95 godina NK Croatije
29. prosinca 1998
Svečanom akademijom »Dok je srca bit će i Kroacije« obilježena je 95. obljetnica NK Croatije / Croatia se ne želi odreći zagrebačke nogometne tradicije i to je jedini razlog što smo pod svetim imenom Croatije sjedinili sva tri najslavnija zagrebačka nogometna kluba: HAŠK, Građanski i Dinamo, kaže predsjednik Skupštine NK Croatije Zlatko Vitez
PREDRAG JURIŠIĆ
ZAGREB, 28. prosinca - HAŠK, Građanski i Dinamo pretopljeni u jedno, u Croatiju, u kontinuiranih 95 godina organiziranoga igranja nogometa u Zagrebu. Svečanom akademijom »Dok je srca bit će i Kroacije« obilježena je 95. obljetnica Nogometnog kluba Croatia, koji je, eto, udružio najuspješnije zagrebačke nogometne kolektive, pa će tako u Croatijinome muzeju na maksimirskom stadionu biti pohranjeno ukupno 27 pokala, koje su spomenuti klubovi osvojili unazad 95 godina.
Nogomet se u Zagrebu počeo igrati krajem prošloga stoljeća, kad je Franjo Bučar 1893. donio prvu nogometnu loptu u hrvatsku metropolu. I nije trebalo dugo čekati, pa da to igranje nogometa bude organizirano na klupskoj razini. Naime, devetorica studenata Zagrebačkog sveučilišta osnovali su 6. studenoga 1903. godine u gostionici »Mirna koliba« Hrvatski akademski športski klub - HAŠK! U almanasima su zapisana imena osnivača: August Adam, Dragutin Albrecht, Petar Čerlek, Vjekoslav Jurković, Marko Kostrenčić, Oskar Mohr, Lav Wodwžka, Krešimir Miskić i Hinko Würth bili su najaktivniji među ondašnjih zagrebačkih 400 akademičara i inicijativu su brzo proveli u djelo. I na temeljima HAŠK-a, na toj 1903. godini, NK Croatia slavi 95. obljetnicu.
Osam godina nakon osnivanja HAŠK-a, 1911. godine, u Zagrebu je osnovan I. hrvatski građanski klub, čije je ime skraćeno u - Građanski! I ovaj je klub pronio slavu hrvatskoga nogometa. Građanski je bio, može se tako reći, klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare. Dok je u HAŠK-u nogomet bio tek jedna od ravnopravnih sportskih sekcija, u Građanskom je sportska sekcija bila najvažnija, a tridesetih godina Građanski je postao isključivo nogometni klub. U razdoblju od 1911. do 1945. godine, Građanski je osvojio šest državnih prvenstava (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.), dok je HAŠK samo jednom (1938.) bio prvak.
Golemo je suparništvo vladalo između »akademičara« (HAŠK), koji su igrali u crvenim majicama i »purgera« (Građanski), čija je osnovna boja bila plava. I to se suparništvo osjeća i danas, dovoljno je nekoliko sekundi čuti ljude starijih naraštaja kad razgovaraju o prošlim vremenima, pa da se u glasu odmah osjeti kojoj je strani stariji gospodin pripadao. No, u jednome su, kažu svjedoci, i »haškovci« i »purgeri« bili složni - u isticanju svoga hrvatstva. Baš kao što je i Dinamo, osnovan nakon Drugoga svjetskog rata, bio simbol hrvatskoga otpora u bivšoj Jugoslaviji...
U prostorijama »Elektre« u Gundulićevoj ulici, osnovan je 8. svibnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić (koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom!) prekinuo je »maštovite« rasprave o imenu kluba (od prijedloga za ime izdvajamo: Bratstvo i jedinstvo, Čelik, Traktor, Pajser...) i zbog tadašnjih čvrstih prijateljskih veza sa SSSR-om, predložio ime Dinamo. Bilo je prihvaćeno, a novoosnovani klub činili su nogometaši HAŠK-a (Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić...) i poglavito Građanskog (Lešnik, Urch, Wölfl, Cimermančić, Jazbinšek, Antolković, Pleše, Belošević, Kokotović, Rais, Medarić...). Za Dinamovu je boju dresova izabrana »purgerska« plava, a do prvoga naslova prvaka Dinamo je došao 1948. godine, trener je bio Mađar Martin Bukovy, koji je zapravo i stvorio onu jaku momčad Građanskog.
Dinamo je u bivšoj Jugoslaviji osvojio četiri naslova prvaka (1948., 1954., 1958. i 1982.) te sedam kupova (1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.). Lakše je »modrima« bilo osvojiti čak i Kup velesajamskih gradova 1967. godine (današnji Kup Uefe), nego biti najboljim u državi. Beogradska je čaršija sve diktirala i čvrsto držala konce, zagrebački i hrvatski nogomet također su na svojoj koži osjetili što znači biti marioneta u tuđim rukama. Dinamo je uistinu bio simbol otpora; dobro je znano da se u onim vremenima govorilo »Ja sam dinamovac«, kako bi se iskazao nacionalni identitet, jer bi rečenica »Ja sam Hrvat« nerijetko vodila u - Staru Gradišku...
Nakon uspostave neovisne Hrvatske, aktualizirana je i (stara) ideja o promjeni imena maksimirskoga kluba da se uklone asocijacije na komunizam. Iako je hrvatski Dinamo bio sasvim drukčiji od ruskoga ili rumunjskog, u lipnju 1991. godine klub je dobio novo ime, nespretnu simbiozu HAŠK-Građanski. Ona je živjela tek nepune dvije godine, nakon čega je uslijedila još jedna promjena i u Maksimir je stiglo sadašnje ime - Croatia. No, Dinamo nije zaboravljen. I dalje se staro ime kluba koristi za vrijeme utakmica, kad se s tribina čuju skandiranja potpore »plavim« nogometašima... A u klupsku je riznicu Croatia donijela osam trofeja - četiri pokala državnog prvaka (1993., 1996., 1997. i 1998.) i četiri kupa (1994., 1996., 1997. i 1998.).
Croatia je, eto, sjedinila HAŠK, Građanski i Dinamo, a u Maksimiru odlučno pobijaju optužbe da su pomirili nepomirljivo, da su pomiješali »vatru i vodu« (HAŠK i Građanski), da je to sjedinjenje identično onome u kojem bi se spojili Milan i Inter, Juventus i Torino, Rim i Lazio, Liverpool i Everton, dakle najveći sportski suparnici. Zato predsjednik Skupštine NK Croatije Zlatko Vitez kaže: »Naviknuti smo, na žalost, na podmetanja. Uvijek ih je bilo, uvijek će ih biti... A reći ću tek ovo: Croatia se ne želi odreći zagrebačke nogometne tradicije i to je jedini razlog što smo pod svetim imenom Croatije sjedinili sva tri najslavnija zagrebačka nogometna kluba, HAŠK, Građanski i Dinamo. Ne ulazeći u dubioznu problematiku rasformiranja HAŠK-a i Građanskog te promjene imena Dinama, Izvršni odbor Croatije smatra da se nemamo razloga stidjeti svoje slavne prošlosti. Niti je zanijekati ili zataškavati. Hajduk se opravdano diči 1911. godinom, kao godinom osnivanja, pa zašto bismo se mi odricali HAŠK-a i Građanskog, klubova od čijih je igrača zapravo i osnovan Dinamo? To je naša prošlost koje se ne smijemo stidjeti, štoviše! Uostalom i danas, kad Croatia uspješno igra u Europi protiv slavnih klubova, svjedoci smo toga da se svi pozivaju na tradiciju i doslovce se natječu u dokazivanju tko je prije osnovan. I to nam je bila jedna od vodilja za ponosnoga proslavljanja 95. obljetnice klupskoga postojanja. Sretni smo što imamo tu svijetlu tradiciju«.
http://www.vjesnik.hr/html/1998/12/29/Teme%20dana.htm