo prvenstvo losa i bezvezna Argentina eliminirala ljubimca svih neutralaca... svi su nekako ocekivali finale Italija - Brazil i oboje ih je sxebala Argentina ... ruku na srce, taj Brazil je bas bio nikakav, u nekoj prijelaznoj fazi i nisu ni zasluzili otici dalje...

a ARG je unistila i sanse posljednje reprezentacije Juge... Osim je isao utabanim stazama i natrpao momcad s deset Bosanaca koji su odmah dobili po piksi protiv Svaba, pa su se malo oporavljali u ostale dvije utakmice... Spanjolce smo tukli i onda je dosla ta legendarna tekma u cetvrtfinalu... naravno, u masovnoj memoriji od Vardara do Triglava smo tada trebali biti prvaci svijeta  ... no, moram ipak priznat da sam nakon toga mrzio Argentince nekih godinu dana, dok nisam na Screensportu (jel se sjeca netko tog programa?) vidio isjecke iz Copa Americe '91, gdje je zasjala nova zvijezda po imenu Gabriel Omar B....

A gde je bilo SP 96?

 o ovome smo mogli i pod Nogometna nostalgija ali može i ovako...dakle,moje prvo SP je ono 1970. kad sam radio prve korake pa ga ne mogu pamtiti...prvo što pamtim je Muenchen 1974,okrugle sličice s karikaturama nogometaša (e da mi je to negdje pronaći...),naših 9:0 protiv Zaira ali i 0:2 protiv Njemačke...pamtim i to da sam,iako dijete,uvelike pizdio 'zašto lijevo krilo igra Džajić a ne moj IDOL Šurjak'...pamtim i Cruyffa,i Rivelinha,i Bogićevića,no iskreno sve nekako kroz maglu...

...ali već 1978. slika mi je jasnija,tad sam već vozio svoj prvi bicikl i imao polomljena koljena od nogometa u dvorištu...jel' dobro pamtim da je to SP bilo negdje u listopadu?(Mile?Kauboj?)...naravno da pamtim i ja papiriće na terenu,ali i argentinsku namještaljku za 6:0 protiv Perua...inače,tad sam obožavao Nizozemca Rensenbrinka,uvijek sam htio biti baš Rensenbrink...(zašto uvijek lijeva krila?)...čini mi se da je tad Paolo Rossi debitirao za Talijane,a dobro pamtim Bettegu i Causia...i naravno Kempesa...

...a 1982.slika je već kristalno jasna,već tri mjeseca prije prve utakmice sa Sjevernom Irskom bio sam nervozan...bio sam naime uvjeren da ćemo biti svjetski prvaci a da će Šurjak biti proglašen najboljim igračem svijeta...no ispalo je kako je ispalo...i uvijek me ulovi toga kad pomislim kako je Gudelj trebao biti svjetski igrač,i kako je Mlinarić trebao igrati umjesto Šljive ()...tad sam počeo obožavati Brazilčane,Falcao-Socrates-Zico-Eder...meni se opet Eder najviše svidjao (opet lijevo krilo...??),taj je imao top u lijevoj nozi...kako sam samo bio tužan kad ispadoše od Talijana 2:3...ali ono što mi je najupečatljivije je možda jedna od 3-4 najbolje utakmice koje sam ikad gledao,polufinale Francuska-Njemačka u Sevilli,kad sam bio ljut što za Švabe ne igra Schuster kojeg sam silno volio(barem on nije lijevo krilo...)pa sam onako bez veze počeo navijati za pijetlove koji su apropos imali sjajnu momčad (Platini,Rochetaux,Six,Giresse,Tigana,...)i posve nesretno ispali...