klasika... tema o Dinamu, a najvise upisa "zabrinutih i zacudjenih" hajdukovaca

Ne brinem ja uopće o Dinamovim godinama, zašto bi brinuo?
A šta ti imaš s HAŠK-om? Imaš i ti svoj klub, Dinamo, i njegove brige...
Samo me zbunjuje ovo falsificiranje, zašto netko krade povijest kluba koji poštujem jer je bio Hajdukov najveći konkurent do svog gašenja.

a sta ti uopce imas s tim?

Ima jedna priča, a ide ovako:

Godine 1911. osnovan je HNK Hajduk. Klub je normalno egzistirao dugi niz godina i osvajao trofeje. A onda je došlo do strašnih političkih turbulencija. Na vlast je došao režim koji se prema tom klubu odnosio neprijateljski i HNK Hajduk je rasformiran. De facto to znači da je prestao postojati, ali njihovi navijači tvrde da je klub samo nastavio egzistirati pod drugim imenom sve do promjene povijesnih okolnosti.

Okolnosti se mijenjaju, neprijateljski režim pada, a na vlast dolazi novi, prijateljski režim. Novoosnovani klub - NK Narodno Oslobodilačke Vojske Jugoslavije, preuzima ime i naslijeđe ugašenog HNK Hajduka. Klub nastavlja funkcionirati kao nasljednik HNK Hajduka, ali pod imenom NK Hajduk. To traje sve do nove promjene režima kada klub ponovno mijenja ime, ovaj put u HNK Hajduk i time je krug zatvoren. Danas taj klub tvrdi da je star 100 godina.

A postoji i još jedna priča koja ide ovako:

Godine 1911. osnovan je HŠK Građanski. Klub je normalno egzistirao dugi niz godina i osvajao trofeje. A onda je došlo do strašnih političkih turbulencija. Na vlast je došao režim koji se prema tom klubu odnosio neprijateljski i HŠK Građanski je rasformiran. De facto to znači da je prestao postojati, ali njihovi navijači tvrde da je klub samo nastavio egzistirati pod drugim imenom sve do promjene povijesnih okolnosti.

Okolnosti se mijenjaju, neprijateljski režim pada, a na vlast dolazi novi, (navodno) prijateljski režim. Klubu koji je preuzeo naslijeđe HŠK Građanskog želi se vratiti njegovo staro ime i time zatvoriti krug, ali novi režim se pokazuje također neprijateljskim i mijenja klubu imena, te mu prekraja povijest. Napokon pada i taj režim, dolazi demokracija i klubu se vraća ime pod kojim je djelovao prethodnih 50 godina. Danas se želi klubu vratiti oteta povijest kroz promjenu imena u GNK Dinamo, i time napokon zatvoriti krug.


Dakle, imamo dvije vrlo slične, gotovo jednake priče i dva kluba vrlo sličnih sudbina. Unatoč tome, jednom klubu se dopušta da baštini čitavu svoju povijest (bez obzira na očite "nekonzistentnosti") dok se drugome svim silama pokušava zabraniti da uopće ima povijest.

Zaključak je sljedeći:

Problem nije u želji za jednakom prošlošću. Problem je u nejednakoj sadašnjosti. Jedan klub ima trofeje i moć, njegova je sadašnjost i budućnost. Drugi klub ima samo prošlost i tih 100 godina. Jer ako im "uzmemo" i to, što im ostaje? Dva dvoranska prvenstva?

Bogzna da ih ponosno ističu na svom sajtu.

Evo i prilog s jednog drugog foruma... Sudionik događanja iz 1945.

Profesor Miro Mihovilović:
[QUOTE]Pokušavajući proniknuti u povijest zagrebačkoga nogometa, a posebice u
povijesni slijed današnjega Dinama, >>katedru<< ćemo svakako prepustiti
profesoru Miri Mihoviloviću. Štoviše, usudit ćemo se istaknuti da
svaka rasprava vezana uz ovu temu nije vjerodostojna ako pritom ne
uključuje i predavačku notu ovoga svjetski uglednoga sveučilišnog
profesora, doktora psihologije. Uostalom, dovoljno je samo i
odškrinuti vrata Mihovilovićeve biografije da bi vas zapljusnuo mlaz
impresivnih podataka iz životopisa: Povjesničar sporta, doktor
znanosti, bivši direktor, istraživač i docent u Zavodu za fizički
odgoj, sveučilišni profesor na Fakultetu za fizičku kulturu, kao i na
arhitektonskom, medicinskom i ekonomskom fakultetu te na
postdiplomskom studiju u Dubrovniku, znanstveni savjetnik, inicijator
organizacije sporta na sveučilištu, nekad glavni urednik sportske
stručne biblioteke Saveza sportova Hrvatske, autor čija bibliografija
broji oko 400 radova, nekad ponajbolji europski vaterpolski vratar,
sudionik olimpijskih igara, kasnije trener i sudac, predavač na
stručnim i znanstvenim konferencijama i kongresima u zemlji i
inozemstvu i dobitnik brojnih diploma i nagrada, dugogodišnji član
HAŠK-a. I ono što je za konkretnu temu posebno bitno: izravni je
sudionik osnivačke Skupštine NK Dinamo održane 9. lipnja 1945.

Nikad komunist
Dakle, između ovakve biografije i nonšalantno paušalnog tumačenja
povijesti na kakve nerijetko znamo naletjeti, opredijelili smo se za
znanstvenu crtu. Jasno, katkad i znanstvenici pokleknu pred navijačkim
emocijama pa vole kozmetički dotjerivati povijest. No, tko god bi to
pokušao pripisati i profesoru Mihoviloviću razoružat će ga podatak da
je rođeni Splićanin i veliki navijač Hajduka. Za sebe kaže da je
uvijek bio vjernik, a pritom ipak imao i velike funkcije. >>Nisam bio
komunist. Da su imali drugoga, ne bih ja bio ni direktor, ni redoviti
profesor, istraživač, stručni tajnik...<< Mihovilović je, dakle, na
Dinamovoj osnivačkoj skupštini sudjelovao u statusu stručnog tajnika
ZEFIOH-a, Zemaljskoga fiskulturnog odbora Hrvatske, i kao takav je
pozdravio cijeli skup. Nova je vlast u to vrijeme osnivala fiskulturna
društva po sovjetskoj matrici, na bazi sindikalnih struktura.
Neutralna imena umjesto nacionalnih
>>Čim se bavimo poviješću, moramo biti objektivni, inače nema ništa. U
protivnom ćemo sami sebe dovesti u kontradikciju s nekim događajima<<,
posebno ističe Mihovilović i dodaje: >>Zvali su me na seminare koje je
ZAVNOH držao u našim županijama, tadašnjim kotarima, koji će biti
voditelji državne linije u fizičkoj kulturi. Dobio sam poziv da
stručno zastupam koncepciju Hrvatske na osnivačkoj skupštini u
Beogradu. Bili su ondje ljudi koji se ne razumiju previše, ali - vole
sport. Pitali su me kakav bi sustav organizacije sporta i fizičke
kulture valjalo provesti u Hrvatskoj, a rekao sam - klub, podsavez,
nacionalni savez, potom međunarodni savez, pa olimpijski odbor.
Odjednom se dignuo jedan visoki čovjek. Komplimentirao mi je kao
velikom sportašu, ali i rekao da ja ne znam kakav treba biti sustav
sporta u socijalističkim zemljama, pa naglasio: 'Upravo sam došao s
kursa iz Moskve, gdje sam bio mjesec dana i - kombinacija nije ta!'
Potom sam bio zadužen na Dinamovoj skupštini iznijeti tu njihovu, novu
koncepciju. Nisam bio ovlašten sudjelovati u raspravi o imenu<<,
prisjetio se Mihovilović. Dinamovo je ime predložio ing. Herman
Mattes, nekad zagrebački načelnik. >>Većina je prisutnih vjerovala da
će se obnoviti najpopularniji zagrebački klub Građanski, no ja sam
znao kakva je odluka skupštine u Beogradu. Ali, ostalo je jasno da
nazivom Dinamo nikad nije ispustio onaj prvi kontinuitet, dakle
kontinuitet purgerskog društva iz 1911. godine. Tada je to bila Austro-
Ugarska, potom je došao prijelaz u Kraljevinu Jugoslaviju, a nakon
toga na socijalističku Jugoslaviju, gdje je skupština vidjela
neprijatelja u prefiksima. To je, zapravo, došlo po Informbirou, koji
je rekao: 'Nemojte nacionalno, dosta je tih problema, dajte neutralna
imena.' Dakle, možemo kazati da Dinamo nastavlja kontinuitet što se
tiče imena. Ovo su purgeri, purgerski klub. Dinamo nastavlja
kontinuitet Građanskog i to je osnovno. Publika je ostala ista.<<
 
http://www.forum.hr/showthread.php?p=31782593

Vjerojatno si htio reći kako je većina igrača Građanskog "zbog služenja ustaškom režimu" bila prisiljena napustiti rodni grad, obitelj, prijetelje i sve lijepo i otići u Beograd te tako "iskupiti grijehe".