Čitam malo ovo i ne vjerujem kolko ekipe ima tu potrebu srat po Dinamu. Ne kužim izraze o friziranju povijesti, bolesnom klubu i tome slično. To kaj je na čelu kluba starac koji dopušta jednom izvršnom dopredsjedniku (ili kakva mu je već funkcija nakn nedavne skupštine) da radi kaj hoće nema veze sa samim klubom kao takvim. Isto tako to kaj je Franjo Tuđman već slavio 95 godina kluba, to je smijurija, a ne ovo danas. A za njega smo znali da je "čovjek čudan". Smijurija je bila i to da se u obraćanju i čestitki klubu neki igrači (Mamićevi) posebno zahvaljuju upravi kluba na čelu s Barišićem i Mamićem. To je degutantno i smiješno. Kada već seruckate o friziranju povijesti par činjenica koje su nepobitne i koje su sigurno spomenute mali milijun puta:
1.) Da komunisti nisu ukinuli Građanski jel bi Dinamo bio osnovan? NE!
2.) Jel Dinamo preuzeo plavu boju i nadimak od Građanskog? DA!
3.) Jel Dinamo igrao na istom stadionu ko i Građanski gdje igra dan danas? DA!
4.) Jel s vremenom Dinamo preuzeo sličan grb kakav je imao Građanski? DA!
5.) Jel večina igrača zajedno s trenerom počela igrati za Dinamo (izuzev onih koji su morali u Partizan)? DA!
Ne vidim ništa sporno u tome da je Dinamo sljednik Građanskog. I ne, ne treba se sramiti toga kaj je Dinamo njegov sljednik i kaj je osnovan u rujnu 1945. Toga bi se trebali sramiti oni koji su išli ukidati sportski klub. Sramit se možete i vi koji serete po Dinamu bez argumenata. Isto tako mi idu na onu stvar rečenice gdje svatko tko nešto pozitivno veli o Dinamu odmah puše u Mamićev rog. Okanite se više Mamića. Lako je piskarat tu. Treba konkretno raditi neke stvari da se njega makne ako je to cilj (a kolko ja kužim, to nije primarni cilj nego je primarni cilj da se proba isposlovat da klub bude "socio"). Također je žalosno da dio navijača ne vidi od drveta šumu. Za pedesetak godina ili narednih sto će se pisati kako su navijači bojkotirali Dinamovu proslavu. Malo tko će spominjati povod. Ovo je dan i sezona za veselje, ali istodobno i rad na tome da se poslovanje kluba dovede u red. To kaj neki frustrirani likovi koji ne mogu podnjeti da njihov klub/klubovi nisu ništa osvojili sezonama je čistam drugi par cipela i nije razlog da se Dinamo naziva bolesnim klubom. Očito je da takvih ima. Ja sam ponosan kaj navijam za klub koji nosi plavu boju dresa, kaj je godinama odoljevao pljuskama komunističkog režima i sudačke organizacije, koji je odolio i jednom Tuđmanu, kaj me policija gnjavila jer navijam za taj klub i kaj taj klub navršava 100 godina nogometnog postojanja i tradicije u Zagrebu, kaj je taj klub osvojio kup Velesajamskih gradova, kaj je taj klub pobijedio veliki Celtic u šezdesetima kada mu nitko ništa nije mogao, kaj su za taj klub igrale prave nogometne veličine i kaj ću taj klub voljet do smrti. A vi kak hoćete.
[uredio sraka - 27. travnja 2011. u 00:38]