Povijest ZG nogometa

123
...
697071
...
129130131
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.11.2010.
Poruka: 2.010
25. ožujka 2011. u 13:56
http://www.index.hr/sport/clanak/dinamo-na-zeljinom-90-rodjendanu-spektakl-klubova-koji-zajedno-slave-dva-vijeka-postojanja/543968.aspx
Dinamo na Željinom 90. rođendanu: Spektakl klubova koji "zajedno slave dva vijeka postojanja"

Screenshot: themaniacs.org

ŽELJEZNIČAR i Dinamo veže prijateljstvo i brojni igrači koji su igrali za oba kluba, ali i neugodan podsjetnik na prijateljsku utakmicu u rujnu 2005., prekinutu zbog sukoba BBB-a i sarajevske policije.

Popularni Željo je osnovan 15. rujna 1921., ali je klub jučer krenuo sa službenom proslavom okrugle obljetnice. Osim svečane večere i utakmice s Dinamom, ovog ljeta se istim povodom očekuje i prigodno gostovanje jednog od istanbulskih velikana (Fenerbahče, Galatasaray ili Bešiktaš).

"Dinamo je najveći u regionu, Željezničar u Bosni i Hercegovini"

Željezničar i Dinamo bit će oslabljeni neigranjem reprezentativaca koji su na pripremama za kvalifikacijske utakmice s njihovim selekcijama. Vahi će zbog toga nedostajati Badelj, Ademi, Kramarić i Beqiraj. Zbog ozljeda nema Bišćana i Vrsaljka. Treneru Želje nedostajat će tek golman Ibrahim Šehić.

Utakmici će prisustvovati niz velikana Željine povijesti - Ivica Osim, Josip Katalinski, Mišo Smajlović, Refik Šabanadžović. Budući da je Željezničar i simbol grada, u organizaciju utakmice se uključio i gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen, koji će pozdraviti i dočekati kolegu Milana Bandića, prvog čovjeka Zagreba i počasnog predsjednika Dinama.

Uostalom, kako su najavili u Željezničaru, sudar je to velikana s ovih prostora: "Dinamo je najveći u regionu, a Željezničar u Bosni i Hercegovini."

Zadnji susret Želje i Dinama obilježili su sukobi navijača i policije - sada neće biti BBB-a, ali dolaze dinamovci iz Hercegovine i srednje Bosne

Očekuje se dobra utakmica i pune tribine legendarne Grbavice. Gledatelje bi trebala privući cijena ulaznice od samo 5 KM, a na tribinama neće biti BBB-a, koji su prošlo gostovanje na Grbavici obilježili sjajnim navijanjem, ali i sukobom s policijom. U rujnu 2005. utakmica ova dva kluba prekinuta je 15 minuta prije kraja zbog navijačkih nereda, kada je 200-tinjak gostujućih navijača tribinu pokušalo napustiti kako bi se obračunalo s navijačima Sarajeva koji su ih gađali s ulice pored stadiona.

Njihov izravni sukob spriječila je policija, na što su se umiješali i Manijaci (navijači Želje), koji su krenuli u pomoć BBB-ima i susret je prekinut. Direktor slavljenika, Dželaludin Muharemović uvjeren je da ovaj put neće biti takvih scena:

"Sve je spremno, čak nam i vrijeme ide na ruku, tako da ne vidim razlog da susret ne bude pravi sportski spektakl. Sa sigurnosnog aspekta je sve učinjeno, tako da se sigurno neće ponoviti nemili događaji koji su obilježili posljednji susret Želje i Dinama", izjavio je za agenciju Fena. Dodao je kako BBB neće doći "jer ne prate svoj klub u inozemstvu" (što naravno nije točno - BBB ne dolaze jer bojkotiraju Mamićev Dinamo, op.a.), ali da je najavljen dolazak Dinamovih navijača iz Hercegovine i Srednjebosanskog kantona.

U njihovom posljednjem prvenstvenom susretu, golove su postigli Kujtim Šalja i aktualni Željin trener

Ova dva kluba su desetljećima igrali u istoj, jugo-ligi, a posljednju ligašku utakmicu igrali su na Maksimiru u lipnju 1991. Dinamo je pobijedio 2:1. Oba gola za domaće tada je postigao Kujtim Šalja, dok je za Želju strijelac bio Amar Osim, sin legendarnog Ivice i današnji trener kluba s Grbavice. Trebalo je čekati 14 godina da se ovi klubovi ponovo sastanu: 2005. su igrali dva prijateljska susreta - Dinamo je na Maksimiru pobijedio 4:0, a uzvrat je završio neslavno, kao što smo podsjetili.

Uzajamno isprepletena povijest

Mnogi poznati nogometaši igrali su za oba kluba: Vahid Kurtović, lijas Pašić, Slobodan Janjuš, Radmilo Mihajlović, Haris Škoro, Vlado Čapljić, Zoran Slišković i Mario Stanić.

"90 godina postojanja je velika obljetnica za jedan klub. Ako se tome doda da i Dinamo slavi 100 godina onda dolazimo do ukupnog broja 190 godina ili dva vijeka postojanja. To je krupna stvar i treba je znati cijeniti. Mi smo mala regija u kojoj su izrastali i izrastaju velikani. Uzmimo primjer Hajduka, koji također slavi 100 godina postojanja, a Partizan i Crvena zvezda su nešto mlađi, kao i Sarajevo, koji će 2016. godine slaviti 70. rođendan. To treba proslaviti i pozdraviti", citira Oslobođenje gradonačelnika Behmena, koji je pozvao navijače da se ponašaju u sportskom duhu.

00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.11.2010.
Poruka: 2.010
25. ožujka 2011. u 16:31
Građanski 1943

1.Franjo Glaser
Na vratima, Franjo Glaser, imao je samo u legendi jednog Zamore dostojnu svjetsku konkurenciju. Visok, vitak, elegantan, akrobat na crti, fantastičan u šakanju visokih lopti, užasno siguran u najtežim iskušenjima, neponovljiv u najkritičnijoj golmanskoj točki, od peterca do jedanaesterca.
I, dalje: "Ja sam volio intervenirati, izaći u polje, izvan kaznenog prostora, odbiti loptu nogom. Ja sam to radio prije Mrkušića." Športaš, od glave do pete. Uzor. Najbolji.

2.Miroslav Brozović
Miroslav Brozović bio je ljudina. Odvaljen od hercegovačkih stijena. Mostarac, pa purgeraš. Snažan, nasrtljiv, neustrašiv. Prsat, starter, topovskog udarca. Imao je "gard". Na kraju karijere i branič taktičke mudrosti i visoke pozicijske igre. Njega će Stjepan Bobek postaviti u idealno predstavništvo svih vremena. Njegovi odbojni udarci! U protivnički peterac. Kraj svih se moglo, preko njega - teško.
Klasika igre "backa", po starom sustavu. Ofenzivac? Da, ali s užasno dugom loptom.

3.Ernest Dubac
Zvali su ga, od milja, Puba. A, Ernest je Dubac bio druga (idealna) strana medalje muževnom Brozoviću. Mirnoća jednog Niltona Santosa. Medalja, koja se dijeli jednom u životu.
Sjajan odskok, izvrsna igra glavom. Start težak, bez pardona.
Taktičar. I - uspravan. U nastupu, u koraku, u naletu u - životu. Tako je i pokopan. I vrlo brz. "Pa mi smo trčali oko jedanaest"!
U Osijeku je počeu, u Osijeku je sahranjen.
Elegantan. Svjetska klasa.

4. Branko Pleše
Bilo ga je svugdje. Imao je "dvostruka pluća" (na kraju izdat će ga vlastite noge), Mogao je igrati tri utakmice, zaredom. Veli Wolfl: "Da nije bilo Branka Plešea, kak bi ja igral...? On je bežal za sve nas." Nije čudo, zvali su ga "mazalo". U zagrebačkoj šprehi to znači da je mogao "mazati" kilometre. Imao je i "špićok". I desnu nogu. A, igrao, po potrebi, i to sjajno, lijevo krilo. Za Građanski, za predstavništvo. Vječito nasmijan, plavokos, pa je "purgerski istok" imao za njega još jedan nadimak: "Isusek".

5. Ivan Jazbinšek
Ostao je Ivan Jazbinšek, pojam igre "štopera". Držao je sve. Lovio sve. Zvali su ga, zato, "Oskar". Nije bilo lopti do kojih on nije stigao. Jednako klasan na zemlji, u zraku.
S glavom, uzorit.
A, postavljanje? Čudesno. Tu je bila Oskarova tajna. Taj "nos". I - "njuh".
I bez "visine", pomalo težak, a ipak, dostižan. Pregled i - neprelazan. Objašnjavao je svoju igru: "Ja sam rekel dečkima: Vi čuvajte svoje, a ja bum trojicu." Štopao je najveće svjetske veličine, od Piole do Fedotova.

6. Gustav Lechner
Sveo je nogomet na čistu geometriju.
U profesiji-pravnik, u nogometu - matematičar. Nije bio bogat centimetrima (ali kose, da) a u igri glave, savršen. Miran, dobra postavljanja, pozoran, uvijek u igri "japanske koncentracije". I, ono, što je bilo zapanjujuće: uvijek u momčadi. Pomagač i srednjak.
Niti jedan potez više. Niti jedan!
Odrekao se jednostavno, samog sebe, što će uostalom, biti i stil njegova življenja, samo da bi momčad "radila".

7.Zvonimir Cimermančić
Svestran, ali u prvom redu izrazito, klasno desno krilo. Duga koraka, brz, drzak, otresit, žilav, munjevit, neposredan u traženju razapetih mreža, strijelac i neciđena udarca u sredinu, iz punog trka, po narudžbi, na noge ili glavu Franji Wolflu i Belom Lešniku.
Figura. Visok, koščat, zgodan. Nikad protiv, uvijek sa životom. Do kraja. Kažu: sličan Joži Gilleru, koso, na vrata. Bez straha. Podsjećao je i na Vilija Šipoša, ali je bio od Vilija hrabriji. Nije čudo, zaglavio je u kolima. Visoko preko "stotke".

8.Franjo Wolfl
U kvadratui, koju je pomicao prema potrei (i godinama i kilogramima) Franjo je Wolfl imao sve: i tehniku i udarac. I pregled i dugu i kratku loptu. I užasnu brzinu misli. I prijenos, lijevo i desno, na krila, u dubinu. Obje noge, jednako moćne, podmazane "barutom". Fijuk njegovih lopti - topovski. Svaka mu je bila malo "podfrkana" i ne, to se nije držalo. Pitajte jednog Monsidera! Najprije naprijed, centarfor i spojka, pucač, isključivi strijelac, a onda, u Dinamu, malo odostraga - poslovođa.
Čisti znalac.

9.August Lešnik
Lukavac. U toj jednoj riječi zbijena je igra Lešnika. Za zlatnih danaca, dvije šanse - tri gola! To mu je priznao i, u pohvalama, vrlo škrti Bukovi. Urođena brzina reakcije. Kratki sprint i to vječito "jastrebarenje" ispred vratara. Čekao je i dočekao toliko tih odbijenih ili odbačenih lopti. I -golovi.
Njegova tri gola Liverpoolu, pa BSK-u, od četri i, isto toliko, u istom semaforskom omjeru Nagyvaradu, ostaju pojam eksplozivnosti, spretnosti i domišljatosti.
Za Zagrepčane - Beli. Pojam, do danas.

10. Milan Antolković
Imao je svoje carstvo, Milan Antolković: između šesnaesterca. I obje noge. Začudo, savršenu igru glavom.
Gotovo uvijek pod "knehlama". Koljenica na jednoj ili na drugoj nozi. Ili, na obje! Širokog djelovanja. Pisalo se: "marljiva spojka". I kapetan purgera. Uzorit sportaš. I ne samo nogometaš. I tenis i atletika i "pingić". Za Građanski bio je motor na čijem su trku plavi stvarali tu, jednostavnu igru. "Glaser me je našel s dopl-štosom," sjeća se gospon Milan, "a ja sam ju samo s glavom bacil unutra. Dalje je bilo od Beloga i Mare".

11. Mirko Kokotović
Ljubimac Zagreba. I purgerskih tribina i "odanog" istoka. Iza onog drvenog, pocrnjelog, naherenog plota na Koturaškoj, Mirko Kokotović je bio tu, na dohvat ruke. Okretan, onizak, stabilan, brz, dribler, tehničar. Koka je znao sve. Izvrstan pomagač, još bolje krilo. "Mislim da sam dal više i bolje u sredini". Junior Građanskog, pa sve do kraja "purger". Kad je Milan skinul "traku", on je kapetan modrih. Malo je igrača imalo i, to je najvažnije, zadržalo popularnost kao Koka.
Djevojački rumena lica. Do smrti.

Iz knjige Amiga Magdića: Legende Zagrebačkog Nogometa
[uredio dr.t - 25. ožujka 2011. u 16:46]
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.11.2010.
Poruka: 2.010
28. ožujka 2011. u 16:35

Preko Rumunja zalet prema KVG-u

Prvoga dana ožujka 1967. godine Dinamo je izbacio imenjaka iz rumunjskog Pitestija, a ždrijeb mu je potom dodijelio Juve...

Preko Rumunja zalet prema KVG-u

Ožujak se ne pamti samo kao mjesec u kojemu je Dinamo odigrao posljednju proljetnu europsku utakmicu (u Gelsenkirchenu 1970.), nego i kao mjesec uzleta prema najvećem uspjehu u klupskoj povijesti.

Podsjećamo na tu plavu bajku, pohod prema naslovu pobjednika Kupa velesajamskih gradova: u jesen 1966. godine Dinamo je u 1. kolu eliminirao češki Spartak Brno (0:2, 2:0, novčić), potom u 2. kolu i škotski Dunfermline (2:4, 2:0).

A prvoga dana ožujka 1967. godine plavi su u uzvratnoj utakmici 3. kola u Zagrebu sačuvali 1:0 (pogodak Zambate) iz rumunjskog Pitestija odigravši 0:0.

Ždrijeb im je potom dodijelio Juventus. U Torinu je bilo 2:2 (pogoci Jukića), u Zagrebu 3:0, zabili su Belin, Novak i Mesić. Polufinale je donijelo antologijske srazove s Eintrachtom (0:3, 4:0, Zambata, Gucmirtl, Novak, Belin), a u finalu je pao Leeds United (2:0, Rora, Čerček, 0:0).

Dinamo se u toj sezoni prvi put pojavio u Kupu VG-a nakon 1963., kada je poražen u finalu od Valencije, a trijumfom 1967. godine svrstao se u ugledno društvo pobjednika ovoga natjecanja Barcelone, Rome, Valencije, Ferencvarosa...

Generacija koja je tako proslavila zagrebački klub imat će počasna mjesta na svečanoj akademiji u povodu obilježavanja stote godišnjice...

00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.11.2010.
Poruka: 2.010
28. ožujka 2011. u 16:36

MARKO MLINARIĆ

U "Karaku" su provalili 1982. samo da bi uzeli moju desetku

Moja '82. bila je slavna, ali i okrutna: nismo uzeli dvostruku krunu i nisam išao na SP

U

Sjećate li se prve utakmice za Dinamo, pitamo najboljeg lijevog veznog u povijesti plavih Marka Mlinarića (51), dečka s Kajzerice, sa 613 nastupa i 174 pogotka.

– Bilo je to u proljeće 1978. godine u Osijeku. Imao sam 17 i pol godina, ušao sam umjesto Ivice Poljaka. Vodio nas je trenerski trojac Antolković, Bazić, Kobešćak. Tada sam još igrao lijevo krilo, a već u sljedećem nastupu, protiv Čelika u Zagrebu, postigao sam prvijenac u pobjedi 3:1 – prisjeća se jedna od najvećih Dinamovih desetki, ljubimac trenera, suigrača, navijača...

No, ne baš svih trenera, barem ne onih koji su ga vodili izvan Dinama. Zbog jednoga i danas proklinje 1982. godinu...

Da sam igrao u Zvezdi...

– Prije godinu i pol bio sam u Beogradu na pokopu nekadašnjeg Dinamova povjerenika Todorovića i jedan mi je beogradski novinar tada kazao: "Mlinka, da si igrao za Zvezdu, imao bi 100 nastupa za reprezentaciju!" Ja mislim da ih ne bi bilo 100, ali bi barem 50. Da, to što me Miljanić nije vodio na SP u mojoj najboljoj sezoni rana je koja i danas peče – kaže Mlinka.

Slavna 1982. godina bila je tako jednako i okrutna.

– Ne samo da nisam išao na SP u Španjolsku nego smo i u finalu kupa izgubili od Zvezde. Jako mi je to teško palo jer bismo bili prva Dinamova generacija s dvostrukom krunom. Ali, sve je ipak lakše kad se sjetim šampionskog pohoda s Ćirom, tih nezaboravnih utakmica. Ona protiv Zvezde u Zagrebu, pobjeda 3:0, možda je i najdraža u životu – tvrdi Mlinarić.

Pitali smo ga čuva li šampionski dres iz 1982. godine. Nasmijao se i ispričao anegdotu...

– Desetka je bila izložena u poznatom restoranu "Karaka" moga prijatelja Kremenića. I, zamislite, netko je provalio u restoran i sve ostavio netaknuto, a odnio samo – moj dres!

Mogao sam igrati do 40.

Marka Mlinarića jako je razveselio rezultat ove ankete. On mu dođe kao zadovoljština za nepravde koje su mu priuštili.

– Jako cijenim konkurente u vašemu izboru, no, neka se ne naljute, smatram da imam reference za ovo priznanje. Dinamu sam dao najbolje godine, nikad se nisam štedio, uvijek sam mu bio privržen.

Oprostio se 1996. godine, sa 36 na leđima, u mandatu Otta Barića. Posljednju utakmicu odigrao je protiv Spartaka u Moskvi.

– Tada mi je umrla majka, prolazio sam kroz rastavu braka i osjećao sam da na terenu nisam pravi te nisam želio zauzimati mjesto nekom mlađem. A fizički sam bio toliko spreman da sam u HNL-u mogao igrati do četrdesete – zaključio je Mlinarić.

I danas je profesionalac u Dinamu, radi individualno s mlađim kategorijama. Sin Ivan (21) student je novinarstva i amaterski, za svoju dušu, igra nogomet u zagrebačkom Zelengaju.

00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.12.2010.
Poruka: 554
28. ožujka 2011. u 17:29
Dok je srca, bit će i Kroacije! Ja ne priznajem nikakve Diname i sl. bakraće. Tko ga hoće nek ide u Pančevo ili Ćupriju.

Za vrijeme našeg prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana igrali smo najbolji nogomet u našoj povijesti, igrali smo 2x Ligu Prvaka što je današnjim generacijama samo moguće na play-stationu.

Pobjeđivali smo, osvajali naslove sve u serijama, ostavljali našeg najvećeg rivala na rekordnom minusu (za vrijeme Otte Barića), krali smo gdje god smo stigli i nitko nam ništa nije mogao.

Dok je srca, bit će i Kroacije!!!
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 13.04.2009.
Poruka: 11.550
28. ožujka 2011. u 17:33
Kriterij kako su stavljali poneke igrače na nove pozicije mi je jako sumnjiv. Imam osjećaj da je bilo namješteno da beogradski delija bude stavljen na desno krilo jer tamo realno nije imao neke konkurencije, a ničime nije zaslužio biti u najboljih 11.
A sad za lijevo krilo su kandidirala 2 podjednako dobra igrača, Mlinarić i Boban.
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 22.07.2009.
Poruka: 1.979
28. ožujka 2011. u 17:37
orginal je napisao/la:

Izbor sa Decembarskim je bio tako očekivan, koji kurac im trebaju takva namještanja. Glasao sam za Marića, iako sigurno nije najbolji među ponuđenima, no meni je jedan od najdražih Dinamovaca. Igrač starog kova, nogometni boem, dečko sa ulice i pravi purger.

Sad ovo osvaja Boban, iako neće biti nezasluženo, po meni su ispred Matuš i Mlinarić. Već vidim da bu u ovome izboru bili i Boban i Šuker i Decembarski, ma kurac a ne najbolja ekipa. Jebali ih vatreni.

Vidi cijeli citat

 maric je ovo morao biti ispred prosineckog. maric je odigro pun kurac utkamica i osvojio naslove i bas je bio pravi purger. i da je prosinecki ispred njega je sramota. bolji je bio igrac od marica,al maric je dao puno vise od prosineckog ovom klubu. i suker isto nebi smjeo biti u napadu dinama jel ima puno boljih napadace koji su dali vise dinamu.
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.11.2010.
Poruka: 2.010
29. ožujka 2011. u 11:17
Četri naslova
Malo i - mnogo! Dinamo je bio samo četri puta prvak države. One, jugovine! Koliko je samo naslova imao u džepu. Onih pet bodova prednosti u zadnja tri kola 1951. i kocka je pala, na Zvezdu, zvuči ludo. Fatalistički. Zavjera šutnje. Ili, od-stup! Svega pomalo. 1948, 1954, 1958 i 1982. Čekanje dugo 24 godine. I, pobjednik je otišao, visoko. Ćiro! Bio je jednostavan: "I drugi su to mogli, ja sam došao i izbio taj kondicional: mogli su. Mi smo morali." Ipak, samo u jednom sklopu one tvorevine, koja je zračila i crveno i svetosavski, Dinamo je ipak premalo toga uzeo. Objektivno, morao je biti daleko puta više - prvi. Imao je uvijek "štofa".
Četiri naslova, četiri krvava ratovanja. Suci, savezi, revolveri i stisnuti domaći kaiševi. Svašta. I, zato - Chapeau! I tankoj brojki - ćetiri! (Kapa dolje!)

7 Kupčeka
Iako te "kupice" i nisu baš bog zna kaj, ali u mraku jednog nasilja, antihrvatstva i ti krugovi bili su puni simbolike. I hrvatstva. Nije li senzacionalno, čitao onaj govor (Šiblov tekst) o Zagrebu i kolijevci, i Hrvatskoj, protiv Budućnosti (2:1, 1965), s kantom pred pazduhom Dražan Jerković. Govorio je kao Ciceron. Ono malo gledatelja, ostalo je na mjestu: "Što je bre ovom..."
A, Draža je palio! "U Hrvatsku..." Ili, onaj sa Zvezdom, kad je jedan udarac pogodio mislim Stankovića u leđa i odbio se u mrežu, kraj tada zastrašujuće obrane beogradskog Sinjanina Mrkušića. Bio je to odgovor na ono promašeno prvenstvo; 51. Poslije toga u dvije utakmice, prvi put! S lalama, Dinamo je bio uvjerljiv 2:0. Oba puta! Pa onih povijesnih 3:2 s Partizanom, 1960. Trebalo je zabiti šest komada da sudac prizna 3!
Ili onaj "kupec" protiv Hajduka (1963., 4:1, tri puta Zambata) ili opet s Hajdukom, 3:3 i 3:0, 1969. I tu je bilo spektakla. I golova. Ali je ipak nekako najviše sjeo onaj Vlatka Markovića, golom malog Dumbovića, protiv Zvezde 1980. Marakana je kolapsirala. Gol, koji će pamtiti. Još sad vidim loptu u protivnim rašljama. Tu je i Ćirin kup, 1983 osvojen sa Sarajevom, "šlag" na prvenstvo 82.
Dinamo je znao igrati te "vražje partije": na cug! Pa, čak i jednu ljepoticu. 5:5 s Partizanom u Beogradu. Na elvere, plavi su bili bolji! Ali, bilo je i smole. Jedanaesterci sa Zvezdom. Zvezda puca prva (tada svih pet) i zabije dva gola! Gotovo je, gotovo. A onda dinamovci, redaju svakam, samo ne u mrežu. Zabili su - jedan! Bože! I jedan poredak za spomen: Slaven Zambata zabio je za 3 pehara (63, 65, 69) 8 finalnih golova! 7 Dinamovih Kupova ostaju ipak 7 velikih podviga modre momčadi u nogometnoj jugo-lakrdiji.

Dva Euro-finala
O Europi, toliko snova. I sanja. A Dinamo je čak dva puta bio gost Leedsa i Valencije. Ćićmići su izbili plave, platili su Englezi. Dinamo je imao snage i moći. I, onog zagrebačkog ćtiha, malo van oben, s posebnim odgojem, prilazom i lakoćom kretanja.
Osvojili su zlato 67, bili finalisti 63. U Kupu Sajamskih gradova. U velikom stilu. Ostavili su Juventus, Eintracht i Leeds United, hej! Pa to je mogla samo-momčad. Da, Milanova (Antolkovićeva, i on je purger, pardon) i Zebeca, uz Horvata (i on je purger!). Htjeli su Englezi i Njemci - tempo. Imali su tempo. Htjeli su Talijani lukavost, dobili su golove, ćutke. Osim onog, bombastičnog, malog Mesića. Da, visoko u Europi: Dinamo!

Iz knjige Amiga Magdića: Legende Zagrebačkog Nogometa
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 27.03.2011.
Poruka: 702
29. ožujka 2011. u 13:11
dr.t je napisao/la:

– Prije godinu i pol bio sam u Beogradu na pokopu nekadašnjeg Dinamova povjerenika Todorovića i jedan mi je beogradski novinar tada kazao: "Mlinka, da si igrao za Zvezdu, imao bi 100 nastupa za reprezentaciju!" 

Vidi cijeli citat

Koje gluposti. Ni najbolji Zvezdini igraci nisu imali po 100 nastupa za reprezentaciju. Inace evo prve postane sa tog SP 82-e :

JUGOSLAVIJA: Dragan Pantelić, Nikola Jovanović, Miloš Hrstić, Ivan Gudelj, Velimir Zajec, Nenad Stojković, Vladimir Petrović, Edhem Šljivo, Ivica Šurjak, Safet Sušić, Zlatko Vujović

Dakle samo jedan (1) Zvezdin igrac, i to legendarni Pizon. A po onom tekstvu bi se zakljucilo da se nije moglo u reprezentaciju ako ne igras u Zvezdi, slicno kao i ovaj tekst iznad o titulama, svetosavlju i revolverima.


00
mark_37
mark_37
Mali dioničar
Pristupio: 19.09.2006.
Poruka: 5.242
29. ožujka 2011. u 14:59


No, činjenica je da je te sezone Dinamo igrao daleko najbolji nogomet u ligi, a samo su dva igrača bila u reprezentaciji na SP. Velimir Zajec i napola zalječeni Štef Deverić. Zvezda ih je imala 4.
[uredio mark_37 - 29. ožujka 2011. u 15:03]
00
123
...
697071
...
129130131
  • Najnovije
  • Najčitanije

Pravila korištenja