"A ako netko ovo nije prihvatio kao apsolutnu i jedinu istinu, bio je lividiran ili u kasnijem razdoblju poslan na Goli otok ili neki drugi zatvor. Ipak, Purgere niste mogli ušutkati. Naši djedovi i očevi su prenjeli istinu o voljenom klubu. Tiho su pričali svojim sinovim i unucima, a mi sada to širimo dalje.

Njih niste uspjreli ušutkati prijetnjom smrću i zatvorom, nećete ni nas..."

o jeeebote- koje  da ne rečen šta...je, baš zamišljan kako te tata uzea za ručicu i tpotiho odvea u sobu, da susid jozo ne bi čuja škripu parketa, jer vrag je jozo, vlaj dalmatinski, i još komunjara hajdukovac- ko zna bi li na goli otok završili da je čuja kako ti tata kaže: sine, dinamo je u biti građanski, znaš? mi ti u biti živimo da bismo prenosili to znanje s koljena na koljeno- to ti je tajna velike moći. neke tajne ne govore se svima, one se samo nekom šapnu, pa tako ćeš i ti svome sinu jednog dana, znaš. samo pripazi na onoga pizdeka jozu s donjeg kata!
majko mila, ccc... koja prejebena hrabrost...

nije uzeta povijest haška- jer bi van onda falilo trofeja- građanski ih ipak ima više. čisto je praktično.

"Ma pustite Hajduka. Mene osobno oni uopće ne zanimaju. Da kažu kako imaju i 1000 godina, meni bi to bilo u redu i ne bi mi palo na pamet komentirat njihove godine."
ma naravno, ne bi se vi, zg gospoština spuštai na te grane,

"pet povijest. nije se Ndh odrekla, nego je bila prisiljena zbog prijasnjih ugovora (rapalskog, londonskog...) i pitanje podjele dalmacije bilo je aktualno jos o 1915 i nakon zavrsetka rata 1918...."
ama zaboli me zašto- F-A-Š-I-S-T-I i točka. koja jebena hrvatska- banana drćžžava, zemlja policijskog sata,zemlja rasnih zakona, zemlja ubijanja svih koji imaju drukčija krvna zrnca...nikad nisi prisiljen ni na šta- uvik imaš izbor, samo moraš snosit posljedice tog izbora, a to, je li, nije uvik jednostavno...

"cekaj, cak su na prvoj tekmi dinama u dalmaciji s Hajdukom objavili plakat na kojim pise da se igra protiv gradjanskog i objavili su sastav gardjaskog"
apsolutno povijesni dokaz neoborive specifične težine

priča je jasna o hajduku- hajduk odbija djelovanje pod kapom fašista- oni raspuštaju klub. na prvi znak mogućnosti igranja- okuplja se rukovodstvo i igrači i počinju s aktivnmošću, a hajduk nakon odlaska fašista nbastavlja normalna život. dakle, ukinuše nas oni kojima smo smetali, al i prije nego odoše- mi nastavismo s djelovanjem.

građanski ukinuše oni kojima je išla na nerve povetzanost s ndh a dinamo, novi klub osnovaše drugovi- oni koji nisu mogli smislit ništa hrvatsko, pa ni građanski, jel da? pa onda ne možemo ni promislit kako je njihova namjera bila "potiho" (u tišini zg stanova) nastaviot tradiciju građanskog. koji kua su ga ukidali onda? i kako to- komunjare žele nastavit tradiciju građanskog?! ja mislija da su tili zatrt sime hrvatsko i Građansko...

Samo dvije stvari:

prvo: "nije uzeta povijest haška- jer bi van onda falilo trofeja- građanski ih ipak ima više. čisto je praktično."

Pa da žalimo falsificirat povijest zar bi nam bio problem po istom ključu reći kako je Dinamo obnovljen kao zajednički klub HAŠK-a i Građanskog? Tako bi imali i povijest i trofeje. Znači, ovo tvoje pada u vodu.

drugo: "i kako to- komunjare žele nastavit tradiciju građanskog?!"

Itekako žele. Pa nisu drugovi pali s Marsa u Zagreb. I oni su bili Purgeri i dobro su znali što je Građanski za zagrebački i purgerski puk. Zašto npr. nisu osnovali novi klub s različitim obilježjima i ostalom infrastrukturom? Pa jasno je zašto. Kao prvo, nikad novi klub ne bi imao podršku Purgera kakvu je imao Građanski (a poslije i Dinamo), a drugo, kad tad bi se neko sjetio obnoviti Građanski (da su ovi krenuli ispočetka) i čitav zagrebački puk bi se vratio tom Građanskom (kako god da bi se zvao).

Znači, ovi su pokretanjem (odnosno obnavljanjem) baš takvog Dinama, odnosno Građanskog, za sve vijeke ukinuli mogućnost stvaranja novog Građanskog iz čega proizlazi da je to utvari isti klub.

Da nije tako, zar bi Tuđman svojevremeno preuzeo Dinamo, a ne osnovao novi klub koji bi financirale državne tvrtke kao što je bio slučaj u to vrijeme? Normalno da ne bi. Puno je teže krenuti iz početka, i to su znali i drugovi, a i Tuđman 45 godina kasnije.

Povijest ne spominjite Leaderu, irilov i slični, jer nemate veze o povijesti......

1) Dinamo je nasljednik Građanskog jer je to isti klub, stadion, igrači, osoblje.......
   Usporedbe radi jel Vukovar danas isti grad kao i prije rata ili je to neki novi grad osnovan 1995. godine???

Ja znam da ću sukladno mišljenju većine ekipe sa tribine dostojno proslaviti stogodišnjicu, makar sam već napomenuo da mi godina nije najbitnija. A ako je ostalima do forumskih prepucavanima, kompjutere hvala bogu imate, pa dajte do dvjestote godišnjice ako poživite. Pešča će goriti za plave!

2) Hajduk ni na koji način ne može obilježiti 100. godišnjicu postojanja jer nije postojao za vrijeme 2. svj. rata......to je svakoj i malo normalnoj osobi logično......

A to što se priča ovdje da Hajduk nije mogao djelovati za vrijeme 2. svjetskog rata, je naprosto smiješno........mogao je, ali nije htio, odrekao se Hrvatske i priklonio se Jugoslaviji, što je ponosno istaknuo u svom novom imenu.......nije htio igrati u jedinoj hrvatskoj ligi do tada.......kakva got da je bila, barem se zvala NDH, a ne Jugoslavija.....a zapitajte se malo od koga je bilo više štete vaših voljenih partizana ili od NDH......i samo zbog svojevoljnog odricanja svega što je hrvatsko nakon 2. svjetskog rata Hajduk nije razmontiran kao Dinamo, i samo zbog toga Dinamo nije osvojio ništa do 90-ih, jer je Dinamo predstavljao Hrvate i hrvatstvo, a Hajduk jugoslaviju.....

Talijani nisu nikada imali namjeru ukinuti Hajduk, već su ga željeli integrirati u svoju ligu. Zato je Hajduk i raspušten, jer odbijanjem nastupanja pod talijanskom zastavom klub nema gdje nastaviti s radom, a također je odbijeno nastupati pod NDH iz očitih razloga. Sve je to poslijedica ideologije koju Hajduk zastupa.

Poveznica između Građanskog i Dinama ironična je već na prvi pogled jer je nelogično pretpostaviti da je klub koji je podupirao NDH, kasnije u komunističkoj Jugoslaviji mogao biti od ikakvog značaja, a kamoli dio velike četvorke. Čak i ako su navijači oba kluba gajili slične osjećaje, sami klubovi službeno su simbolizirali dvije bitno različite ideologije. Čak je i danas ime Građanski diskutabilno jer je sadašnja država bazirana na hrvatskoj antifašističkoj povijesti.

To što svakakve horde navijača urlaju imena omiljenih im klubova misleći da tom imenu mogu prilijepiti simboliku koja god im se u tom trenutku sviđa možda ima nekakvog efekta kod rulje, ali nema zbog toga ništa više smisla kad je riječ o povijesti.

Od kog si ovo prepisao brate mili.........haha......Čak i ako su navijači oba kluba gajili slične osjećaje, sami klubovi službeno su simbolizirali dvije bitno različite ideologije. 

ma strašno.....

Čovječe, jel ti čitaš što pišeš? Pa to su isti ljudi!! Ej, isti ljudi!!

Svakim postom se sve više zakopavate i dokazujete da nemate nikakve činjenice osim osobnih predrasusda. Evo i jedno pismo Purgera s drugog foruma:

Da raščistimo odmah na početku nedoumice. Ovde pišem o jednom klubu, jednom srcu i jednoj ljubavi. Ona se zvala vu srcu i na jeziku mog pradjeda Građanski. Moj djed i moj otac, kao i ja, tu ljubav vežemo uz ime Dinamo. Zakaj je bilo tak? 1945. Zagreb je, zavisi iz kojeg vugla gledate, oslobođen ili je pal. Kak god bilo - u Zagreb su ušli divljaci. Ne ljudi, ne vojska, nego divljaci. Jedinice NOVJ-a sastavljene od Hrvata i pod vodstvom generala Ivana Šibla ostale su nadomak grada dok je "maršal koji je rasplaka` Poljud" pustio da srpske horde vođene Kocom Popovićem uđu u Zagreb i umarširaju po drugi put u svojoj povijesti do Jelačić Platza. Nikada nebumo doznali ni koliko su ljudi toga i idućih dana ti prerušeni četnici poubijali po Zagrebu. U Vjesniku koji je tih dana počel izlazit na zadnjoj strani sitnim slovima izlazili su spiskovi streljanih. Nestajali su prijatelji. Kao i ti ljudi, nestalo je puno tog kaj je život Zagrepčana činilo njihovim. I Jelačić Platz je nestal, preimenovan je. Žrtve su postali i svi zagrebački nogometni klubovi. Igrajući i živeći u periodu od 1941.-1945. svi su bili osuđeni na kolektivnu propast. Svi su bili krivi jer su im ondašnji "hajduci" izrekli presudu...obrane i postupka nije bilo. Streljana je cela Concordia. No Purgeri, iako tihi ljudi, svoju snagu znali su pokazati na najkulturniji mogući način koju primjenjuje gospoda. Preživljavanjem. Ubijani, zatvarani i mučeni, oni su preživeli. Preživel je Jelačić Platz, makar su ga 40 godina zvali stranjskim imenom, znale su kumice kam idu i iznad kojeg je placa Dolac. Jelačić Platz je u duši i na jeziku svakog Purgera živio i doživio povratak. Tako je bilo i s Građanskim. Nitko u Zagrebu nije imal izbora. Samo želju - preživeti. Dinamo je nastal od ljudi privrženih Građanskom. Dinamo je nasledil farbu, stadion, igrače i trenera Građanskog. Dinamo je igral na stadionu Građanskog. Svi koji su navijali za Građanski nastavili su navijati za Dinamo. Dinamo je bil Građanski. To kaj vele drugi... ni bitno. Zagreb i njegovi stanovnici znaju da je Jelačić Platz navek bil tu. Tak je i Građanski za navek ostal vu srcima ljudi kaj su navijali za njega. Mnogi pišu povijest, ali ljudi pamte. Znaju. Ovo je istina. Naravno ovo ne pišem zbog "njih". Oni i njihove ZG podružnice imaju svoju povijest, u ratu su bili na pobjedničkoj strani, igrali su s Kocinim partizanima utakmice na slobodnom teritoriju, zastupali ih pred svetom. I onda kad je njihova kama divljala po Zagrebu gradu. Neka, mi smo im oprostili, ali oni nama nikad nebuju oprostili jedno. To kaj smo bolji. Građanski je bil bolji od Hajduka. Građanski je uz BSK najviše (5) puta bil prvak stare Jugoslavije. Jugoslavija (Beograd) 2 puta kao i Concordia iz Zagreba i Hajduk iz Splita. Jednom je to bil famozni HAŠK. Primetno je koliko su osrednji rezultati bili "majstora s mora" z obzirom na njihovu razvikanu povijest. Bili su "jedan od..." Na vrhu smo bili mi. Nakon rata Građanski je kroz Dinamo prolazil golgotu. Najboljši igrači odvođeni su u Beograd, slani na odsluženja vojnog roka kad ih je klub najviše trebal, sudačke nepravde bila su svakodnevica. Bilo je i sehr paradoksalnih situacija kao kad je Dinamo na gostovanju u Crnoj Gori pobedil 3:2. Po povratku u Zagreb saznali su da je sudac, pod pretnjama lokalnih političkih vođa izmenil zapisnik, konstatiral da je pobjednički Dinamov gol postignut posle 90. minute i registriral utakmicu 2:2! No Purgeri ne kukaju puno. Šute, trpe i bore se. Tak je Dinamo postal svetinjom. Ikonom Hrvatstva. U međuvremenu rađale su se nove generacije navijača, Dinamo je bil ime kaj su znali a Građanski su voljeli zbog priča svojih očeva i djedova. 1990. svaki navijač bi to ime prihvatil natrag bez problema, tako se i skandiralo. Onda je krenula politika. Opet se o voljenom klubu odlučivalo bez da se pita one koje se jedino i smelo pitat, one koji ga vole. Počeli su se izmišljati hibridi, natjecalo se u dodvoravanju predsjednku. Narod je rekel - dost je!. Ostal bu Dinamo. Nikad se Dinamo nije u mojoj kući ni u kući bilo kojeg Dinamovca zval Croatia ili HAŠK-Građanski. Navek je to bil isti klub. Od 26. travnja 1911. do danas. To je naša povijest i na nju moramo biti ponosni. Drugi ju budeju pljuvali i omalovažavali, no uvek bu ostala istina koja bu ih vječno žuljala. Dinamo je uistinu najveći, najtrofejniji i najhrvatskiji nogometni klub.