PRVI HRVATSKI GRAJANSKI ŠPORTSKI KLUB

ZAGREB

 

      5. OSNUTAK (2)

      Purgeri

 




Majice, za razliku od HAŠKa (crvene) i "Concordije" (zelene), bile su plave. Klub je dobio i nadimak: Purgeri.

"Kao primjer naveo bih dva događaja u kojima sam u najranijim godinama izravno sudjelovao. Jedan potiče iz 1937. godine, kada sam na zagrebačkom željezničkom kolodvoru, s mojim ocem, predsjednikom kluba, dočekivao 'Građanski', koji je usred Beograda, pred tadašnjim predsjednikom jugoslavenske vlade Milanom Stojadinovićem, s četiri prema nula isprašio BSK, našeg tradicionalno najvećeg rivala iz toga doba, i osvojio naslov prvaka države.

Kako i danas svjedoče i dokazuju Janica i Ivica Kostelić, da je u Hrvata postojao kao što i danas postoji, marljivi i organizirani uzlet prema višim metama, osnovanim na ritmu i borbenosti, koji podnosi najveći napor i najgori umor voljom za pobjedom. Takva purgerska apoteoza davala je svim Hrvatima nade i volje za budućnost." (Dr. Josip M. Torbar: "O velikom sportašu, dragom čovjeku i prijatelju Franji Glaseru", Vjesnik, Zagreb, 5. travnja 2003.)



 

Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb bio je klub širokih slojeva, nasuprot HAŠKu, koji je svoje uporište nalazio na Sveučilištu, među študentima.

Građanski je bio klub, koji je uvijek disao punim plućima - hrvatski.

Placid Zvicković
Zagreb

5. OSNUTAK (3)

      Prva i zadnja utakmica s HAŠKom

Koristila su se igrališta u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu, sve dok nije izgrađeno vlastito igralište za 10.000 gledatelja na Koturaškoj cesti. Svečano ga je 19. listopada 1924. otvorio Stjepan Radić, tadašnji vođa hrvatskog naroda.

Prva utakmica odigrana je protiv HAŠKa 21. svibnja 1911. Mladi i neiskusni igrači "Građanskog" izgubili su sa 5:1. Zadnja utakmica između ova dva kluba odigrana je dne 10. travnja 1945. Završila je prijateljski 2:2.

         Kroničar je zabilježio ("Nova Hrvatska", Zagreb, 12. tra-vnja 1945. - novinarsko izvješće od 11. travnja 1945.):

“Glavna borba jučerašnje športske proslave bila je utakmica između naših najboljih nogometnih krugova, 'Građanskog' i HAŠK-a. Ovaj dvoboj gledalo je oko 8 tisuća gledalaca.

Prvi zgoditak ove utakmice postigli su 'purgeri' u 16. času sasma zasluženo, kao plod svoje bolje igre. Ovaj zgoditak postigao je Bobek. Drugi zgoditak postigli su opet 'purgeri', i to po Cimermančiću u 31. času. U 40. času postigli su 'akademiča-ri'sasma nenadano svoj prvi zgoditak i to po Šimunoviću. Do kraja prvog diela igre ostao je omjer od 2:1 za 'Građanski' ne-promienjen.

U drugom dielu utakmice igra je bila dosta slaba, jer su obje momčadi znatno popustile. U posljednjim trenutcima igre postigao je HAŠK izjednačenje. Branič Lojen pucao je slobodan udarac s 20 metara. Nakon tog zgoditka završio je sudac borbu.

Na ovoj utakmici nastupile su momčadi u ovim sastavima:

HAŠK: Šimunić; Kiš, Lojen; Belin, Zlatko Čajkovski, Knežević; Duković, Šimunović, Kleščić, Željko Čajkovski, Fink.

GRAĐANSKI: Šoštarić; Brozović, Đukić; Pleše Jazbinšek, Kokotović; Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Matekalo.

Sudio je dobro Josip Nagy.” 

          Placid Zvicković
          Zagreb

“Građanski” je zadnju utakmicu odigrao 1. svibnja 1945. Osmog svibnja, tjedan dana kasnije, partizani su okupirali Zagreb. Zajednička momčad HAŠKa i “Građanskog”, dakle haškovski “Građanski”, ostvarila je na rastanku zaista lijepu pobjedu: 4:0 u Genovi protiv istoimenog kluba.
 

“Da, dok je srca ... bit će i – Građanskog” - reče jednom i zauvijek Zvonimir Magdić Amigo

          Aleksandar Koharović

Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb prestao je djelovati odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. U ka-sno proljeće, dne 4. lipnja 1945., partizanske vlasti smaknule su ga po hitnom postupku, onemogućile su mu – pod njegovim imenom - svako djelovanje. Jednostranim dekretom komunističkog moćnika ugušen je slavni hrvatski nogometni klub.

“Ministar narodnog zdravlja Federalne države Hrvatske, dr. Aleksandar Koharević donio je na prijedlog Zemaljskog fizkulturnog odbora Hrvatske odluku, koja glasi:

Rješavam da se raspuste uprave svih športskih saveza, potsaveza, župa, klubova i ostalih fizkulturnih udruženja na području federalne Hrvatske, a koje su djelovale za vrijeme okupacije t.j. od 10. travnja 1941. do oslobođenja. Sva pokretna i nepokretne imovina športskih foruma i klubova raspuštenih uprava povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje Zemaljskom fizkulturnom odboru Hrvatske, odnosno okružnim, kotarskim ili gradskim fizkulturnim odborima gdje takovi postoje, a gdje ne postoje, mjesnim omladinskim organizacijama. Opširnije tumačenje ovog rješenja i upute za osnivanje novih fizkulturnih društava prepušta se Zemaljskom fizkulturnom odboru Hrvatske.”

Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb tako citiranom odlukom nije dokinut, nego je preuzet, kako bi se ugasila i uništila njegova hrvatska bit, kako bi ga se preoblikovalo i preustrojilo u nešto novo, u nešto nehrvatsko, pod tuđim imenom, bez podrijetla i povijesti. U tu svrhu spaljen mu je sav klupski arhiv. Trofeji su pokradeni. Glavni igrači su oteti. Ono što se u rano proljeće 1939. snovalo i tek kanilo učiniti, provedeno je planski i bezobzirno šest godina kasnije – 4. lipnja 1945.

          Preko unaprijed imenovanih (dne 5. svibnja 1945.) “stečajnih upravitelja”: Ivice Medarića, bivšeg igrača HAŠKa, Joze Bačića i Vlade Dubravčića:

“To opetovano upućuje na zaključak da se stvarni razlozi odluke o ukidanju zagrebačkih športskih klubova u kasno proljeće 1945. ne kriju u navodnim 'zločinima' i 'izdaji', nego li u ideološkim nazorima o potrebi ukidanja 'buržoaskih' oblika društvenog udruživanja. O tome svjedoči i dio odluke ministra narodnog zdravlja Federalne Države Hrvatske dr. Aleksandra Koharovića o raspuštanju klubova od 4. lipnja 1945. godine, u kojoj je stajalo da se klubovi raspuštaju i zbog toga što se 'cijeli šport u Hrvatskoj postavlja na podpuno nove temelje i da usko i jednostavno postavljanje športa u okviru dosadašnjih formi ne odgovara novim smjernicima ...'” (www.index.hr/forum/)

Placid Zvicković
Zagreb