Izjava Josipa Šikića (iz knjige Amiga Magdica, 1996)
- Ja sam vam stanoval, za NDH, u Trnju. A isel sam pomalo napikavati u supice HASK-a. Ali, bilo je to i daleko, tamo je bilo uzletiste, avioni, mama, strah... i malo sam bil tam. No, posle rata, Dinamo. Juniori. I, prva. S Ferkovicem, Kukecom...
Dinamo...
- Da, Ali, u promjeni imena ja sam najcvrsce za Gradjanski. Igral sam, to sam vam rekel, u HASK-u. Ali ja sam i ne samo ja, drukal za "purgere". Divili smo se toj sjajnoj momcadi. Glaser, Oskar, Koka, Lembika, Mara, Cimer, Beli, Milan, Puba, Meho, Bobek.. sve su to za nas bili cudo.
I, zbog te slave, i danas Gradjanski.
- Uvijek. Kakav Dinamo! Ja sam bil u Dinamu. I znam tko su bili kljudi koji su ga vodili. Pazili su da ne budemo Hrvati! Mladici na jugu su u punoj zabludi. Nis ne znaju.
I, ima gipkost.
- Croatia, ako ne Gradjanski, u redu. Ali, ja bih bil najsretniji da je opet Gradjanski. To je bila momcad...
Sika ne moze "without return".
- Pa mi s Velebita, mi smo takvi. Plavi, Purgeri.
Gradjanski...
[uredio dr.t - 19. veljače 2011. u 11:55]