Mnogi taj podatak vjerojatno ne znaju, a otkriva ga brat jednog od najboljih igrača koje je ovaj stogodišnji klub ikad imao: legendarni Stjepan Bobek, koji je 1944. i 1945. godine nastupao za Građanski, ima i jedan nastup za Dinamo! Bilo je to 9. ožujka 1949. godine u Beču, u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Austrije, u kojoj je Dinamo slavio 5:2.

– Da, Štef je nastupio za Dinamo kao gost, kao i Zlatko Čajkovski – priča Otto Bobek (84), koji živi u zagrebačkoj Palmotićevoj i ponosno evocira uspomene na pokojnog brata.

– I, znate, u tom razdoblju, kada je već bio igrač Partizana, jako je patio za Zagrebom i želio se vratiti u Dinamo. Bio mu je završen vojni rok i samo je netko iz maksimirskog kluba trebao reći: “Štef, dođite, Dinamo vas zove”. Ali, taj poziv nije dočekao, kao da im nije bio zanimljiv – prisjeća se Otto Bobek, nekada nogometaš Lokomotive, poslije dugogodišnji trener i zaslužan sportski djelatnik.

Zaljubljen u Zdenku

Na žalost, iako je bio zaljubljen u Zagreb i Zagrepčanku Zdenku, Stjepan Bobek prisilno se u jesen 1945. godine preselio u Beograd. Bila je to naredba generalštaba tadašnje JNA, koji je u Partizanu okupljao najbolje mlade nogometaše u bivšoj državi želeći ojačati novoosnovani NK Partizan (osnovan 4. listopada 1945.).

Osim Stjepana Bobeka, u Partizan su se iz Građanskog preselili i velikani zagrebačkog nogometa poput Franje Glasera, Miroslava Brozovića, Florijana Matekala, haškovca Zlatka Čajkovskog...

Mladi Bobek, dečko iz zagrebačkog Trnja, nije imao izbora, išao je u Beograd teška srca.

– U početku je patio jer Zdenka nije željela otići iz Zagreba. Poslije je Štef u Beogradu upoznao svoju buduću suprugu Olgu Janković, kćer generala Radivoja Jankovića, potpisnika kapitulacije Kraljevine Jugoslavije. Imaju dvije kćeri, Stelu i Irenu.

Tuđman ga je pozvao

Uz Bernarda Vukasa, koji je spletom okolnosti završio u Hajduku, Stjepan Bobek najveći je zagrebački nogometaš koji je vrhunsku karijeru ostvario izvan rodnoga grada. Legenda je postao u Partizanu. Tako je u Beogradu i tretiran, premda se potkraj ‘90-ih želio preseliti u Zagreb. Otto Bobek:

– Pozvao ga je Tuđman i ponudio mu zamjenski stan u Zagrebu. Štef je bio zainteresiran, želio se vratiti, no na zamolbu kćeri ipak je ostao čuvati njihov stan u Beogradu, kako bi ga obitelj mogla naslijediti – kaže mlađi brat Bobek.

Tvrdi kako se NK Partizan u Štefovoj jeseni života, nakon što je 1999. godine ostao udovac, brinuo da mu ničega ne nedostaje. Svakodnevno je dobivao hranu iz restorana, a omiljena njegovateljica Vera Svičer brinula se za njega do posljednjega dana. Stjepan Bobek umro je u kolovozu 2010. godine.